Izvor: Dani, autor: Đorđe Krajišnik

Jedna od manipulacija projektima iz kulture desila se nedavno u okviru Fondacije za kinematografiju BiH (što i nije prvi put), a vezuje se za objavljivanje konkursa za komplementarne djelatnosti. Kako tvrde naši izvori nakon objavljivanja konkursa postalo je vrlo jasno da se on objavljuje sa vrlo preciznim propozicijama koje mogu zadovoljiti jedino – uposlenici producentske kuće Pro.ba – Amra Bakšić Čamo, Adis Đapo i Sarajevo Film Festival na čelu sa direktorom Mirsadom Purivatrom.

Nezadovoljstvo...

Naši izvori dalje tvrde da tako mogu raditi zahvaljujući činjenici da u Upravnom odboru Fondacije za kinematografiju sjedi Jovan Marjanović (zaposlen u Sarajevo Film Festivalu i producentskoj kući Pro.ba koju vodi Amra Bakšić Čamo) i ilustriraju to i katalogom novog projekta Marjanovićeve supruge Šejle Kamerić iz decembra 2012. gdje se može uočiti da su pod producentima projekta potpisana producentska kuća Pro.ba sa producentima – Amra Bakšić Čamo i Jovan Marjanović. U katalogu se navode službeni kontakti Jovana Marjanovića: jedan sa Sarajevo Film Festival – [email protected], a drugi sa drugog posla u Pro.bi – [email protected].

ZAŠTO FILMA NEMA U KINIMA: Ono što je najviše sporno u cjelokupnoj priči oko konkursa Fondacije za kinematografiju za komplementarne djelatnosti jeste prijava za sufinansiranje projekata koji su promijenili formu, pod uslovom da su podržani u 2012. od Fondacije kao kratki film, da su u međuvremenu završeni kao dugometražni film i da su uspješno prikazani. Što, kako saznajemo, jesu uslovi koji su krojeni za film producentske kuće Pro.ba, producentice Amre Bakšić Čamo - 'Život berača željeza' reditelja Danisa Tanovića. Riječ je o potpunom presedanu jer se pravi konkurs za film koji je završen i jasno je da nema potrebe da se finansira – njegova proizvodnja.

Nezadovoljstvo među kulturnim radnicima izazvalo je i to što po njima Jovan Marjanović kao član Upravnog odbora Fondacije za kinematografiju – koji odlučuje o raspoređivanju novca za kinematografiju – ne može odlučivati o dodjeli novca producentskim kućama u kojima je zaposlen jer je to čisti sukob interesa. Jednostavno rečeno on dodjeljuje novac firmama od kojih dobija platu.

No, Marjanović za Dane tvrdi:

- Nisam zaposlen niti u jednoj producentskoj kući, već na Akademiji scenskih umjetnosti Univerziteta u Sarajevu. Međutim, kroz svoj dugogodišnji angažman na CineLinku i Eurimagesu sarađujem sa svim producentskim kućama i ostalim akterima iz polja kinematografije u Bosni i Hercegovini, zbog čega sam i predložen za člana Upravnog odbora Fondacije od strane Udruženja filmskih radnika BiH, u trenutku kada Fondacija treba da bude pokretač sveobuhvatne reforme sistema javne podrške kinematografiji u BiH koja se ogleda u donošenju Zakona o kinematografiji i audiovizualnom stvaralaštvu sa ciljem stvaranja samoodržive kinematografije u BiH.

Nešto je malo čudno...

Međutim, prema našim informacijama, ovakav sukob interesa traje od imenovanja Jovana Marjanovića na funkciju člana Upravnog odbora. Naime, otkada je Marjanović u UO od Fondacije za kinematografiju Amra Bakšić Čamo i SCCA/Pro.ba su (za godinu dana) dobili skoro 700.000 KM za čak 12 projekata na konkursima!? Kako se radilo, ilustrira slučaj sa scenarijem Timura Makarevića koji je prošao na konkursu Cinelinka, kojeg vodi upravo glavna producentica Pro.be Amra Bakšić Čamo, koja je ujedno i producent navedenog filma. Upravo na Cinelinku Pro.bin scenarij je kasnije nagrađen sa nagradom International Relations ARTE Award. Što praktično, kako tvrde naši izvori, znači da je Amra Bakšić Čamo sama sebi dodijelila novac.

Na naš upit da prokomentariše ove navode Amra Bakšić Čamo kaže:

- Vaš e-mail ne sadrži konkretna pitanja, već zlonamjerne optužbe anonimnog izvora koji dovodi u pitanje moj lični integritet, integritet mojih kolega, te režisera i autora sa kojima sarađujem i produkcije koju predstavljam. Produkcijska kuća SCCA/Pro.ba godinama transparentno i profesionalno radi svoj posao, što uspjesi naših projekata, a posebno onog posljednjeg – jasno pokazuju. Naši projekti su do sada bili i prihvatani i odbijani na javnim konkursima, kako u zemlji, tako i u inostranstvu. Iz ličnog iskustva znam da je biti dobitnik prijatna stvar, a gubitnik teška i opasna, jer je i mogućnosti i novca jednostavno – premalo. Sigurna sam da, bez obzira na netačne optužbe anonimnog izvora, javnost zna da vrijedan, odgovoran rad i upornost, u konačnici, donose kvalitet i uspjeh.

Treba podsjetiti da je i prilikom prošlogodišnjeg konkursa Fondacije bilo određenih nejasnoća. Naime, prošle godine najbolji scenarij prema ocjeni žirija bio je scenarij reditelja Nenada Dizdarevića prema romanu Igora Štiksa. Međutim, UO Fondacije je odlučio da mu ne dodijeli sredstva te da se umjesto njega sredstva dodijele nižerangiranom projektu producentske kuće Pro.ba – 'Ključ' Timura Makarevića.

MIJENJANJE PRAVILA: Iako je do sada bilo pravilo da se novac Fondacije za kinematografiju treba raspodijeliti na proizvodnju filmova, a ne na finansiranje Sarajevo film festivala, ovim konkursom se odlučuje da novac ipak treba odvojiti za Sarajevo Film Festival u kategorijama. Prema saznanjima Dana, otvoreni su konkursi upravo za ono što je do sada obavljao Sarajevo Film Festival, direktno se finansirajući iz Ministarstva kulture, obrazovanja i sporta KS-a, a sada se očito nastoji uzeti dio i od novca za snimanje filmova pa se pravi konkurs za: sufinansiranje učešća pravnih lica iz oblasti kinematografije na Marche du Film u sklopu Cannes Film Festivala, sufinansiranje organizacije filmskih festivala u BiH, prezentaciju na filmskom sajmu European Film Market i Berlinaleu 2014. i stručno usavršavanje.

O tome Nenad Dizdarević za Dane kaže:

- Ne želim da se bavim istragama, pretragama to čovjeka košta i snage i energije i živaca. Ja mogu da govorim oko tog mog projekta i kako se desilo da dobijam u istom danu dvije informacije. Prva koja javlja da je projekat prošao, jer je scenario apsolutno najbolje ocijenjen. A već sutradan pročitam da ga uopšte nema na spisku. Dakle, to su te neke stvari koje su dosta čudne. Razna su bila objašnjenja, pojašnjenja... Kao da nije bilo para, svi mogući izgovori. Međutim, kada se objavljuju konkursi, onda se stavljaju neke stvari koje su relevantne. Jer, prije nego što je objavljen zvanični konkurs i prije nego što su predati dokumenti, scenarij, oni su poslali neki upitnik. Dakle, ko će se sve prijaviti na konkurs. Imali su uvide i koliko ti neki filmovi koštaju i o kome se radi. Na osnovu toga su mogli reći da nemaju para za iskusne autore, a imaju za druge. Kao što je bio pretposljednji konkurs kada su rekli da nemaju para i da će dati samo sredstva za razvoj projekata za kratke filmove, neće biti finansiran nijedan drugi film. I onda je to jasno da se ne prijavite. Ovo je nešto što, u mojim godinama, dođe kao neki neuspjeh, a ja nisam navikao na takve neke stvari ni u svijetu, a pogotovo ne ovdje. I malo jeste čudno.

Nemoralna ponuda...

Slično se desilo i tokom prošle godine kada se u medijima oglasio reditelj Namik Kabil saopštivši da je dobio nemoralnu ponudu od Jovana Marjanovića dan prije objave rezultata konkursa za nove filmove, u kojem mu je Marjanović rekao da se ne buni i da ima načina da se film finansira mimo konkursa!? Nakon što je Kabil to javno objavio i pozvao organe vlasti da ispita UO Fondacije koji mu je nudio mito, stigao je demanti UO Fondacije u kojem se kaže da se sav novac za filmove mora dodijeliti preko Konkursa i da ne postoji novac koji se dodjeljuje mimo Konkursa.

