Uz slavlje Uskrsa najčešće se vežu brojni simboli i običaji koji variraju od zemlje do zemlje. No većini je zajedničko ukrašavanje pisanica. Česti simboli jesu zečevi i pilići, a također i brojne slastice. Uskrs se neposredno oslanja na židovski blagdan Pashu, koji se obilježavo 14. nisana, tj. na dan punog Mjeseca nakon proljetne ravnodnevnice.

Uskrs se može slaviti najranije 22. marta, a najkasnije 25. aprila, ali uvijek samo nedjeljom.

Katolici se pripremaju za Uskrs korizmom. Nakon završetka korizme (koja se naziva i priprava) dolazi Cvjetnica (kada se prvi put kanta (pjeva) "Muka Gospodina našega Isusa Krista, svake godine različitoga evanđeliste od njih četvorice  Mateja, Marka, Luke i Ivana). Veliki tjedan uključuje Vazmeno trodnevlje - Veliki petak, Veliku subotu i Uskrs.

Naime, u dane Velikoga tjedna razmatra se muka Isusova. Prethodno, na Veliki četvrtak običaj je da kućanice za objed pripremaju zelje (pa se zato taj dan i naziva Zeljavi četvrtak). Pobožnost Križnoga puta obavlja se svakog petka u korizmi, a pogotovo na Veliki petak. Pobožnost u Mostaru započinje od katedrale i u koloni se, od postaje do postaje uz prigodne molitve penje do vrha brda Hum, do velikog križa, dok se u marijanskom svetištu Međugorju Križni put obavlja od podnožja do vrha brda Križevac. (Taj dan se najviše moli i u tišini razmatra muka i smrt Isusa Krista). Slijedi Velika subota i bdijenje koje obično počinje u 20 sati i uz molitvu se iščekuje Uskrs.

Uskrs se posebno svečano slavi uz bogatu trpezu i obilje slatkiša, uz obvezan odlazak na misu i uzajamno čestitanje. Nakon Uskrsa slijedi Uskrsni ponedjeljak. Na misi se pali uskrsna vatra na žutoj ili bijeloj uskrsnoj svijeći.

Nekoć je Uskrs bio smatran savršenim trenutkom krštenja jer se se na toj misi novi članovi pridružuju Crkvi, a stari članovi obnavljaju zavjete. Na samu nedjelju pjevaju se veselije i svečanije pjesme te slavi samo uskrsnuće Isusa Krista.

Za Uskrs se vežu mnogi običaji, a najvažniji od njih su bojanja jaja, jedenja posvećene hrane, te darivanja jajima i obvezno natjecanje u "tucanju" jaja.

Jaja (pisanice) ukrašavaju se na razne načine. Uz poznato ukrašavanje pomoću voska poznate su i druge tehnike koje mogu biti jednostavne i ne zahtijevaju posebne vještine niti vrijeme, do težih za koje treba odvojiti više vremena i posebnu vještinu, kao što je ukrašavljanje voskom, raznim bojama itd.

Rastopljeni se vosak nanosi na jaje posebnim pomagalom koji se u Bosni naziva pisaljka. To je obično komad drveta koji ima žičani šiljak ili cjevčicu lima kroz koju teče rastopljeni vosak pa tako jednakim povlačenjem nastaju voštani ornamenti na kori jajeta.

Pisanice su se prije bojale na prirodne načine, a ta je tradicija i danas živa. Najčešće je bojanje jaja pomoću ljuske crvenog luka, a rjeđe od cikle, korijena broča ili crvenog radiča da bi se dobila crvena boja. Pisanice su znale dobiti i crnu boju bojanjem čađom ili bobicama bazge ili duda, a često je bilo i bojanje hrastovom korom da bi se dobila smeđa boja. Uz crvenu, crnu i smeđu, zelena se boja dobivala od raznog bilja, najčešće od špinata, koprive ili poriluka. Pritom se osim potpunog bojanja moglo jaje prešarati voskom, a tek onda obojiti. Nakon kuhanja i bojanja skida se sloj voska ispod kojeg jaje ostaje prirodne boje.

Često se jaje umatalo u tkaninu unutar koje se postavila kakva travka ili listić, često djetelina, tako da bi jaje istim postupkom dobilo zanimljiv ukras.

Posebna je tehnika ukrašavanja pisanica, osim šaranja voskom i ukrašavanja biljkama, bilo i ukrašavanje slamom. Jaja bi se omatala slamkama da se dobiju razni oblici ili bi se pak slamke razrezale i lijepile na jaja tvoreći raznolike ukrase i šare. Danas se jaja najčešće boje umjetnim bojama.

Za Uskrs je običaj i darovati nekoga.  Tako su djeca do polovice XX. stoljeća dobivala poseban kruščić peretak i jaje, a u Hercegovini samo jaje. Također, nekada je bio običaj na Uskrs odjenuti neki novi odjevni predmet, a jaja i kruh  te donekle odjeća bili su zapravo jedini darovi koje su djeca i odrasli dobivali na taj dan u selima i manjim mjestima. U Kreševu, djeca su bila nagrađivana ako su raznosila blagoslovljenu vatru po kućama.

(Fena/eb)