Piše: Atif Kujundžić, Tačno.net

U vrijeme afirmiranja višestranačja, krajem osamdesetih i početkom devedesetih, čak i kad su učestali proratni incidenti i kad se uveliko promijenila retorika političkog izjašnjavanja, niti jedan grad u ex-YU nije mogao biti shvaćen kao kulturalna i politička uzdanica nastavka zajedničkog života u miru i zajedništvu kao Mostar.

Mostar je bio u tom smislu najizričitiji i najglasniji. Cijela ex-YU je gledala i slušala Mostar i smatrala je to prirodnim iz nebroj razloga, iz kulturnih posebno.

* * *

Odavno je kako vidimo da je to bila više glasna zebnja pred nadolazećim vremenima i događajima nego kulturalna i realna procjena i politička misao.

Gvozdena podijeljenost etnija i konfesija

RAZMRVILA JE KULTURALNO BIĆE I SRCE MOSTARA

naočigled svima i nasuprot općoj nevjerici da se takvo što uopće može dogoditi.

MOSTAR JE GRAD MOSTARACA.

Čija je volja koja ga razvaljuje i gdje joj je uporište? Šta joj je oslonac?

MOSTAR KOJI JE SVIMA BIO UZOR ZAJEDNIČKOG ŽIVOTA I KULTURE, SADA NE UMIJE DA ŽIVI SVOJIM ŽIVOTOM.

RASIPA SE KAO MENTALNO OBOLJELA OSOBA

i

dvadeset godina poslije iz Mostara dopiru vijesti koje primamo s nevjericom.

 

* * *

Dakako,

sve što je propalo samo od sebe ili uništeno ratom i gvozdenom voljom etničkih i konfesionalnih podjela, ne može poslužiti ni za nastavak ni za novi početak, to više nije ni za ič. Ništa od Mostarskih kiša i stihova Miše Marića, od Makova /dječji hor/, od Djevojaka sa Neretve Sergeja Beljajeva. Čak, sjedeći u nekom crvenim plišom presvučenom salonu, srpski pesnik Pera Zubac u Novom Sadu besramno priznade kako je izmislio i pesnički vešto rabio nekakvu Svetlanu.

Valjda i ne zna i nije shvatio kako su pesničke izdaje najteže!

 Mostarski teatar mladih – glavinja. Mostarsko pozorište propada…

Časopis za kulturu i obrazovanje Most umro zajedno sa svojim glavnim i odgovornim urednikom Alijom Kebom. Zapušteno Turbe Osmana Đikića. Samo se još muslimanski pesnik Leksa Šantić drži uzgor i postrani kao i drugi rojalisti.

Prelazeći zanovljeni Stari Most, Mostarci više i ne znaju ko su.

* * *

JESTE.

BILO JE LAŽI U PROŠLOSTI, ALI OVO ŠTO ŽIVIMO SADA JE ISTINA I KAO ČISTA NEMOGUĆNOST VEĆ JE LAŽ.

TO TREBA PRIZNATI KAO ISTINU DA VIŠE NIKO NIKOME OVDJE NE ŽELI DOBRO, A NA TAJ NAČIN I SEBI MISLI I RADI NAJGORE.

KOJE BA BIJEDNE DRŽAVE, ENTITETI, KANTONI I PRDALAME? BOSNA i HERCEGOVINA – FEDERACIJA I REPUBLIKA SRPSKA, REPUBLIKA SRBIJA i REPUBLIKA HRVATSKA? NIŠTA ONE NISU BEZ

MOSTARA.

* * *

JESTE.

RIJEČ JE O GUBLJENJU IDENTITETA

U

ŠIROKIM KULTURALNIM RAZMJERAMA U SVE TRI ETNIJE, jer bit tog identiteta je Mostar koji pamtimo i koji je uništen.

I kad se čuje Emina i kad čujemo Mostar sevdah reunion i kad srce puca, to su samo Mostarci izgubljeni osobno i u tom bolu nepodijeljeni kao i svi ljudi koji se vole

i

VOLE SVOJ GRAD.

LJUBAV JEST JEDINSTVO SVEGA ŠTO ČINI ŽIVOT.

MOŽE LI SE OD BOLA POĆI U NOVI ŽIVOT?

PITANJE JE LAŽNO.

UPRAVO OD BOLA I GUBITAKA MORA SE POĆI.

OD ISTINE I NI OD KAKVIH ZABLUDA, JER VIDJELI SMO KOLIKO JE TO POGUBNO!

* * *

Riječ je o tome da su gvozdenom voljom podjele etnije i konfesije odlučile izumrijeti odričući se onoga najboljeg što su zajedno stoljećima stvarale kao bogomdanu ljepotu ovoga grada i svijeta.

Dakako,

uz pomoć i podršku međunarodnog zamešateljstva.

* * *

U

međuvremenu,

DAJTE DA VIDIMO
DRŽAVE I ENTITETI

KANTONI, ETNIJE I KONFESIJE

BOSNO i HERCEGOVINO, HRVATSKA, SRBIJO

ŠTA

MOŽETE OSIM POCRKATI U SAMOIZOLACIJI?

MOŽETE LI NAKON 20 GODINA MOSTARU VRATITI MOSTAR, SARAJEVU SARAJEVO, BANJALUCI BANJA LUKU?

MOŽETE LI IŠTA KULTURNO I HUMANISTIČKI CJELISHODNO

U

SVOME VIJEKU?

Makar što je bilo problema i što će ih uvijek biti.

HAJDE,

NAKON ŠTO STE ISPUNILI SVOJE ŽELJE,

ZA ČAS SVOJIM NARODIMA

napravite jedan Mostar u kojem ljudi normalno žive.

MNOGOPOŠTOVANI ŠTA JE TO ZA VAS?

* * *

Vršim vam malu i veliku nuždu u nacionalističku, šovinističku

i klerofašističku politiku koju

VODITE.