Izvori Dana, međutim, tvrde da to nije tačno, jer je i sama Amra Bakšić priznala da je UO Fondacije za kinematografiju dodijelio novac mimo konkursa za film Danisa Tanovića. I sam Tanović je u nizu intervjua priznao da je ovo bio film koji je snimao bez scenarija. Ako nije postojao napisani scenarij, evidentno je da je Jovan Marjanović dao Amri Bakšić Čamo novac iz Fondacije za kinematografiju mimo konkursa i bez bilo kakve projektne dokumentacije.

Ipak, ono što je najviše sporno u cjelokupnoj priči oko konkursa Fondacije za kinematografiju za komplementarne djelatnosti jeste, prema našim izvorima, prijava za sufinansiranje projekata koji su promijenili formu, pod uslovom da su podržani u 2012. od Fondacije kao kratki film, da su u međuvremenu završeni kao dugometražni film i da su uspješno prikazani. Što, kako saznajemo, jesu uslovi koji su krojeni za film producentske kuće Pro.ba, producentice Amre Bakšić Čamo - 'Život berača željeza' reditelja Danisa Tanovića. Riječ je o potpunom presedanu jer se pravi konkurs za film koji je završen i jasno je da nema potrebe da se finansira – njegova proizvodnja.

Zašto se, pitaju se druge filmadžije, preko ovog konkursa traži da se ekipa filma, a samim tim i producentska kuća Pro.ba nagradi sa 50.000 KM? Zar završeni film ne treba da zaradi novac plasmanom u kina, pogotovo nakon što je na Berlinskom filmskom festivalu dobio tri nagrade?

Zašto filma nema u kinima?

Da li se film pravi samo da bi bio prikazan na Sarajevo Film Festivalu, gdje sve troje spomenutih, Mirsad Purivatra, Amra Bakšić Čamo i Jovan Marjanović i rade?

Da li je razlog novčana nagrada u iznosu od 20.000 eura, koju će vjerovatno i dobiti, s obzirom da će ovaj trojac birati žiri takmičarskog programa?

Koliko je moralno da film producentske kuće Pro.ba takmiči za nagradu Sarajevo Film Festivala, kad Amra Bakšić, Jovan Marjanović i Mirsad Purivatra zajedno rade za producentsku kuću Pro.ba, Sarajevo Film Festival i Akademiju scenskih umjetnosti?

Finansiranje Sarajevo Film Festivala...

Iako je do sada bilo pravilo da se novac Fondacije za kinematografiju treba raspodijeliti na proizvodnju filmova, a ne na finansiranje Sarajevo film festivala, ovim konkursom se odlučuje da novac ipak treba odvojiti za Sarajevo Film Festival u kategorijama. Prema saznanjima Dana, otvoreni su konkursi upravo za ono što je do sada obavljao Sarajevo Film Festival, direktno se finansirajući iz Ministarstva kulture, obrazovanja i sporta KS-a, a sada se očito nastoji uzeti dio i od novca za snimanje filmova pa se pravi konkurs za: sufinansiranje učešća pravnih lica iz oblasti kinematografije na Marche du Film u sklopu Cannes Film Festivala, sufinansiranje organizacije filmskih festivala u BiH, prezentaciju na filmskom sajmu European Film Market i Berlinaleu 2014. i stručno usavršavanje.

Prema našim izvorima, tačka 4. je jako sporna zbog posebnih kriterija koji treba da pogoduju da bi zaposlenik producentske kuće Pro.ba Adis Đapo dobio stipendiju za EAVE, te se za njega lično objavljuju posebni kriteriji konkursa, kako ne bi imao konkurenciju da bi dobio stipendiju.

Podsjetimo da je producentska kuća Proba na Hubert Baals fondu u 2012. dobila novčana sredstva u iznosu od 10.000 eura, od kojih treba da se plati školovanje Adisa Đape na EAVE radionici, te je ovaj konkurs Fondacije za kinematografiju očigledno prilika da se časti producentska kuća Pro.ba.

Naravno, da bi se izbjegla bilo kakva mogućnost da neki žiri poremeti planove da UO Fondacije dodjeli novac producentskoj kući Pro.ba i Sarajevo Film Festivalu, donosi se odluka od 10. 4. 2013. po kojoj će izbor projekata sa javnog poziva vršiti Upravni odbor Fondacije za kinematografiju.