Otkako je javni prevoznik glavnog grada BiH, po ko zna koji put iznova, stupio u štrajk, frapantni podaci ovih dana počeli su da izlaze u javnost - od tvrdnji da sarajevski GRAS ima čak 500 uposlenika više nego što ih ima beogradski gradski prevoz, iako je riječ o gradu sa blizu tri miliona stanovnika (a Sarajevo ih ima šest puta manje!), do izjava da bi u ovom trenutku čak 700 radnika GRAS-a trebalo biti penzionisano ili otpremljeno u penzije kao višak radne snage, kako je to nedavno pojasnio predsjednik Kantonalnog odbora Socijaldemokratske partije BiH Sarajevo i bivši premijer Kantona Sarajevo Fikret Musić.

Međutim, prema nekim slobodnim procjenama eksperata za ljudske resurse, višak radne snage u GRAS-u dostiže čak i cifru od blizu 1.000 ljudi, a sve to opet nameće novo logično pitanje: Koliko radnika trenutno zapošljava KJKP GRAS i koliko ih realno treba biti zaposleno u ovom javnom preduzeću?!

Frapantni podaci ovih dana počeli su da izlaze u javnost - od tvrdnji da sarajevski GRAS ima čak 500 uposlenika više nego što ih ima beogradski gradski prevoz, iako je riječ o gradu sa blizu tri miliona stanovnika (a Sarajevo ih ima šest puta manje!), do izjava da bi u ovom trenutku čak 700 radnika GRAS-a trebalo biti penzionisano ili otpremljeno u penzije kao višak radne snage, kako je to nedavno pojasnio predsjednik Kantonalnog odbora Socijaldemokratske partije BiH Sarajevo i bivši premijer Kantona Sarajevo Fikret Musić.

Na, koncu, šta to u praksi i u novčanim iznosima znači?

Ako uzmemo minimalne lične dohotke, plus doprinose, topli obrok i troškove prevoza, mjesečni bruto trošak po jednom uposleniku iznosi najmanje 1.000 KM. Ako se taj iznos pomnoži sa 500 radnika, dobijamo cifru od 500.000 KM, dok za 1.000 radnika ona dostiže 1.000.000 KM mjesečno. Za godinu dana ovi troškovi iznose 6.000.000 KM, odnosno frapantnih 12.000.000 konvertibilnih maraka, potrošenih na višak radne snage u ovom javnom preduzeću.

Imajući u vidu plate uposlenika GRAS-a, koje se nikada nisu ubrajale u niža primanja na području Kantona Sarajevo, lako je zaključiti da nepotrebni godišnji trošak i te kako premašuje navedene cifre.

I naravno, ovo nisu konačne cifre koje sa sobom nosi višak zaposlenih u GRAS-u, jer se na njih dodaju tekući administrativni i kancelarijski troškovi, tako da se ukupni troškovi mogu uvećati i za dodatnih 30 posto.

A šta bi se sve moglo napraviti sa ovim višemilionskim iznosima?! Za početak stare i dotrajale tramvaje, trolejbuse i autobuse zamijeniti novim, ugraditi efikasan sistem naplate karata na svim gradskim stajalištima, ukloniti iz javnog prevoza čopore bahatih revizora koji godinama predstavljaju svojevrsno ruglo grada, naručito kada se obruše na zalutale strance, pojeftiniti karte i gradski prevoz uskladiti sa standardima evropskih metropola... I još mnogo, mnogo toga o čemu Sarajlije mogu tek sanjati.

Jer, kako se to već dugi niz godina praktikuje u BiH - najlakše i nabahatije se rasipa javni novac! 

(DEPO PORTAL/Z. Ros)