Piše: Zoran BIBANOVIĆ

Odvedi ga do vrata škole – naredbodavno je rekla zaposlena majka mojoj starijoj sestri. Hoću, ne brini – obećala je sestra.
Prvog dana škole sestra je na kratko prekinula igru „između dvije vatre“ u dvorištu zgrade i povela me do stare špedicije, iza Markala. Vidiš li one stepenice, pravo uz njih, pa sve pravo do vrata škole?

Malo potom, gurajući velika ulazna vrata škole, impresioniran veličinom vrata i šteke, začuo sam jaki glas. Gdje ćeš ti? Zar ne vidiš kolika su ova vrata? Ova vrata su za velike ljude, za direktora i nastavnike. Za male ljude su mala vrata, iza škole – grmio je polušaljivo strogi glas podvornika u praznom hodniku.

Ušao sam u školu (na mala vrata) i nasumice ušao u jednu od učionica na lijevoj strani hodnika, jer je neko vikao „prvi razredi lijevo“.

Učiteljica je otvorila veliku teku (dnevnik) i počela da evidentira prisutne. Došao je red i na mene.

Kako se zoveš?
Zoran Bibanović.
Jesi li ti Srbin?
Nisam.
Jesi li Hrvat?
Nisam.
Onda si Neopredjeljen.
Nisam.
Pa dobro šta si onda?
Opredjeljen.
Učiteljica zatvori dnevnik i nasmješi se. Dobro, popunićemo podatke sa roditeljima.

Naravno da ja nisam tada u potpunosti razumio pitanja. Ono što sam znao je da sam ja samo običan učenik, najmlađi pripadnik društva, željan poštovanja, koji ne želi daljna reduciranja već vidljivo suženih društvenih prava. 

Mnogo godina poslije socijalistička država je uvela nacionalnu odrednicu Musliman, umjesto Neopredjeljen, a mnogo godina nakon toga, u posljednjem ratu, uvedena je napokon nacionalna odrednica Bošnjak.

I sve bi to bilo u redu da Dejtonski ustav nije dozvolio i utvrdio da je ovo država dva entiteta, od kojih jedan entitet (de facto i de jure) ekskluzivno pripada jednoj narodnosti (Srbi), a drugi entitet je podijeljen u deset kantona u kojima većinski odlučuju ostala dva konstitutivna (!?) naroda (Hrvati i Bošnjaci).

Kakav su nedavno postigli dogovor bh. političari na implementiranju presude Evropskog suda za ljudska prava? U prvi plan su isturili kalkulantsku želju da se zadovolji HDZ koji tvrdi da Hrvati u Bosni i Hercegovini nisu jednakopravni. U čemu se ogleda ta nejednakopravnost. U tome što HDZ ne može da izabere karikaturalnog Ivu Miru Jovića umjesto Željka Komšića.

Svi oni koji nisu ili ne žele da se izjasne kao pripadnici jedne od tri narodnosti, pripadaju kategoriji Ostali (čitaj - društveno obespravljeni), a takvih je po preliminarno obavljenom popisu izgleda skoro pola stanovništva.

Općepoznato je da pripadnik odrednice Ostali, ne može po Dejtonskom ustavu konkurirati za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine niti za Dom naroda Parlamentarne skupštine pa i za člana Skupštine privredne komore... Ostali (Sejdić-Finci) mogu slobodno birati ali ne mogu biti i birani.
Stvorena je i terminološka zbrka. Ugrađeni su i mehanizmi za zaštitu nacionalnih interesa konstitutivnih naroda, umjesto mehanizmi za zaštitu interesa narodnosti (Bošnjaka, Srba i Hrvata - Ostalih nema) koji se, uzgred rečeno, bestidno zloupotrebljavaju  već skoro dvije decenije. 

Osnovna ljudska prava su veoma široki pojam i mnogostruko prevazilaze diskriminatornu odredbu iz Ustava Bosne i Hercegovine o kojoj govorimo. Uz prava na zdravstveno bezbjednu vodu, hranu, zrak, osnovnu zdravstvenu zaštitu... osnovno ljudsko pravo je i suživot sa životinjskim svijetom.

Hrišćanski filozofi poput Augustina ili Tome Akvinskog podcrtavali su Aristotelovo učenje da nedostatak razuma kod životinja opravdava njihovu podređenu ulogu, i to je teza koju je od tada prihvatila većina hrišćana.
Starija tradicija judaizma posvećuje veći značaj boli koja se nanosi životinjama. Zasnovana na ideji da sva Božija bića zaslužuju samilost, to se očituje u jevrejskim, a kasnije i u islamskim propisima o klanju životinja za jelo, kao i u osudi lova iz zadovoljstva, borbe bikova i borbe pasa.

