Prijetnje Južnoj Koreji, Japanu i SAD, ustvari nisu za zapadnu publiku, nego za domaću publiku u Sjevernoj Koreji... Kim Jong Un se od smrti svog oca pokušava nemetnuti kao neprikosnoveni lider Sjeverne Koreje. Propagandna mašinerija u Sjevernoj Koreji Kim Jong Una predstavlja kao vojnog genija (iako nije služio ni dana u vojsci, te je naprasno dobio generalski čin prije nekoliko godina), da govori osam jezika te da ima neprikosnoveno tehničko znanje.

Piše: Edin MUJKIĆ, profesor na University of Colorado u Colorado Springsu i saradnik Sjeverno-američke komande za zračnu odbranu (NORAD)

Prijetnje koje svakodnevno stižu od strane režima u Sjevernoj Koreji te njihovog predsjednika, Kim Jong Un-a, dovele su do otvorenog pokazivanja moći SAD na korejskom poluostrvu. Međutim, pokazivanje moći nije bilo usmjereno prema Sjevernoj Koreji toliko koliko prema Južnoj Koreji i Japanu, sa porukom: tu smo, pratimo šta se dešava.

Južna Koreja i Japan, koji su inače navikli na otvorene prijetnje Sjeverne Koreje, od decembra mjeseca kada je testiran zadnji projektil, i februara kada je testirana zadnja nuklearna bomba, i nisu previše pažnje posvećivali Sjevernoj Koreji. Međutim, zadnje dvije sedmice retorika koja se konstantno zaoštrava, te otvorena najava testiranja novog projektila, dovela je Južnu Koreju i Japan na rub živaca.

Prijetnje Južnoj Koreji, Japanu i SAD, ustvari nisu za zapadnu publiku, nego za domaću publiku u Sjevernoj Koreji.

Kim Jong Un se od smrti svog oca pokušava nemetnuti kao neprikosnoveni lider Sjeverne Koreje. Propagandna mašinerija u Sjevernoj Koreji Kim Jong Una predstavlja kao vojnog genija (iako nije služio ni dana u vojsci, te je naprasno dobio generalski čin prije nekoliko godina), da govori osam jezika te da ima neprikosnoveno tehničko znanje.

Ono što je nepoznanica jeste koliko je Jong Un uspio da zacementira svoju poziciju u očima vojske. Ovo je najvažnije pitanje. Ono što se može zaključiti jeste sljedeće - da bi zacementirao svoju poziciju kao lider, Jong Un je očito morao da dozvoli više uticaja vojsci, koja je svakako bila neprikosnoveni vladar života i smrti u ovoj napaćenoj zemlji.

Kako satelitski snimci pokazuju, Sjeverna Koreja 'sad za sad' ne pomjera veće vojne jedinice, ali su snimci potvrdili da je vojska ove zemlje počela razmještati mobilne projektile 'Musudan' sa dometom od oko 4.000 km. Iako je vrlo mala vjerovatnoća da 'Musudan' može nositi nuklearnu bojevu glavu, te da je Sjeverna Koreja dostigla takav tehnološki nivo da može napraviti toliko malu nuklearnu bombu koja bi mogla da se postavi na projektil, 'Musudan' može ponijeti klasičnu bojevu glavu težine 2,6 tona, koja svakako može da napravi ogromnu štetu.

Trenutno SAD više pokušavaju da smire Južnokoreance i Japance nego što pokušavaju da uplaše vojni vrh Sjeverne Koreje. Kim Jong Un je svjestan da bi bilo kakav rat sa SAD značio potpuno uništenje Sjeveren Koreje, međutim, ono čega se administracija Baracka Obame boji jeste da zbog vrlo zaoštrene retorike, Južna Koreja naprasno odgovori na manji incident, što bi stvorilo domino efekat.

S druge strane, Kina kao zemlja koja se pokušava nametnuti kao super sila u svijetu potpuno je podbacila u ovom slučaju, i ustvari pokazala da je 'novi kolač' u vrlo poznatoj hladnoratovskoj igri koju su nekada igrale SAD i NATO s jedne strane i SSSR i Varšavski pakt s druge strane.

SAD su prvo pritajeno pozvale, a sada vrlo glasno i otvoreno poziva Kinu da utiče na Sjevernu Koreju. Kina je u suštini jedina zemlja koja ima stvarnog uticaja na režim u Sjevernoj Koreji. Oko 50% hrane i 80% goriva Sjeverna Koreja dobiva iz Kine, i bukvalno Kinezi mogu da zatvore 'ventil' toj zemlji. Međutim, Kina je potpuno podbacila kao diplomatska i 'tvrda' sila u Aziji i praktično sve zemlje u tom regionu gledaju u SAD kao na rješenje krize ili zaštitu.

