U intervjuu za magazin Gloria, između ostalog, kaže:

- Zenički nogometni klub Čelik godinama nosim u srcu, a sad pravi čelik nosim u nozi. Ima u tome neke simbolike – smije se 41-godišnji glumac Tarik Filipović dok rukom pokazuje svoju lijevu potkoljenicu, čija je kost spojena čeličnim pločicama i vijcima.

Prošla su tri mjeseca od nesreće u zagrebačkoj Kustošiji, kad je na njega usred dana na pješačkom prijelazu naletio terenac. Od siline udarca pukla mu je potkoljenična kost, a bilo mu je smrskano i lijevo koljeno, no sada kao da je sve to negdje daleko iza njega.

Na novinarsko pitanje kako uspijeva zatomiti sjećanje na trenutak nesreće, koji mu je umnogome promijenio život, odgorara:

- Kad se sjetim trenutka očaja i nemoći nakon nesreće, kad mi je jedino važno bilo da sam ostao živ, pitam se što mogu više poželjeti od toga da se dobro oporavim i opet budem sposoban za glumački posao, koji mi toliko znači. Kad mi se ovo dogodilo, mnogi su mi rekli kako mi je to dobra prilika da svedem životne račune, razmislim što sam mogao ili trebao drukčije učiniti. No ja to i inače činim, i baš mi se uoči nesreće činilo da mi se – privatno i profesionalno – sve divno posložilo. U poslu sam uživao na probama i predstavama, doma s Lejlom i klincima, pogotovo otkako je Arman dovoljno narastao i osamostalio se da mi kao roditelji više nismo morali pratiti baš svaki njegov korak. A što se samog trenutka nesreće tiče, ne vidim što je s moje strane uopće moglo biti drukčije, jer sam prelazio ulicu usred dana na obilježenom pješačkom prijelazu. No, tješim se da je sve super ispalo, jer je sve moglo završiti mnogo ružnije. Dečki iz Hitne pomoći su mi rekli da na tom pješačkom prijelazu interveniraju tri-četiri puta mjesečno. Očito je to crna točka i nadam se da će gradske vlasti nešto poduzeti da se to promijeni, ispričao je Tarik za Gloriju.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/aa)