Piše: Borivoje Simić, Indikator.ba

Ovoga puta prozori na zgradi u Alipašinoj ulici još su čitavi za razliku od drame pred kraj vladavine prethodnog premijera Mustafe Mujezinovića kada je socijalno nezadovoljstvo rezultiralo nezabilježenim scenama rušilaštva u BiH.

Samo je pitanje hoće li tako i ostati…

Bojeći se novog “napada na Ustavni poredak”, premijer Nikšić povukao je prijedlog zakona o povoljnijim penzijama, iako je prema njegovom sopstvenom ubjeđenju on bio najbolje rješenje koja zadovoljava većinu boračkih udruženja.

Ako je tako, postavlja se pitanje zašto je zakon povukao!?

Ponovo smo bombardovani izjavama kako nad budžetom visi rupa od 300 miliona KM bez tranše MMF-a i sredstava drugih međunardnih institucija, te kako će se u slučaju neispunjavanja uvjeta stavke na pozicijama u budžetu kresati 35-40 posto. Nisu rijetki oni poput predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamenta FBiH Fehima Škaljića koji kažu kako u tom slučaju možemo očekivati građanski bunt.

Novac MMF-a ponovo je dobio mitsku važnost i njime se maše građanima kao kakvom zlom kobi.

Sredstva MMF-a trebalo je da posluže za prevalizilaženje trenutnih fiskalnih problema izazavanih krizom, ali ona nažalost sve više postaju kategorija bez koje se ne može, od kojih se već stvara ovisnost dok se istovremeno vlast komotno ponaša hraneći administraciju i stvarajući privid da je u zemlji zemlji sve u redu.

Ukoliko se neke stvari u BiH ne promijene ovakav scenarij siguran je put u dužničku spiralu kakvu su upale neke od zemalja na rubu eurozone.
Čini se kako nasuprot tezama o neophodnosti stand by aranžmana, ovoj zemlji upravo treba šok koji bi izazvalo nedoznačavanje sredstava MMF-a i posljedično socijalni bunt, jer bi, valjda, tek tada to otrijeznilo i javnost i vlasti i ogoljelo stvarnu situaciju u kojoj se zapravo nalazimo.

Vlade u BiH uvijek su popuštale zahtjevima boračkih udruženja, a rezultat toga je da su socijalni transferi za ove kategorije nabujali i, što je puno bitnije, da su nepravedno raspodijeljeni.

Analize Svjetske banke pokazale su da novac iz budžeta ne dolazi do socijalnih kategorija kojima je on najpotrebniji ili da dolazi u nedovoljnom procentu.

Napraviti pravedniju raspodjelu novca značilo bi raskinuti neku “tajnu vezu” između političkih stranaka i boračkih udruženja od kojih jedni izvlače ličnu a drugi političku korist.

Kvalitetan zakon nije lako donijeti, a da svi budu zadovoljni… No, ukoliko ne želi da ovaj problem koji je rak-rana u FBiH i dalje vuče, vlast mora biti odlučna i stvari prelomiti. Doista bi bilo dobro da se iz cijele nezavidne situacije izađe tako da dobijemo cjelovito rješenje uređenja prava pomenutih kategorija što bi bio benefit kakvog do sada nismo imali.

No, ako nas federalni dužnosnici “ubijaju” izjavama kako će nastati haos bez MMF-ovog novca, onda u najmanju ruku što treba da učine jeste da intenzivno rade svoj posao.

Kazati kako  neće dalje zakazivati sjednice Vlade te će problem “delegirati” Parlamentu  krajnje je neodgovorno i prema budžetskim ovisnicima, ali i prema građanima ove države.

(DEPO/BLIN)