Vjerovatno je da će ako stvari postanu izuzetno opasne, u slučaju da Sjeverna Koreja lansira projektil i američki ratni brodovi ga obore, Kina morati reagovati, jer pored Sjeverne Koreje gubitnik bi definitivno bila i Kina.

Prvi problem s kojim bi se Kinezi odmah suočili su milioni izbjeglica. Drugi, za Peking daleko kompleksniji problem je što bi, ako dođe do rata, Sjeverna Koreja prestala postojati kao zemlja i ujedinila bi se sa Južnom Korejom, pod južnokorejskim uslovima, a ujedinjenje bi ličilo na ujedinjenje zapadne i istočne Njemačke. Međutim, za Kinu bi to definitivno bio horor scenario i na granici bi imala kapitalističku zemlju koja bi naslijedila nuklearno oružje od Sjeverne Koreje i ugostila 30 do 40 hiljada američkih vojnika.
 
Ko misli da bi Kina otvoreno danas stala u odbranu Sjeverne Koreje, grdno se vara. Danas su ekonomski odnosi između Kine i SAD za Peking daleko važniji od ideološke borbe Mao Ce Tunga iz pedesetih godina prošlog vijeka, te u slučaju da režim u Pjongjangu odluči da isprovocira rat, Kina bi vrlo lako mogla biti samo nijemi posmatrač nakon što pokuša spriječiti eskalaciju sukoba.

SAD ove sedmice, nakon letova B-2 bombardera, lovaca F-22 te B-52 teških bombardera, pokušava da stiša svoju retoriku, tražeći od Kine da interveniše. Avioni sa smanjenim radarskim odrazom ('nevidljivi'), B-2 bombarderi ilovci F-22, nisu bili planirani dio vojnih manevara koji se trenutno održavaju između Južne Koreje i SAD. Oni su uključeni kao dio kampanje da se pošalje poruka Južnoj Koreji i Japanu da će SAD stati otvoreno u odbranu ove dvije zemlje u slučaju rata.

Ova retorika će se smiriti za par mjeseci ili do godine dana, kada Kim Jong Un definitivno utvrdi svoju vladavinu. Međutim, najveći gubitnik u ovom ratu riječi bi mogla biti Kina, koja je propustila priliku da se pokaže kao ravnopravan igrač kada je u pitanju igra 'mrkve i štapa'. Činjenica da su se skoro sve zemlje koje su u dometu sjevernokorejskih raketa okrenule za pomoć Washingtonu, dovoljno govori da Kinezi još uvijek nisu ni sami shvatili koju težinu njihova ekonomska moć danas nosi.

Ipak, u slučaju da Sjeverna Koreja opet napadne artiljerijom Južnu Koreju ili ponovo puca na određeno vojno plovilo ove zemlje, bit će vrlo teško za južnokorejsku predsjednicu Park da ne odgovori na ove provokacije.

Trenutno najosljetljivije pitanje je da li će Sjeverna Koreja testirati ponovo 'Musadan' projektile. SAD su rekle da će ako posumnjaju da projektili idu prema Japanu, Južnoj Koreji ili Guamu, ih oboriti. U tom slučaju Kim Jong Un će zbog stabilnosti svog ličnog položaja morati odgovoriti, kako bi izgledao odlučan u očima svojih generala. Ako se to desi, sve karte su na stolu, i teško bi bilo zaustaviti daljnju eskalaciju.

Činjenica da Amerikanci šalju na Guamprotiv-balistički sistem THAAD, koji je u fazi finalnog testiranja određenih komponenti prije ulaska u zvaničnu upotrebu, je jasan znak da SAD neće ništa prepustiti slučaju.

Na kraju, u slučaju da ne dođe do određenih provokacija od strane Sjeverne Koreje, koje nisu isključene, ova retorika će se smiriti za par mjeseci ili do godine dana, kada Kim Jong Un definitivno utvrdi svoju vladavinu. Međutim, najveći gubitnik u ovom ratu riječi bi mogla biti Kina, koja je propustila priliku da se pokaže kao ravnopravan igrač kada je u pitanju igra 'mrkve i štapa'. Činjenica da su se skoro sve zemlje koje su u dometu sjevernokorejskih raketa okrenule za pomoć Washingtonu, dovoljno govori da Kinezi još uvijek nisu ni sami shvatili koju težinu njihova ekonomska moć danas nosi.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN)