Britansko Ministarstvo vanjskih poslova razmatra mogućnost da promijeni preporuke turistima koji putuju u Sjevernu Koreju nakon što su porasle napetosti na Korejskom poluotoku.

To neće mnogo pogoditi Pjongjang, a ni Britance, jer samo oko 3.500 ljudi sa Zapada posjeti tu izoliranu i tajanstvenu zemlju godišnje i spremno je da odvoji po 1.000 dolara za klasičnu turu od pet dana tokom kojih ste pod stalnim nadzorom, u sobama sa prislušnim aparatima i često bez struje, prenosi Tanjug.

Andrew Drury, koji voli avanture, rekao je da tamo u grupama putuju ljudi bez predrasuda, koji su čuli mnogo o Sjevernoj Koreji i jednostavno žele i sami da se uvjere.

Pjongjang je grad-izlog za pokazivanje. Većina ljudi nalazi da je fascinantno provesti vrijeme u najbizarnijem glavnom gradu na svijetu, kazao je Drury.

Ono na šta nailaze strani turisti u Pjongjangu je pažljivo sređen grad s čistim, praznim ulicama, redovima praznih kuća u socrealističkom stilu. Nema ni traga siromaštva, prosjaka, neimaštine ili kriminala.

Ustvari, turista u Pjongjangu može da očekuje da bude dobro dočekan kao "državni gost" u državnom hotelu i, ako zatreba, u državnoj bolnici za strance.

Posjete muzejima, spomenicima i okolini grada su organizirane sa vojničkom preciznošću.

Vodiči i vozači svuda prate turiste kad god i u koje god doba napuste hotel.

Drury, koji je s rođakom Nigelom Greenom putovao od Mogadiša do Iraka, kazao je da se u Pjongjangu, u poređenju s ostalim mjestima, „osjećate tako sigurno kao da ste bili u tihom španskom ljetovalištu Marbella".

"Ta zemlja je tako unazađena i tako siromašna da se čini kao vic kada brinemo da će oni započeti rat. Oni nisu u stanju da osiguraju struju za više od pola sata. Ali, zato im je osiguranje dobro i s tolikom pratnjom osjećate se stvarno sigurni u tom gradu", veli Drury.

"Prilikom ulaska, na granici su nam uzeli mobilne i kompjutere, ali nisu znali šta je to iPad, tako da su mi dopustili da ga zadržim", kaže Endry.

"Međutim, tamo nema interneta, pa nisam mogao da šaljem poruke", kazao je i dodao da je zato pokazao nekoliko videosnimaka ženi koja je bila u osiguranju. "Ona čak nije znala ni ko su Beatlesi", dodaje on.

Svaki obilazak grada podrazumijeva posjetu najvećoj trijumfalnoj kapiji na svijetu, džinovskim statuama "vječnog predsjednika" Kim Il-sunga i njegovog sina Kim Jong-ila, kao i palači pretvorenoj u mauzolej, gdje su izložena njihova tijela.

Vodič Carl Meadows, koji je 15 puta boravio u Pjongjangu posljednjih osam godina, kaže da kada s običnim svijetom razgovarate o vođama iz dinastije Kim, ljudi počinju istinski da plaču. Zato upozoravamo turiste da ne govore ništa negativno o sadašnjem i bivšim vođama, jer se oni prema njima odnose sa iskrenim poštovanjem.

Meadows je kazao da su popularni obilasci demilitarizirane zone, dobro utvrđene granice između Sjevera i Juga, načičkane bunkerima i minskim poljima s obje strane.

Većina zapadnih turista na Sjever putuje iz Kine avionima ili vozom u malim grupama. Nema podataka koliko je turista sa Zapada posjetilo Pjongjang od kada je otvorio svoje granice za turiste 1987, ali se on polako povećava.

Najveći broj stranih turista koji dolaze u Sjevernu Koreju su Kinezi, koji i najviše troše, ako, osim hotela, i ima na šta da se potroše pare.

Drury kaže da je jednom pokušao da se odvoji od grupa, ali da nije imao nešto posebno da vidi. "Većina velikih hotela i zgrada su prazni iznutra, to su samo školjke", tvrdi on. Kaže da tamo nije nimalo opasno i da građani ne žele da ih "doživljavate kao agresore i imate utisak da je svako u toj zemlji sretan".

Prema njegovim riječima, Južnu Koreju Sjevernjaci doživljavaju kao američki imperijalistički režim i istinski misle da će jednog dana osloboditi Južnjake.

Pjongjang ima sve više restorana, ali je strancima dozvoljeno da uđu u samo mali broj njih. Postoji i veliki centralni park u koji domaćini vode turiste da vide kako stanovnici 3,5 milionskog grada uživaju tokom vikenda.

Grupe mogu da odlaze u prirodu i uživaju u nezagađenim planinskim vrhovima, rijekama i lagunama u regionu planine Kumgang. Turistima se posvećuje izuzetna pažnja i oni uživaju u obilju hrane, ali su i pod stalnim upozorenjima da ne smiju da fotografiraju vojne objekte ili mostove i značajnije građevine, jer mogu da ostanu bez kamera i aparata.

Vodiči se trude i da predstave da je Sjeverna Koreja bogata država i jedno od najzahvalnijih mjesta koje možete da obiđete. U realnosti i pored sve šminke, to je veoma drugačije i zatvoreno društvo od svih postojećih, pa nije čudo što je to i najmanje posjećena zemlja na svijetu.

(Al Jazeera/dg)