Zemlja gdje su državne tajne javne, a javne nabavke tajne - tako je Bosnu i Hercegovinu u nekoliko riječi opisao jedan aforističar. Procjene govore da je u 2012. korupcija u javnim nabavkama odnijela oko 350 miliona eura, a samo 30% provedenih, na godišnjem niovu, su transparentne. No, tamošnje političare to ne zabrinjava, jer da nije tako, ne bi se moglo desiti da se procedure najviše krše u javnim preduzećima koje vodi politički podobni kadrovi. Zbog toga se nameće pitanje kako bh. političari misle državu približiti Evropskoj uniji, koja nema milosti prema onima gdje korupcija cvjeta svakodnevno.

Elektroprivrede i klinički centri najčešće krše procedure javnih nabavki u Bosni i Hercegovini. Na vrhu liste deset najvećih prekršilaca Zakona o javnim nabavkama su u i BH Telecom, Brčko Distrikt i Željeznice Republike Srpske. Samo u prošloj godini, kroz ugovaranje poslova javnih nabavki, prošlo je više od dvije milijarde eura, a dvije trećine tog iznosa dogovoreno je daleko od očiju javnosti.

Procjene banjalučkog udruženja “Tender” govore da je korupcija u javnim nabavkama, u 2012. odnijela oko 350 miliona eura. Rajko Kecman, predsjednik Upravnog odbora udruženja o tome kaže:

„Negdje preko 800 miliona godišnje odlazi u privatne džepove primjenom sadašnjeg zakona. Uloga dvije ključne institucije, agencije i ureda, podliježe koruptivnom lobiju. Oni su u njihovim rukama i sve čine da omoguće pljačku javnih sredstava legalno.“ 

Država u kojoj su javne nabavke tajne i mimo svih zakonskih procedura nije iznenađenje za ovdašnju javnost, tim prije jer se za one koji to rade ne izriču sankcije. Za osam godina pokrenut je samo jedan prekršajni postupak, a u proteklih šest kažnjeno je osam firmi, i to od 250 do 500 eura.

„Preko 5.000 rješenja je doneseno u korist ponuđača - znači da su u toliko slučajeva neodgovorni pojedinci u organima kršili odredbe zakona, a da nisu faktički ni kažnjavani, niti je bilo koji oštećeni ponuđač bio obeštećen“, navodi Rajko Kecman.

Prilagođavanje ponuđačima i famozni aneksi

Ono što je postala praksa je da se nabavke prilagođavaju unaprijed poznatim ponuđačima. Na svojoj koži je to osjetio Milorad Vulić, vlasnik preduzeća “Mrg“ iz Banje Luke. Već sedam godina ta firma se sudski bori za nadoknadu, nakon što je utvrđeno da tenderi na kojima je preduzeće učestvovalo nisu bili transparentni. Vulić za RSE kaže kako je 2006. prevaren na tenderu koji je bio raspisan za nabavku opreme za Sudsku policiju Federacije BiH, a godinu kasnije na tenderu kojeg je raspisao sarajevski aerodrom.

„Na taj tender javile su se tri firme. Javila se jedna američka firma, javili smo se mi i firma iz Sarajeva koja je dobila posao. Oni kad su otvorili vidjeli su da smo mi najjeftiniji, napravili su zapisnik i nakon nekih 15 dana dobili smo da je izabrana ta firma koja je izabrana i da je njena cijena niža od naše za 15 miliona. Mi imamo dokument, pitamo kako je moguće, to je falsifikat, to je kriminal, to i nepismen čovjek može vidjeti. Kad smo vidjeli da oni to odbijaju, mi smo se žalili Uredu za žalbe“, kaže Vulić.

Korupcija pod okriljem zakona

Svake godine po korumpiranosti u svim sferama života Bosna i Hercegovina je na nivou nekih afričkih zemalja. I sve se to dešava pod okriljem zakona koji, kako ističe Srđan Blagovčanin, izvršni direktor Transparency Internationala BiH, omogućava direktno, a ne javno dogovaranje na iznose i do 40.000 eura.

„Ono što je najkarakterističnija pojava i što je izuzetno rasprostranjeno u BiH jeste situacija u kojoj se nabavke unaprijed prilagođavaju poznatim ponuđačima. To je postalo toliko rasprostranjeno da možemo govoriti o sveprisutnosti takve prakse. Sa druge strane poznato je da se zlouptreba nabavkama ostvaruje i kroz famozne anekse - da se kroz anekse potpuno mijenjaju oni uslovi koji su zaključeni u ugovoruom. Naravno da od takvih postupaka nastaju ogromne štete po budžet i po državu", naglašava Blagovčanin.

Sve što se dešava u Bosni i Hercegovini kada je riječ o javnim nabavkama ovdašnjim političarima pogoduje. Jer, da nije tako, ne bi se moglo desiti da se procedure najviše krše u javnim preduzećima koje vodi politički podobni kadrovi. To potvrđuje i Rajko Kecman, iz udruženja “Tender”:

„Koji raspolažu u ovom segmentu raspodjelom javnim sredstvima i čine sve da iskoriste priliku da što više izvuku za lične potrebe, potrebe partije i slično.“

Semir Mujkić, iz Antikorupcijske mreže civilnog društva BiH zaključuje:

„Koliko god je šokirajući podatak da oko 700 miliona godišnje odnese korupcija u javnim nabavkama, mislim da ovaj problem nije toliko teško riješiti ukoliko samo postoji osnovna politička volja.“

(RSE, DEPO, BLIN/md)