MASOVNA GROBNICA ZA PSE U AZILU 'PRAČA': Udruženje 'Iskra' tvrdi da postoje fotografije i video snimci koji dokumentuju tvrdnje da je azil 'Prača' bio sve drugo samo ne utičište za pse, a koji su nastali u prošloj sedmici, kao i da postoji i io video snimaka iz prošle godine.

Uvaženi novinari, ljubitelji životinja, zaštitnici životne okoline i relevantne institucije u Bosni i Hercegovini,

ovim putem želimo da rasvjetlimo situaciju koja je nastala i traje posljednjih šest dana u azilu Prača i da obustavimo iznošenje patoloških laži, koje na račun Udruženja i naše porodice, već danima iznosi upraviteljica azila, Amela Turalić. Njene laži su bile neutemeljene i nedokumetovane, ali su ipak objavljenje u mnogim medijima. Svakako ćemo protiv te osobe podnijeti tužbu, ali nam je u ovom trenutku važnije da objelodanimo njen rad u azilu i razloge zbog kojeg smo reagovali kao Udruženje i spriječili dalju katrastrofu u ovoj ustanovi.

Istina je ta, da je firma „Murai“ suvlasnik i investitor u azil „Prača“, kao i odgovorno pravno lice za sva dešavanja od početka rada azila do danas. Firma „Murai“ je postavila gospođicu Amelu Turalić za upraviteljicu azila i povjerila joj brigu o azilu i psima. Kao suvlasnici azila (Sporazum 1 u prilogu) i nevladina organizacija koja je potpisala sporazum sa firmom „Murai“ (Sporazum 2 u prilogu), upozoravani smo od strane radnika više puta o raznim nepravilnostima u radu u azilu. Pokušavali smo na korektan način razgovarati sa upraviteljicom i vidjeti šta se dešava, međutim, dotična nam nije htjela izaći u susret.

Dana 15.04.2013. godine smo došli pred azil, da bi još jednom pokušali sa upraviteljicom razjasniti ove stvari, međutim, ista je pozvala policiju i počela se svađati sa nama. Kada je došla policija, mi smo pokazali dokumentaciju i upraviteljica je bila prisiljena da napusti azil (postoji zapisnik u PU Prača). Kao suvlasnici i NVO smo odlučili da odmah sprovedemo istragu o radu upraviteljice u azilu i isti dan smo ustanovili sljedeće nepravilnosti u radu:

1. U azilu i oko azila se nalaze četiri masovne grobnice ( bez dozvole i nepropisnim ukopavanjem pasa) i u svakoj od njih se po informacijama radnika nalazi od 30 do 170 leševa pasa, kao i pojedinačne manje  grobnice od 1 do 5 pasa po šumi od Prače prema Goraždu. Psi su bacani u rupe pored rijeke i ne možemo zamisliti o kojoj količini pasa se radi, na koji način su psi umirali i kakve će biti posljedice ovo nepropisno ukopavanje imati za vodu i okoliš. Ovim su direktno povrijeđeni članovi 11, 18, 104 „Zakona o okolišu Federacije Bosne i Hercegovine“, kao i više ostalih članova.

2. Nijedan od pasa koji je ukopan nema medicinsku dokumentaciju. To podrazumjeva zdravstveno stanje psa, način na koji je podlegao, obavezni nalaz krvi ( jer se nalaze u sabirnom centru), a sve ovo u cilju radi spriječavanja širenja zaraze na ostale životinje, ljude u Azilu, kao i ljude i životinje u okolini, a što nalaže „Zakon o Veterinarstvu FBiH i BiH“.

3. U hladnjači u Azilu se nalazilo pet tona pokvarene hrane, koja je htjela biti iskorištena za hranjenje pasa

4. U azilu se nalazil paleta čokoladne plazme koja je također trebala završiti kao hrana za pse

5. Kastrirani su psi od 2 mjeseca

6. Inficirane su rane kod kastriranih pasa
 
7. Azil je primao više pasa nego što može primiti i nahraniti, pa su u tom ludilu, psi ubijali i jeli jedni druge
 
8. Po izjavama mještana, većina pasa je puštana iz azila i počeli su napadati stoku ili biti meta lovaca po šumama
 
9. Upraviteljica je cijelo vrijeme rada azila zabranjivala ulaz „nepodobnim“ nevladinim organizacijama

10. Firma „Murai“ je investitor i vlasnik građevinskog objekta za koji prima zakupninu od Sarajevskog kantona, Grada Sarajeva i nekoliko općina. Firma „Murai“ je i odgovorno lice za rad u Azilu, ali svakako nikako nije vlasnik pasa i donacija za pse. Nikome od suvlasnika i nevladinih organizacija nije bio dozvoljen uvid u rad azila, donacije, žiro račune, blagajnu kao i ostalu papirologiju.

11. Sa noći 17/18.04.2012, upraviteljica se vratila u azil i „otuđila“ lijekove koji su donirani azilu

Također moramo naglasiti, da je sa ulica Sarajevskog kantona u azil dovedeno oko 1 500 pasa. Prema navodima upraviteljice 500 pasa se nalazi u azilu, oko 150 je udomljeno ( za koje nismo pronašli dokumentaciju), što znači da je vjerovatno oko 850 ili više pasa završilo u rupama i šumi oko azila. Da je u vrijeme našeg boravka ispred azila na teren izašla policija, opština i veterinarska inspekcija (inspektor Edin Alagić) i uvidjela stanje na terenu. Pozivamo sve relevantne institucije i organizacije, da urade svoj posao i da ovaj azil nastavi sa radom u boljim uslovima, sa uspostavljenim protokolom i sa boljim upraviteljem. 

Za sve navode u ovom saopštenju u prilogu Vam dostavljamo dokumente koji potvrđuju ove navode kao i CD sa video snimcima i fotografijama sačinjenim na lokaciji azil „Prača“, a koji su proizašli kao posljedica vladavine upraviteljice Amele Turalić 2012 i 2013 godine. Svi snimci su napravljeni uz svjedoke iz nevladinih organizacija i radnika azila.

Azil u Prači je za većinu pasa bio „posljednja stanica“!

Predsjednica udruženja „Iskra“, Elmedina Devlić