Knjiga poezije 'Zvono' pjesnika Admirala Mahića objavljena je 1990. godine. Sem stihova, u knjizi se nalaze fotografije likovne grupe 'Zvono', a inspiraciju za pjesme objedinjene naslovom 'Zvono' pjesnik je crpio iz susreta sa članovima likovne grupe ali i svim drugim ljudima, najčešće umjetnicima, koji su u 'Zvono' dolazili. 'Zvono' je za Admirala, kako to sam voli pjesnički reći, kuglica besmrtnosti , svemirska platforma i popravni dom za boeme u kom je odrastao.
U februaru 1991. godine, ponovo u 'Zvonu' , knjiga je i promovisana. O autoru i djelu su govorili Semezdin Mehmedinović, tadašnji voditelj programa Dnevne večeri poezije u Zvonu, Enver Kazaz i Miljenko Jergović. Osim autora, stihove je čitao glumac Nermin Tulić.
Nakon više od dvije decenije, zahvaljujući Musadiku Borogovcu i video zapisu promocije, sinoćnja publika 'Zvona' imala je priliku vidjeti fragment prošlog života i čuti šta o Mahićevoj poeziji danas misle Marko Vešović, Enver Kazaz, Stevan Tontić i Dragan Mučibabić, te uvjeriti se kako, uprkos brojnim promjenama i turbulentnim godinama za nama, postoje ljudi koji njeguju dosljednost i kojima je kontinuitet ispred trendova.
Mahić je poeziju uvijek doživljavao kao svetu djelatnost a ona je ustvari krajnje nebitna igra u jeziku.Kad kažem krajnje nebitna mislim da se tiče vrlo malog broja ljudi i strašno moćne stvari kakva je jezik.
- Svi koji večeras govorimo, govorimo sa malim naporom jer se u međuvremenu dogodila kanonizacija poezije i Mahić nije ušao u neki centar kanona što je na neki način nepravedno. Mahić je onda u jednoj od svojih pjesama napravio povjesno predskazanje, tada to nisam znao a sada znam, govoreći da se ne vjeruje nacionalnim obmanjivačima i obmanjivačicama. On je meni najbolji pjesnik onda kad njegova imaginacija ima sistem montaže slika koje su na oko alogične, a koje su na neki način u toj montaži potvrda vanserijske pjesničke imaginacije. Nema sumnje da je Mahić pjesnik najboljih detalja u bosanskohercegovačkoj poeziji i prava je šteta što ne posjeduje tu disciplinu da ne bude previše raspričan", rekao je Enver Kazaz povodom nove promocije poezije Admirala Mahića.
- Želja mi je bila otrgnuti od zaborava jedan fragment prošlosti, možda dodatno i sebe uvjeriti da je sve nekada bilo tako, da nije riječ o kolektivnom nostalgičnom uljepšavanju, već činjenici da su se na kreativan način družili istomišljenici i što je najvažnije da su ostali na pozitivnoj strani povijesti" kaže Kazaz, dodajući da se večeras Mahića kanonizira u katedrali poezije Zvono. Dodatna valorizacija Mahićevog djela bila je moja osnovna namjera, dati prostor i značaj njegovoj poeziji kakv ona zaslužuje.
Za Sašu Bukvića, incijatora eventa, je Mahić, po načinu na koji recituje, bosanskohercegovački Majakovski. Za Marka Vešovića on je čovjek koji svojim glasom, tokom recitovanja, barem doda deset posto vrijednosti pjesme.
U "Zvonu je bio i Marko Vešović je, kako Admiral kaže, čovjek koji je u početku hrabrio njegove grcaje za pisanjem poezije.
- Prvi put sam Mahića sreo na Sutjesci i vidio jednog manijaka koji je po čitav dan pisao pjesme. Ne znam da li sam prvi ali sam sigurno jedan od prvih koji je ozbiljno shvati mahićev talenati u skladu sa tim se ponašao. Ono na čemu mu zavidim je to što je mogao kad god hoćeš biti pjesnik. On ide pored džamije i vidi kako hodža nosi grijalicu i sjedne da piše o hodži. On kao da može kad god hoće da uključi sebe. To je nešto što mu je dao Bog"n, naglasio je opet Vešović o Mahiću.
Stevan Tontić je naglasio kako Admiral Mahić permanentno slavi život, ma kakav on bio, rekavši kako je i Rilke tvrdio da je poezija slavljenje života uprkos svemu, slavljenje čuda života...
U duhu slavljenja života i veličanja značaja poezije, te stihove posvećene Barbari, pjesnikovoj stalnoj inspiraciji, završeno je pjesničko druženje u 'Zvonu' u čast Admirala Mahića, netipičnog čovjeka i umjetnika, iskreno predanog svemu što život čini. Poeziji najviše.
Noć je zaokružio sam Admiral Mahić, sa svojim stihovima ponovno posvećenih svojoj muzi Narbari. Bilo je to veče posvećeno čovjeku kiji je iskreno i do kraja jedino predan -poeziji. (DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN)
PODIJELI NA
Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook