Dijamant je na svijet došao 17. marta 1986, a 27 godina poslije, nekoliko dana nakon rođendana, dobio je, kako sam tvrdi, najveće priznanje koje je jedan Sarajlija mogao dobiti - nagradu od svog grada.

Edin je stalno isticao kako mu sve nagrade mnogo znače, ali da bi jedna imala posebno mjesto u njegovom srcu - šestoaprilska.

"Za Sarajevo kažu da je grad koji ne prašta uspjeh, ali u mom slučaju, zahvaljujući ovoj nagradi, pokazalo se da to nije tačno. Sarajevo je grad koji ti vraća baš onoliko koliko mu daješ. Teško je iskazati emocije, jer sam zaista ushićen i ponosan. Kada me Udruženje Obrazovanje gradi BiH kandidovalo za Šestoaprilsku nagradu, na čemu sam im neizmjerno zahvalan, potajno sam se nadao da ću biti i dobitnik, jer ne postoji veća stvar od toga kada te prihvati sredina u kojoj si rođen. Iz iskustva znam da je to najteže postići, a danas, nakon što sam saznao da će se i moje ime naći među dobitnicima najvećeg priznanja grada Sarajeva, mogu reći da sam uspio. Ja sam Sarajlija, ja sam Bosanac i Hercegovac, i bilo gdje da se nalazim, s ponosom to ističem. Hvala gradu, hvala Udruženju, hvala čika Jovi Divjaku, hvala svima koji su u meni prepoznali osobu koja zaslužuje ovu nagradu. Nemam riječi za opisati se kako se osjećam. Hvala svima od srca", riječi su Edina Džeke, iza kojeg su dvije sedmice kao iz snova.

17. marta proslavio je 27. rođendan, dan poslije uživao je sa djecom iz Specijalne Olimpijade družeći se s njima na Mojmilu, a u petak, 22. marta, sa dva pogotka srušio je Grčku u Zenici i trasirao nam put ka Brazilu, ujedno postavši i najbolji strijelac cjelokupnih kvalifikacija za SP.

Šest dana poslije toga, objavljeno je kako je dobitnik Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva.

(DEPO/BLIN/em)