"Srbija i ja spremni smo da ne čekamo 70 godina da bismo se pomirili sa susjedima s kojima smo nekada živili u istoj državi ili s kojima, mislim na Kosovo i Metohiju, i danas živimo u jednoj zemlji.

Duboko sam uvjeren da je Haški tribunal odmogao kada je taj proces u pitanju i da ga je, verovatno, nepotrebno odložio na naredna pokoljenja. Svakako ga je, u velikoj meri, usporio i otezzao", ukazao je predsjednik Srbije.

Po Nikolićevim riječima, tribunal je izazvao kod jednog naroda osjećaj da mu je počinjena nepravda, a kod drugog trijumfalizam.

"Sa stanovišta znanosti i etike, haški procesi mogu da se stave u istu ravan sa procesima koje je vodila Inkvizicija, kao i sa pariškim i moskovskim procesima. Postupci protiv Srba su motivirani kažnjavanjem i odmazdom, a odmazda, naročito u suvremenom pravu, nikada ne može da bude opravdana kao pravedna. Haški postupci su bez pravde i pravednosti", istaknuo je predsjednik Srbije.

Govoreći kao prvi od 50 predstavnika država koji su prijavljeni za raspravu, Nikolić je podsjetio da je ukupna visina kazni do sada izrečenih Srbima u tom sudu oko 1.150 godina, dok su predstavnici drugih naroda za zločine nad Srbima osuđeni na ukupno 55 godina.

Predsjednik je podsjetio da su hrvatski generali Markač i Gotovina oslobođeni - a 'hrvatske trupe protjerale su preko 300.000 Srba iz krajeva koje su stoljećima nastanjivali njihovi preci'.

"Stotine hiljada protjeranih, tisuće ubijenih i kidnapovanih na Kosovu i Metohiji nisu bili dovoljan razlog Haškom sudu da zapovjednike i pripadnike tzv. Oslobodilačke vojske kazni, nego je, tokom postupka, Haradinaju, što je slučaj bez presedana, dozvolio da se bavi politikom. A dozvolio mu je, zapravo, da uklanja i zastrašuje svedoke", dodao je Nikolić.

Po njegovim riječima, presude Tribunala izazivaju frustriranost i depresiju kod Srba, a kod Hrvata i Bošnjaka podstiču egzaltiranost i trijumfalizam.

"Haška suđenja, čini se, uglavnom neće uspjeti da dosegnu pravu i potpunu istinu, pa će i pomirenje biti nametnuto i neiskreno. Ne može se biti pravedan prema nekima, a prema drugima ne. Kako objasniti da skoro niko, osim u jednom slučaju u Bosni i u jednom slučaju na Kosovu, nije bio pravnosnažno osuđen za zločine nad Srbima", istakao je Nikolić.

Na debati - koju danas na Ist riveru bojkotuju Sjedinjene Države, a nisu prisutni ni predstavnici Tribunala - Nikolić se posebno osvrnuo na izostanak predstavnika suda, primečujući: "Ako ne poštuju najdrevnije pravno pravilo, 'Audiatur et altera pars' (saslušajmo i drugu stranu), kako da od njih očekujemo i minimum prava i pravde?"

"Haški tribunal nije ispunio osnovni proklamovani cilj - pomirenje u regionu, i zato ne može biti ni budućnost međunarodne pravde, već samo njena ružna prošlost. Korist od haškog tribunala postoji samo utoliko što je sada potpuno jasno da je način njegovog osnivanja, njegov celokupni rad pokazao da se tako više nikada ne smije raditi", istakao je on.

Zarad potpore  Međunarodnom sudu pravde, kao isključivoj instanci za sprovođenje međunarodne pravde, Nikolić je u detalje opisao šta je sve Srbija učinila surađujući s Hagom i zbog želje da doprinese proklamovanim ciljevima Tribunala.

Tribunalu je Srbija izručila 46 okrivljenih, među kojima i dvojicu bivših predsjednika, članove vlade, trojicu načelnika Generalštaba svoje vojske i više policijskih i vojnih generala, uključujući i direktora obavještajne službe što je, kaže Nikolić, nezabilježen slučaj u svijetu.

