Trogodišnjoj B.K. teške tjelesne povrede nanio je očuh, jer je veliku nuždu izvršila u gaćice. Na KCUS je primljena u polusvjesnom stanju, s kontuzijama mozga i krvarenjem, te frakturom frontalne kosti, a tijelo joj je bilo prekriveno modricama. Javnost traži najstrožiju kaznu za zlostavljača. A mi se pitamo koja je to kazna dovoljno "dobra" za uništeno djetinjstvo.

Foto: magazin Azra

Do prije mjesec trogodišnja B.K. je bila poput većine svojih vršnjakinja: vesela, pričljiva djevojčica koja je dane provodila u igri s drugom djecom i igračkama, gledanju crtića, maženju s mamom, branju cvijeća po livadama na Vlašiću...

Sada, gotovo nepomična, leži u Kantonalnoj bolnici u Zenici, gdje se oporavlja od teških tjelesnih povreda, koje joj je u noći 18. marta nanio njen očuh Senid Selman u travničkom selu Vitovlje. Na KCUS je primljena dan kasnije u polusvjesnom stanju. Ljekari su bili šokirani težinom povreda: imala je kontuzije mozga s krvarenjem i frakturu frontalne kosti, a tijelo joj je bilo prekriveno modricama. One polako blijede, ali od pretrpljenog šoka djevojčica je prestala da govori i da se smije. Ovaj slučaj nikog nije ostavio ravnodušnim. Osude stižu sa svih strana. Javnost traži najstrožiju kaznu za zlostavljača. A mi se pitamo koja je to kazna dovoljno "dobra" za uništeno djetinjstvo?!

Selma Halilović, djevojčicina majka, dane provodi uz kćerkin krevet i plače. Osim cijele ove tragedije, teško su joj, ističe, pala i pitanja zašto nije odbranila svoje dijete. Učinila je, kaže, šta je mogla. Taj dan je počeo kao i svaki drugi.

- Nisam radila, pa smo nakon doručka otišle kod komšinice, gdje su se naše kćerke dugo igrale. Bila je dobro raspoložena. Kasnije smo se vratile kući. Zaigrala se i nije na vrijeme zatražila tutu. Izvršila je veliku nuždu u gaće. Senid ju je pitao zašto nije tražila tutu. Ona je šutjela. Potom ju je počeo tući - priča Selma.

U prvi mah je, kaže, bila šokirana njegovim postupkom. Jedva je uspjela odvojiti dijete od njega.

- Ona je vrištala, dozivala me da je odbranim... Uzela sam je u naručje i pokušala smiriti. Plakala je neko vrijeme, a potom se smirila. Rekla je da joj se spava i tražila da legnem pored nje. A on? Kasnije je govorio da mu je žao, da je pretjerao, ali šteta je, očito, već bila učinjena. Spavala je cijele noći. Ujutro, kad je on otišao na posao, probudila sam je da ustane i da piški na tutu. Otvorila je oči, pogledala me, podigla jorgan sa sebe, krenula preko sobe i pala. Izgubila je svijest. Na stolu je bila čaša vode, polila sam je njom. Zaplakala je, a potom se sva ukočila.

Donjom vilicom je zagrizla gornju, pokušala sam da je otvorim, da joj izvučem jezik, da se ne uguši, izvadila sam ga i popustio je taj napad. Zovnula sam komšinicu i odvezle smo je doktoru u Travnik. Odatle su nas odmah uputili u Sarajevo. Senidu sam javila da će dijete u bolnicu. Šutio je. A rekao mi je tog jutra, prije nego će otići, ako joj ne bude dobro, da je vodim doktoru. Kasnije je zvao ovu ženu što je bila sa mnom da pita šta se desilo, jer ja nisam ponijela svoj telefon. Sa mnom se više nije čuo.

Selma i Senid živjeli su skupa skoro tri mjeseca. Na to su se odlučili nakon višemjesečne veze, kojoj su se, kaže sagovornica Azre, protivili njegovi roditelji. Smatrali su, kaže Selma, da ona nije bila dobra prilika za njihovog sina, jer je već imala jedan brak iza sebe i dijete. Zbog toga s njom nikad nisu kontaktirali.

- On se nije obazirao na to. Bio je fin prema meni, pažljiv. Radila sam u smjenama, a dok sam bila na poslu , on je uvijek bio tu ako mi nešto zatreba u vezi s djetetom. Dok smo bili u braku, nikad nije bio agresivan ni prema njoj, ni prema meni, ispričala je Selma za magazin Azru.

(...)

A malena i dalje šuti. Gleda blijedo u daljinu. Njena šutnja nam treba poslužiti kao najglasnije oružje u borbi protiv nasilja u porodici, koje nikako nije privatna stvar pojedinaca, već problem koji treba sistematski rješavati.  

Kompletan tekst donosi magazin Azra br. 842.