Nakon afere s jeftinijom konjetinom koja se europskim potrošačima prodavala kao, skuplja, govedina, iz velike Pandorine kutije falsificiranja hrane iskače nova, riblja afera. Kako je pokazalo istraživanje poznatog hamburškog Eurofins laboratorija, gotovo svaka treća riba koja se prodaje u Europi nije ona koja je navedena na deklaracijama, već se jeftinija riba podmeće kao skuplja, što golo potrošačko oko, kao ni nos, u ribljim proizvodima teško može uočiti. Cijena ribe na svjetskom tržištu, zbog smanjenih ulovnih kvota, raste, pa industrija pronalazi načina kako uštedjeti, i prodati rog za svijeću, primjerice, kolju umjesto bakalara, tripice umjesto paniranih kolutića lignje, ili pak »bijelu« tunu punu, zapravo, purgativnih ulja, piše riječki Novi list.

I dok u slučaju konjetine koja se prodaje kao govedina zdravstvenog rizika, barem kako se potrošačima to prezentiralo, nema, već su »samo« financijski oštećeni, i servirane su im lažne informacije, u slučaju ribe stvari baš i nisu tako jednostavne. Kako je, naime, pojasnio dr. Bert Pepping iz hamburškog laboratorija, u ribi koju su testirali pronađene su zamjenske vrste prehrambenom lancu dosad nepoznate, i nedovoljno istražene. A taman da je svaki zdravstveni rizik i isključen, potrošači su nasamareni.

Ekonomska kriza, u kojoj nelegalne aktivnosti bujaju, pogoduje i rastu krivotvorenja hrane koja, nakon prodaje oružja, prostitucije, trgovine ljudima i sličnog, postaje još jedna mafijaška »djelatnost«. Kako je nedavno izvijestio Europol, u EU je aktivno, procjene su, više od 3.600 grupa organiziranog kriminala koje novac »peru« kroz krivotvorenje hrane, projekte proizvodnje energije oz obnoviljivih izvora, zbrinjavanje otpada i tako redom. Ili, kako to u svojoj knjizi »Kemijske i fizikalne opasnosti u hrani«, u nakladi Hrvatske agencije za hranu, navodi grupa osam autora – kemičara i prehrambenih stručnjaka, krivotvoreni proizvodi na tržištu sudjeluju sa pet do sedam posto prometa, odnoseći EU više stotina tisuća radnih mjesta.

Kako nas varaju?

Krivotvori se gotovo sve. Meso i riba, odnosno njihove prerađevine, konzervirano voće i povrće, mlijeko i mlijeko u prahu, maslac, kava, med, alkohol, konditorski proizvodi, vino, maslinovo ulje, začini, čaj, i tako unedogled. Primjerice, kesten pireu se može dodati kuhani i pasirani grah, što, zbog dodatka aroma i puno šećera, potrošač neće primijetiti. Ljuštura jastoga u restoranima se puni mesom grdobine, a »fileki«, odnosno tripice, zamijeniti mogu pohane lignje. Javna je tajna i to da se kod pilećih prsa masa povećava ubrizgavanjem vode.

 Kako je tijekom afere sa konjskim mesom kazao direktor češke Državne poljoprivredne i prehrambene inspekcije, Martin Klanica, nije riječ o nekakvoj »garažnoj« proizvodnji hrane, koja će na tržište izbaciti nekoliko tisuća krvotvorenih komada mesa, ili bilo čega drugog – riječ je o dobro uhodanom biznisu u koji su uključeni timovi ljudi koji se dobro razumiju u tehnologiju proizvodnje hrane, i kroz čije ruke prolaze na tisuće tona namirnica, tako dobro »uređenih« i obrađenih, da se inspekcije moraju itekako potruditi, i potrošiti novaca, ne bi li utvrdile »falšu« hranu.

