Stanišić i Župljanin osuđeni su na po 22 godine zatvora. Proglašeni su krivim za progone, ubistva, mučenje, okrutno postupanje, nehumana djela, stvaranje i održavanje nehumani životni uvjeta, prisilno premještanje, bezobzirno razaranje gradova... Za neka djela obojica su oslobođeni. U kaznu im se ima uračunati vrijeme provedeno u pritvoru.

''Zamisao o velikoj Srbiji ima dugu historiju. Ova zamisao se sastoji u proširenju Srbije na dijelove Bosne i Hercegovine i Hrvatske gdje srpsko stanovništvo živi u velikom broju'', kazao je predsjedavajući Pretresnog vijeća Burton Hall sa Bahama.

On je detaljno iznio činjenice o nedjelima nad Bošnjacima i Hrvatima u 20 gradova Bosne i Hercegovine za koje su Stanišić i Župljanin odgovorni.

''Cilj ovih radnji bilo je uspostavljanje srpske države, što je moguće etnički čišće, uklanjanjem bosanskih muslimana i bosanskih Hrvata. Stvoren je zajednički plan. Cilj plana je bio uklanjanje bosanskih muslimana i Hrvata činjenjem zločina deportacije i prisilnog premještanja kao zločina protiv čovječnosti'', kazao je sudija Hall, prenio je novinar agencije Anadolija.

Sudija Hall je rekao da je ovim djelima i propustima ''Stojan Župljanin i namjeravao i doprinio planu uklanjanju bosanskih muslimana i Hrvata s teritorije zamišljene srpske države'', napominjući da se zločini počinjeni na teritoriji pod njegovom kontrolom mogu pripisati, među ostalima, i Župljaninu. Na sličan način sud je konstatirao i u slučaju Miće Stanišića.

U završnim riječima u maju prošle godine tužilac je tražio kazne doživotnog zatvora za obojicu optuženih.

''I Stanišić i Župljanin su igrali svoje uloge u udruženom zločinačkom poduhvatu“, izjavila je tada tužiteljica Joanna Korner, opisujući optužene kao glavne karike u izvršavanju strateških ciljeva političkog vodstva bosanskih Srba.

Tužilac Korner izjavila je na izricanju završnih riječi da masakr nad 200 muslimanskih civila na Korićanskim stijenama 21. avgusta 1992. godine obuhvata sve elemente kojima se tužilaštvo bavilo na suđenju. Tu su neizazvani napadi na nesrpska područja, zatvaranje nenaoružanih civila u zatočeničke centre, njihov organizirani transport van srpskih teritorija, masovno ubijanje i kasnije svjesno propuštanje optuženih da urade bilo šta u vezi sa ubicama iz redova policije i čiji su identitet znali, navodi novinar agencije Anadolija.

Tužilaštvo je isticalo da se Stanišić rano uključio u stvaranje Republike Srpske i MUP-a RS, a 1994. godine je ponovo pozvan na funkciju ministra policije. To, prema tužiocu, pokazuje da su vlasti bosanskih Srba vrednovale Stanišićev doprinos 1992. godine.

Kada je 1994. po drugi put došao na vlast ''Stanišić nije učinio ništa da kazni osobe za koje priznaje da je znao da su vršili ili prikrivali krivična djela".

Odbrana je smatrala da njihovi klijenti moraju biti oslobođeni po svim tačkama optužnice. Branioci Župljanina pozvali su sudije da mu izreknu najmanju moguću kaznu ukoliko, ipak, utvrde postojanje njegove odgovornosti.

Odbrana nije negirala da su se zločini iz optužnice dogodili, ali prema njima, odgovornost za kažnjavanje počinilaca nije bila na policiji. Naime, branitelji su tvrdili da policija nije sudjelovala u protjerivanju te da ''udruženi zločinački poduhvat nije ni postojao''.

Nasuprot tome Haško tužilaštvo je bilo odlučno:

"Optuženi su učinili sve što su mogli da taj poduhvat sprovedu", rekla je tužilac Korner.

Inače, izvođenje dokaza na suđenju Stanišiću i Župljaninu počelo je septembra 2009. godina, a završeno je sredinom marta ove godine. Za više od dvije godine u sudnici je saslušano ukupno 147 svjedoka. Od toga, optužba je pozvala 127, Stanišićeva odbrana 7, odbrana Župljanina 10, a Pretresno vijeće 3 svjedoka.

(DEPO/BLIN/em)