Također, dodao je, Srbija se "gotovo odrekla svog suvereniteta" oslobodivši više od 750 svjedoka čuvanja državne tajne.

"Suradnja s Haškim sudom bila je naša iskrena želja da doprinesemo pomirenju na prostorima bivše Jugoslavije, a ne rezultat pritisaka. Zato je Srbija, često ugrožavajući svoje nacionalne interese, u potpunosti odgovorila na skoro sve zahteve za pomoć koju su tražili Tužilaštvo iz Haga ili optuženi, a nijedan zahtjev da se ostvari uvid u arhive nije odbijen."

Istovremeno, ukazao je, "Srbi se kao žrtve u djelatnostima Haškog tribunala gotovo uopće ne pojavljuju... tek samo u nekoliko slučajeva: Haradin Bala na Kosovu je za zločine nad Srbima osuđen i dobio kaznu zatvora od 13 godina; Zdravko Mucić, 9 godina, Hazim Delić 18 i Esad Landžo 15 godina zatvora".

"Ovi podaci mogli bi sugerisati sljedećii zaključak: među učiniocima ratnih zločina na prostoru bivše Jugoslavije skoro isključivo su Srbi, a što je posebno interesantno, među žrtvama tragičnih ratova, skoro da uopće nema Srba. Neko pokušava da utemelji konstataciju da je srpska strana bestijalno, orgijastički ubijala i sprovodila genocid, dok je druga sjedela skrštenih ruku i bavila se svakodnevnim poslovima i humanitarnim radom", naglasio je.

Po Nikolićevim riječima, "nisu u tom ratu koji nas je sve uništio jedni samo ginuli, a drugi samo ubijali" i "možda je sve bilo uvertira za otimanje Kosova i Metohije od Srbije koje je sada na djelu, i u koje je umješana organizacija najmodernijih i trebalo bi da bude, najpravednijih zemalja": "Da, ali i najmoćnijih, iz čijih redova je pravda pobjegla."

"Ako neki budući istraživač, budući historičar, samo na osnovu broja optuženih i osuđenih Srba, Hrvata i Muslimana bude zaključivao o ratu u BiH, zaključit će da su samo Srbi ubijali Hrvate i Bošnjake, da skoro uopće nije bilo ubijenih Srba, a da su tu i tamo Hrvati ubijali Bošnjake, a skoro nimalo Bošnjaci Hrvate. Ovo na vrlo upečatljiv način odslikava stanje stvari kada je u pitanju neobjektivnost i pristrasnost samog Tribunala", naglasio je.

Kad je riječ o samim procesima, Nikolić se posebno osvrnuo na nedostatak ravnopravnosti dve strane - tužilaštva i obrane - u kojem je "tužilačka strana, u svim postupcima i u svakom smislu, bila favorizovana na štetu obrane okrivljenog", kad je riječ o sredstvima, pristupu medijima.

Kao primer najgrublje povrede ljudskih prava okrivljenih Nikolić je istaknuo slučaj Vojislava Šešelja koji, kako je kazao, "provodi 11. godinu u pritvoru, bez presedana u svjetskoj istoriji, a da se ne otpočinje sa suđenjem, jer tužilačka strana nije bila u stanju da pribavi dokaze za svoju unapred, dakle bez dokaza, sačinjenu optužnicu".

Nikolić je, istovremeno, apelirao na Tribunal i UN da osuđenicima dozvole služenje kazne u Srbiji.

"Svrha kažnjavanja ne treba da bude odmazda. Prosvećeni narodi davno su prestali da o kazni misle kao o osveti... Ali svrha kažnjavanja je i resocijalizacija učinilaca. Ne oprost, već, koliko je moguće, ponovno vraćanje u normalan život. Izdržavanje kazne zatvora u stranoj zemlji, daleko od obitelji, u nepoznatom okruženju i bez znanja domaćeg jezika ne doprinosi naznačenim zadacima."

Nikolić je rekao da Srbija garantira da Srbi koji su osuđeni pred Haškim sudom, ako im se dozvoli da kazne zatvora izdržavaju u Srbiji, neće imati povlašteni tretman i da je spremna da prihvati međunarodnu kontrolu.
(FENA/dg)