U.S. Pharmacopeial Convention, neprofitno američko potrošačko udruženje koje se specijaliziralo za kontrolu namirnica, ustanovilo je kako je unatrag dvije godine krivotvorenje hrane u svijetu poraslo za nevjerojatnih 60 posto. Naprosto, »podzemlje« se u krizi najbolje snalazi, pronalazi nove »niše« i načine kako doći do zarade. Svoju prijašnju listu hrane podložne manipulacijama, na koju je od 1980. do 2010. godine uvrstilo oko 1.300 proizvoda, do kraja prošle godine udruženje je nadopunilo s nevjerojatnih 800 novih. A krivotvori se na više načina – pravi se sastav zamjenjuje sastavom iz sirovina iste biljne ili životinjske vrste, sastavom koji potječe od druge, »zamjenske« vrste, originale zamjenjujući aditivima, kako bi se stvorio privid originalnog proizvoda, ali i dodavanjem nedopuštenih, po ljudsko zdravlje štetnih tvari.
 
Fileki lignje

Primjerice, maslinovo se ulje razrjeđuje običnim uljem, u filtrirane čajeve stavljaju se bezvrijedne travke, začini se miješaju s prehrambenim bojama. Kako navodi grupa naših stručnjaka u »Kemijskim i fizikalnim opasnostima u hrani«, kod dobre je homogenizacije proizvoda koji se naziva šunkom nemoguće utvrditi od kojeg je dijela trupa meso iskošteno. Uporabom enzimskih preparata uspješno se spojiti mogu komadi svinjetine sa govedinom, i to s različitih dijelova trupa, u jedinstvenu masu koja se, dodatkom začina, prodati može kao bolji dio trupa svinje, od čijeg buta šunke jedino i može biti. »Šunke«, međutim, danas imamo i od piletine i puretine, dok kreativnosti u krivotvorenju hrane općenito nema kraja. Posebna priča je med.

Državni inspektorat prošle je godine s trgovačkih polica povukao jednu vrstu »domaćeg« meda zbog, kako se navodilo u rješenju, »povišenog sadržaja hidriksimetilfufurala i sniženog sadržaja dijastaze«. Prevedeno, med je bio krivotvoren, što se može otkriti samo DNK detekcijom, dakle, bez ovlašetnog laboratorija, za običnog potrošača – nemoguća misija. Medovi se, naime, razrjeđuju fruktoznim ili glukoznim sirupima, no ako mu se dodaje kloramfenikol, svojevremeno pronađen u medu iz Kine i Indije, med može biti i opasan po zdravlje. Prema rezultatima američkih ispitivanja, čak tri četvrtine meda koji se prodaje u njihovim trgovinama zapravo nije produkt vrijednog pčelinjeg rada.

Kako u svom izvješću za 2011. godinu navodi Državni inspektorat, od 61 uzorka hrane čiju su kakvoću testirali, čak 20 uzoraka , odnosno visokih 33 posto, nije odgovaralo deklaraciji!
 
Skupe analize

Na testu je »pao« jedan uzorak aceta balsamica, od 32 uzorka meda njih čak 15, određeni broj smrznutih deserata, maslinovog ulja, vinskog octa, voćnih sokova i tako dalje. Da je novaca za uzorkovanje i ispitivanje više i potrošači bi bolje znali što jedu i piju. Jer, kako su to ustanovili puno bogatiji Amerikanci, čak 25 posto hrane u skupim njujorškim restoranima, zapravo nije ono što se na menijima nudi. Hrvatska si, nažalost, priuštiti ne može niti opsežna nezavisna laboratorijska istraživanja, kakva, preko potrošačkih udruga, vani finaciraju nacionalni budžeti.

»Što ne znaš, neće ti ni naštetiti«, reći će mnogi, ne razmišljajući o tome da su »nepoznato«, koje im se prodaje kao poznato, platitli puno više nego što su trebali, da je netko na njihov račun sagradio kućerine i nakupovao aute i jahte, mnogima uzeo radno mjesto. Gospodarski kriminal, prijevara i korupcija europske vlade, koštaju na milijarde eura, a svakako otežavaju i gospodarski oporavak. Zato nam ne preostaje drugo nego kupovati što više lokalnog, »čitavih«, još neprerađenih proizvoda za koje barem znamo što su.

(DEPO/BLIN/em)