U danas objavljenoj odluci, raspravno vijeće predsjedavajućeg Ogon Kvona naznačilo je da Orićevo svjedočenje, iako relevantno, ne bi bilo od velike materijalne pomoći budući da su sudije iz drugih izvora već dobile dovoljno informacija o temama o kojima je Karadžić želeo da ispituje Orića.

U obrazloženju odluke, vijeće je naglasilo i da Orić nije bio u Srebrenici u vrijeme ofanzive VRS na enklavu u julu 1995.

Orićevo svjedočenje, po Karadžićevom zahtjevu, značajno je za odbranu zbog centralne uloge koju je kao komandant 28. divizije ARBiH igrao u vojnim aktivnostima u Srebrenici, 1992-95.

U zahtjevu da Tribunal posebnim nalogom (subpoena) obaveže Orića da svjedoči, Karadžić, koji se brani sam, precizirao je Orić može posvjedočiti da "ARBiH nikada nije demilitarizovala Srebrenicu, kao što je zahtijevao sporazum sa UN i da su, pošto je Srebrenica postala 'zaštićena zona' UN, njegove jedinice posedovale i dopremale teško i pješadijsko oružje, skrivajući ga od Unprofora".

Odbrana je Orića namjeravala da ispituje i o "velikoj količini" oružja i municije prokrijumčarene u Srebrenicu početkom 1995. helikopterom iz okoline Žepe.

Napadi iz Srebrenice na srpska sela 1992-95, uključujući i one neposredno prije ofanzive Vojske Republike Srpske na grad u julu 1995, takođe su, po odbrani, moguća tema Orićevog svjedočenja.

"General Orić može, takođe, svedočiti da su se jedinice ABiH često pozicionirale blizu posmatračkih punktova Unprofora i otvarale vatru u namjeri da navuku vatru bosanskih Srba na osoblje UN i izazovu međunarodnu intervenciju u svoju korist", tvrdila Karadžićeva odbrana.

Karadžić je želio da Orić potvrdi i da je veliki dio humanitarne pomoći dostavljene za civile u Srebrenici uzimao za svoju vojsku.

Kao obrazloženje za zahtev da Orić svjedoči, Karadžić je naveo i da Orić može pružiti "insajderske informacije o tome da je bosanska vlada žrtvovala Srebrenicu i njene stanovnike kao dio strategije da dobije dijelove Sarajeva koje je želela" u okviru rješenja za obustavu rata.

"Svjedočenje generala Orića je relevantna za dokazivanje da je Karadžić imao legitimni vojni razlog da naredi napad na Srebrenicu, kako bi prekinuo komunikaciju između Srebrenice i Žepe i okončao napade iz zaštićenog područja", pisalo u podnesku.

Haški tribunal je 2008. oslobodio Orića krivice za zločina nad Srbima u Srebrenici i okolini, usvojivši njegovu žalbu na prvostepenu presudu kojom je bio osuđen na dvije godine zatvora. Prvostepenom presudom, Orić je 2006. bio proglašen krivim zato što nije spriječio zlostavljanje i ubistva zarobljenika u srebreničkoj policijskoj stanici između decembra 1992. i marta 1993.

Budući da je od hapšenja 2003. bio u pritvoru Tribunala u Sheveningenu, Orić je odmah poslije prvostepene presude 2006. bio pušten na slobodu.