Profesor političke filozofije Sveučilišta u Zagrebu i javni zagovarač za osnivanje REKOM-a u Hrvatskoj Žarko Puhovski ističe da nevladinim organizacijama ostaje da se trude da činjenice izađu na vidjelo i da pokušaju omogućiti suočavanje s prošlošću, kao i da pokušaju učiniti sve što mogu da se "osramote“ zločini i zločinci.

- To bi značilo da se ne događa socijalizacija zločina, tako da svi prihvatamo to kao naše zločine, nego da se prihvati stav da je zločin-zločin bez obzira ko ga je napravio te da se zločin poima kod novih generacija kao sramota. To je, smatram, jedini način da se nacije dalje normalno razvijaju i ne budu opterećenje prošlošću koja bi im onemogućila razvoj - naglasio je.

Puhovski je napomenuo da je cilj današnje debate otvaranje rasprave o postignućima i izazovima tranzicione pravde u postjugoslovenskim zemljama, budući da ona iz ratnog prelazi u poratni period i prelazi granice.

-Ljudi iz Hrvatske su činili stvari u BiH, ljudi iz BiH u Srbiji i Hrvatskoj - kazao je Puhovski i naglasio da je problem u tome što, nakon prestanka rada Haškog tribunala, treba rasporediti nadležnosti institucija koje će procesuirati zločine.

-U BiH se pravosudni proces sabotira - mišljenje je Puhovskog i ističe da je, kako kaže, paradoks u tome da se u ovom trenutku razmjerno nabolje ili najmanje loše radi u Hrvatskoj i Srbiji.

Makedonija je, navodi, učinila jednu "skandaloznu stvar“, da je odlukom parlamenta naprosto ukinula mogućnost suđenja i dala amnestiju svima, na Kosovu je situacija veoma teška zbog socijalnog pritiska, "terora nad svjedocima“, a u Crnoj Gori postoje svega dva-tri procesuiranja slučaja.

-U BiH postoji prvo razlika između FBiH i RS i činjenica da vrhovni sud BiH ne postoji zbog otpora RS, odnosno njene interpretacije Dejtonskog sporazuma. Tako da u BiH još uvijek imamo jednu dosta jasno etnički određenu verziju pravosuđa - kazao je Puhovski.

Paradoksalnim ocjenjuje i to što se u BiH sudi i po starom, ali i po novom krivičnom zakonu.

Smatra da u Srbiji, u Beogradu, sud radi jako dobro, međutim, "smiješan“ je kapacitet u odnosu na broj zločina koji su se dogodili.

U Hrvatskoj postoje četiri suda, koji, kako kaže, relativno dobro rade, ali se u toj državi stvorilo "raspoloženje“, nakon oslobađanja generala Ante Gotovine i Mladena Markaša, da je rat završen i da je "Hrvatska pobijedila i dobila inostranu podršku“ te da više suđenja ne treba biti.

To ne znači, kaže on, da suđenja neće biti, ali će ih biti, možda, još pet-šest i da će time "stvar leći“.

I član Regionalnog tima zagovarača Inicijative REKOM, novinar Igor Mekina iz Ljubljane, ukazuje da je veoma važno da civilni sektor i dalje traži odgovore koje svi trabaju, jer se dobri odnosi i privredna saradnja ne mogu, kako kaže, razvijati, ako se nije utvrdilo šta se desilo i gdje su žrtve, šta je s nastalom štetom, nestalim osobama i drugo.

-To je veoma važno, čak i za društva, kao što je Slovenija, gdje svi mislimo, pod utiskom medija, da je sve uredu - kazao je Mekina i podsjetio da se i vidjelo da to nije tako iz nekoliko događaja u toj državi.

Stvari treba raščistiti, naglasio je on i dodao da smatra da je stoga veoma važno da postoje inicijative kao što je REKOM koja se bazira na istraživanju činjenica.

-Raznih interpretacija događaja će uvijek biti, ali svi trebamo da utvrdimo činjenice kako se ne bi ponavljali sporovi, problemi, sukobi, a zbog prostih stvari koje treba da budu raščišćenje - kazao je Mekina.

Profesor filozofije Univerziteta u Banjoj Luci Miodrag Živanović ističe da je situacija u BiH drugačija od susjednih zemalja, u smislu ostvarivanja trancizijske pravde, jer je prvi uslov, postojanje države.

-BiH upravo nema tu pretpostavku, jer ona kao država, gotovo da ne funkcionira - smatra on.

Drugi uvijet je izgradnja korektnog i relevatnog odnosa prema fenomenu istine, a u tom pogledu je stanje u BiH dosta "konfuzno“, te Živanović podsjeća na raniji stav da u našoj zemlji ima "najmanje pet istina koje postoje sasvim oficijelno, jer ih ima svaka etnička ili nacionalna elita“.

Četvrtu istinu imaju izbjegli i raseljeni, a petu, navodi on, međunarodna zajednica.

A tih pet istina, uvijek je međusobno suprostavljeno i stoga se ne može uspostaviti jedan odnos šta se događalo u ratu i nemoguć je normalan odnos prema prošlošću, pa je stoga BiH u tome "specifična“.

Ne vjeruje, zato, da će se dogoditi kvalitetan pomak prema ostvarivanju tranzicijske pravde, ali i da bi različite institucije mogle u tome pomoći.

Ipak, potrebno je razgovarati i raditi, kako kaže, da se taj problem riješi.

Domaćin današnje debate "Postignuća i izazovi tranzicione pravde u postjugoslovenskim zemljama“, je Centar za demokratiju i tranzicionu pravdu iz Banja Luke.

U sklopu ove rasprave će biti predstavljen izvještaj "Tranziciona pravda u postjugoslovenskim zemljama, Izvještaj za 2010.-2011. godinu“.

Izvještaj se zasniva na istraživanju koje su proveli Fond za humanitarno pravo, Fond za humanitarno pravo Kosovo, Udruženje "Tranzicijska pravda, odgovornost i sjećanje u BiH“, Udruženje "Centar za demokratiju i tranzicionu pravdu“, Inicijativa mladih za ljudska prava u Hrvatskoj, te "Center for Research and Policy Making“ iz Makedonije.

(Fena/eb)