Islam kao treća Abrahamska vjerska tradicija zabranjuje okrutnost prema životinjama i sugerira (u zavisnosti od ponekad problematičnih tumačenja) da životinje izvjesno imaju zavidan stepen razuma. Pored toga zabilježeno je da je prorok Muhamed a.s. izjavio, "Ko god je dobar prema Allahovim stvorenjima, dobar je prema samome sebi" - David De Grazia, Prava životinja.

"Ako razgovaraš sa životinjama, i one će razgovarati sa tobom i tako ćete se međusobno upoznati. Ako ne razgovaraš sa njima, nećeš ih upoznati, a ono što ne poznaješ, toga se bojiš. Ono čega se bojiš, to uništavaš" -  poglavica Dan George, Salish.

U osnovna ljudska prava spada i pravo na boravak u očuvanoj prirodnoj sredini. O značaju edukacije za razumijevanje prirode i odnosa prema njoj ukazivao je još Jean Jacques Rousseau. „Čovjek mora definitivno odbaciti dva mita: mit o neiscrpnom bogatstvu prirode i mit o njenoj bezgraničnoj sposobnosti regeneracije“.

Davne 1969. godine, generalni sekretar U Thant u izvještaju UN kaže: „Ustanovljeno je da je 500 miliona hektara obradive zemlje nepovratno uništeno erozijom ili je presoljeno, da su uništene dvije trećine svjetskog šumskog prostora i da je čovjekovom krivnjom nestalo 150 vrsta ptica i životinja, pred nestankom je ili se ubraja u rijetkost oko 1.000 vrsta divljači“.
Edukacija široke javnosti o potrebi zaštite prirode van obrazovnih institucija je zadaća medija (štampa, radio, TV), turističke privrede, ferijalnih i planinarskih saveza, turističkih zajednica, lovačkih, izviđačkih,  NVO društava...

Edukacijom se, napokon, podiže kulturni i civilizacijski nivo, bez čega je teško postići „etiku zvanja“, naročito u turističkom zanimanju, a i u drugim zanimanjima. „Etika zvanja“ vrijedi univerzalno za sva zanimanja, a posebno za odgovorne u državnim institucijama.

Evropski sud za ljudska prava u Strasbourgu je presudio da Ustav Bosne i Hercegovine nije u saglasnosti sa Evropskom poveljom o ljudskim pravima. Veliko vijeće Suda je 22.12.2009. godine donijelo presudu, na osnovu aplikanata državljana Bosne i Hercegovine, gospodina Derve Sejdića i gospodina Jakoba Fincija, koja zadire u srž ustavno-pravnog uređenja Bosne i Hercegovine i obavezuje na njegovu izmjenu.

Ovom presudom je utvrđena sustavna ustavna diskriminacija svih osoba koje se ne izjašnjavaju kao pripadnici konstitutivnih naroda (!?), a odnosi se na sve osobe iz kategorije Ostali.

Sin pripadnika jednog konstitutivnog naroda i sin pripadnika drugog konstitutivnog naroda je Ostali (ako se drugačije ne izjasni), umjesto konstitutivni na kvadrat – kaže profesor Besim Spahić.

Napokon, kakav su nedavno postigli dogovor bh. političari na implementiranju presude Evropskog suda za ljudska prava? U prvi plan su isturili kalkulantsku želju da se zadovolji HDZ koji tvrdi da Hrvati u Bosni i Hercegovini nisu jednakopravni. U čemu se ogleda ta nejednakopravnost. U tome što HDZ ne može da izabere karikaturalnog Ivu Miru Jovića umjesto Željka Komšića. To jeste problem ali to nema veze sa presudom Suda.

Da bi se to osiguralo (izbor I.M. Jovića ili nekoga trećeg) predlažu uvođenje tzv. elektorskih glasova u kojima, ukratko, glasovi glasača ne vrijede jednako. Istovremeno predlagačima ne pada na pamet da ukinu troglavo Predsjedništvo i da se bira jedan član ili... Od mogućih mnoštva prihvatljivih rješenja bh. političari predlažu uvođenje elektorskih glasova ali samo za hrvatsku narodnost. Na njihovo obrazloženje da takva praksa postoji i u USA narod bi rekao „vidjela žaba da se konji potkivaju pa i ona digla nogu“.

EU zvaničnici idu još dalje. Oni, kako saznajemo, predlažu tzv. premijum glasove. Tako, naprimjer, neko pobijedi u nekoj nedođiji, onda mu se dodaju premijum glasovi i on završava na sveukupnoj rang listi kao ozbiljan pobjednik. Tako će se, uvjeravaju nas predlagači iz EU, napraviti balans između kandidata iz nedođije i kandidata iz velikih urbanih cjelina. Tako će u Parlament ući kandidat iz npr. Bosanskog Grahova sa trista birača uz kandidata iz općine koja ima sto hiljada birača. Time ćemo dobiti na multietničnosti, tvrde predlagači iz EU.

Vratimo se malo prijedlogu dva HDZ-a.
Ako pripadnici hrvatskog naroda traže pravo na elektorske glasove u FBiH, zašto ih onda ne traže i u RS-u? Ostali mogu sa pravom tražiti i za sebe „kviska“  (lutak iz starog tv kviza koji se diže pri korištenju prava na više glasova) da imaju mogućnost izabrati Sejdića, Fincija ili nekog trećeg u četveroglavo Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, a ne da ih biraju drugi. Napokon, „kvisko“ treba i Bošnjacima, posebno u Republici Srpskoj, a i Srbima u Federaciji Bosne i Hercegovine. Tako smo došli do jedinog poštenog prijedloga da „kvisko“ treba svim učesnicima u žalosnom bh. kvizu pod nazivom „Kako da svako izabere svoga Ivu Miru Jovića“. Tako ja otprilike shvatam prijedlog EU, iako nas iz Brisela uvjeravaju da je riječ o malo komplikovanijoj matematici. Aferim (bravo) za predlagače.

Ako pripadnici hrvatskog naroda traže pravo na elektorske glasove u FBiH, zašto ih onda ne traže i u RS-u? Ostali mogu sa pravom tražiti i za sebe „kviska“ (lutak iz starog tv kviza koji se diže pri korištenju prava na više glasova) da imaju mogućnost izabrati Sejdića, Fincija ili nekog trećeg u četveroglavo Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, a ne da ih biraju drugi. Napokon, „kvisko“ treba i Bošnjacima, posebno u Republici Srpskoj, a i Srbima u Federaciji Bosne i Hercegovine. Tako smo došli do jedinog poštenog prijedloga da „kvisko“ treba svim učesnicima u žalosnom bh. kvizu pod nazivom „Kako da svako izabere svoga Ivu Miru Jovića“. Tako ja otprilike shvatam prijedlog EU, iako nas iz Brisela uvjeravaju da je riječ o malo komplikovanijoj matematici.

Vidi li iko ovdje ozbiljnu želju za ispravljanje diskriminatornih odredbi Ustava Bosne i Hercegovine koje se odnose na osobe koje se ne izjašnjavaju kao pripadnici konstitutivnih naroda? Ne vidi. Rok za rješenje koji je postavila EU ističe 11. aprila. Ukoliko stranke i usaglase navedene izmjene Ustava narednih dana, kako braniti nečinjenje dugo preko tri godine, što je naravno usporilo proces integracije BiH u EU.

Da li je to strah od mnogostruko naprednijeg i efikasnijeg zakonodavstva EU? Šta će napokon sutra Evropi siromašna i prezadužena Bosna i Hercegovina koja generira probleme (kojima je EU i sama kumovala i kumuje i u ovom slučaju)? Mnogo je tu pitanja za običnog građanina koji se informira uz rad.

A možda mi i nismo toliko siromašna zemlja kako se to općenito smatra? Svjetski eksperti smatraju da su Dinarske planine i kraška polja, između ostalog, najveći rezervoari pitke vode u Evropi, a pitka voda će uskoro postati dragocjenija od nafte.

Do tog vremena šta ćemo sa ugroženim ljudskim pravima u Bosni i Hercegovini, a u ovom slučaju sa pravima Ostalih? Ništa. Šta se to nas tiče. Neka se snalaze – rekao bi poznati bh.  političar.

Dobro. Nije nam pitanje bilo ispravno formulirano. Šta ćemo sa presudom Suda, starom preko tri godine i uvjetom EU za implementiranje presude? Vidjećemo. Mi smo svjesni da imamo građana koji imaju tzv. krizu identiteta, posebno u bošnjačkom narodu, tu su i Jevreji i Romi (Sejdić, Finci)...  ali mi takođe imamo i evidentan problem hrvatskog naroda koji ne može da izabere svog predstavnika u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine - mrljavo bi okolišili bh. političari.

Takvi političari i njihove kamarile ne poštuju ni presude Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, a općepoznato je ni presude ostalih evropskih i svjetskih sudova. Njihov populizam je u današnju Bosnu i Hercegovinu, na velika vrata, uveo moral kmetova (robova) gdje jezik pokazuje sklonost da sve relativizira i da riječi „dobar“ i „glup“ približi jednu drugoj - F. Nietzsche.

Za takve je Tin Ujević imao univerzalnu odrednicu – papci.

Što se mene tiče do daljnjeg ostajem Opredjeljen.

(DEPO PORTAL)