Iako su ideje o ljetnom računanju vremena postojale i prije prvi puta ga je tokom Prvog svjetskog rata uvela Njemačka i to ponajprije radi uštede na glavnom energentu - ugljenu. Ubrzo je taj primjer slijedila i Velika Britanija.

Svrha postupka je bolja usklađenost između sati dnevnog svjetla te primjerice radnog vremena ili školske nastave. Tako ostaje sat dnevnog svijetla više za večernje aktivnosti. Ujedno Vlade ga obično opravdavaju kao mjeru uštede energije, jer se njime omogućuje djelotvornije korištenje prirodnog sunčevog svjetla kroz ljetne mjesece, navodi Večernji list.

U sjevernoj hemisferi ljetno vrijeme obično započinje zadnje nedjelje u martu ili prve nedjelje u aprilu, a završava zadnje nedjelje u oktobruu. Ipak, ima i izuzetaka. Primjerice, od 2007. godine SAD i Kanada počinju ljetno računanje vremena s drugom nedjeljom u martu, a završava s prvom nedjeljom u novembru. Raniji početak ljetnog računanja vremena u SAD-u posljedica je između ostalog i pritiska koji su nametnuli neki lobiji poput onog velikih maloprodajnih lanaca koji su ustvrdili da to ima pozitivne učinke na njihov profit.

Od 2002. godine EU odredila je zadnju nedjelju marta kao početak i zadnju nedjelju oktobra kao završetak ljetnog vremena. Ljetno računanje vremena u Evropi koriste sve zemlje osim Islanda i sve ga započinju i završavaju istog dana.

Od 2011. odluku o ukidanju promjena kazaljki uvela je i Rusija, ali s tim da je ukinula zimsko računanje vremena.

- Navikli smo se pomicati kazaljke na satu u proljeće i jesen i svi se na to bunimo. To doista destabilizuje biološki ritam čovjeka, to živcira. A šta uopšte reći o sirotim kravama i drugim životinjama koje ne razumiju da se vrijeme promijenilo i ne razumiju zašto ih se muze u drukčije vrijeme - govorio je tadašnji predsjednik Dmitrij Medvedev.

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/dg)