Foto: Vanja Čerimagić

Prije samog početka koncerta, priliku za obraćanje prisutnima iskoristio je direktor SIGF-a Đani Šehu, zahvalivši se svima koji su na različite načine doprinijeli uspješnoj organizaciji i održavanju Festivala, bez obzira da li se radi o takmičarima, umjetnicima, organizacijskom timu ili publici koja je sve događaje strpljivo pratila. Zahvaljujući viziji i entuzijazmu organizatora, jasno je da sarajevski festival gitare postaje veoma značajan događaj u festivalskom kalendaru Sarajeva i BiH, ali i na gitarističkom kalendaru regiona i šire.

Mladi gitarist Sanel Redžić, koji sinoć nije skrivao zadovoljstvo što nastupa u svojoj zemlji, umjetnički put započeo je muzički se obrazujući prvo u rodnoj Tuzli, a potom na Muzičkoj akademiji Franz Liszt u Weimaru, te je uspješnu karijeru nastavljao graditi pohađajući brojne majstorske radionice kod istaknutih profesora i koncertnih umjetnika. Ostvarivao je uspješne nastupe i bio nagrađivan na nekoliko značajnih međunarodnih takmičenja. Pažnju domaće javnosti 24-godišnji gitarist ponovno je privukao kada je prije nekoliko mjeseci na Internacionalnom takmičenju gitarista u Tokiju osvojio prvo mjesto, čime je nestrpljenje do njegovog ponovnog nastupa u domovini neprestano raslo. Na sinoćnjem koncertu predstavio se sa nekim od najljepših i najznačajnijih djela gitarističkog repertoara, ali i djelima koja za njega samog imaju osobitu vrijednost.

Nastup je započeo sa zasigurno jednom od najznačajnijih kompozicija gitarističkog repertoara Asturias I. Albeniza koja predstavlja izuzetno interpretativno i tehnički kompleksno djelo, ali u kojem je nadasve iskazao svoju moć interpretacije i nadahnutost u umjetničkom prezentovanju muzičkog sadržaja. Nakon toga, uslijedila je Sonata Romantica M. M. Poncea, četverostavačno djelo koje predstavlja svojevrsni omaž Schubertu, a potom i solo pjesma Lob der Thranen njemačkog majstora Lieda, u transkripciji za gitaru. Oba djela zahtijevala su pažljivo fraziranje, suptilno dinamičko nijansiranje, te spretne prijelaze između kontrastnih cjelina, što je Redžiću i uspijevalo. Posljednja kompozicija La Catedral A. Barriosa-Mangorea za mladog umjetnika je posebno značajna jer ga je, prema njegovim riječima, III stav Allegro solemne potakao da se ozbiljno posveti karijeri klasičnog gitariste.

U drugom dijelu koncerta Redžić se predstavio sa Fantasiom R. Gerharda, Passacagliom A. Tansmana, djelom koje predstavlja autorovu fascinaciju Bachom, te poznatom Ciaconnom BWV 1004 koju je veliki kompozitor stvarao boreći se sa teškom spoznajom o smrti prve supruge. Mekoća i emotivnost koja izvire iz svakog tona isprepletena sa nitima Bachove specifično kompleksne kompozicione tehnike u Redžićevoj  interpretaciji zazvučala je vrlo nadahnuto, te je ovom kompozicijom uspješno okončao nastup pred sarajevskom publikom. Prisutni su, oduševljeni nastupom, Redžića vratili na scenu nekoliko puta a on im se odužio sa dva kratka i dopadljiva bisa. Nižući uspješne nastupe od kojih sinoćnji predstavlja još jednu stavku u njegovoj blistavoj nadolazećoj karijeri, Sanel Redžić gitarističko je ime o kojem ćemo još dugo slušati, a svojim svijetlim primjerom može postati  inspiracija za mlade sunarodnjake koji marljivim radom nastoje pronaći vlastiti put u svijetu gitarističke umjetnosti.

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/dg)