Razgovarala: Angelina ALBIJANIĆ-DURAKOVIĆ

Kada je prije nekoliko godina aktivno stupila na bh. političku scenu, Ismeta Dervoz mnoge je zatekla svojom radikalnom odlukom. No, oni koji je poznaju i koji su imali priliku sarađivati s njom, znaju da je riječ o prekaljenom radniku koji se u svim svojim angažmanima daje 'do daske', te da će se na isti način odnositi i prema obavezama u državnom parlamentu.

Pred tom činjenicom zatekli su se i članovi Vijeća Evrope koji su joj prije nekoliko dana odali priznanje za izvještaj o 'Industrijskom nasljeđu u Evropi' koji je prvi put podnio neko od članova bh. delegacije u VE te koji je, uzgred, urađen čitavih 10 mjeseci prije roka.

Kao državni poslanik koji ruši predrasude da se u najvišim institucijama zemlje malo ili premalo radi, Ismeta Dervoz za DEPO PORTAL komentira rad državnog parlamenta, te pojašnjava zašto se nakon mnogo godina provedenog u medijima, i u muzici, aktivno uključila u bh. politiku? Govori o kolapsu javnih rtv servisa i kompletnog medijskog prostora u BiH, iznosi svoj stav o inicijativama za pokretanje trećeg (hrtvatskog) tv kanala, a komentira i bahate stavove načelnika sarajevske Općine Novi Grad, Semira Efendića, o ženama na bh. politčkoj sceni, kao i činjenicu da bi zbog toga, prema svim zakonskim parametrima trebao krivično odgovarati...

Poštovana gospođo Dervoz, opšte je mišljenje koje vlada među običnim građanima da se u najvišim državnim organim (pre)malo ili gotovo ništa ne radi na uspostavljanju funkcionalne bh. države, no Vaš poslanički rad govori posve suprotno i opovrgava ovakve stavove. Kako Vi, kao državni poslanik i kao neko ko se nalazi 'unutar odlučivanja', gledate na rad Parlamentarne skupštine BiH?

Zadaci parlamentaraca su jasni i određeni nivoima nadležnosti .Rezultati rada su, nažalost, zbir našeg odnosa  i poimanja zadataka i dužnosti. Želim  istaknuti da za mene nema dileme da se radi o obavezi i poslu. Obaveza nam je da nalazimo moduse koji će kroz zakonsku regulativu poboljšati  funkcioniranje u svim domenama  života i rada , u to treba ulagati svakodnevni trud,  a dužnost  nam je da opravdamo ukazano povjerenje koje smo dobili od građana BiH. Nažalost, država Bosna i Hercegovina je opterećena parcijalnim interesima, opće dobro i potrebe svih građana (bez obzira na etničku, entitetsku i svake druge pripadnosti) su potisnute  u drugi plan i na snazi je nastojanje da se podjele prodube. Razočarana sam spoznajom da  se mnogo vremena i energije troši da se  potrebni  procesi koji bi doveli do boljeg funkcioniranja BiH onemoguće a ne obrnuto , da se ubrzaju i ostvare.

A da ne mora biti tako sami ste pokazali prije nekoliko dana, kada ste u Vijeću Evrope, kao članica delegacije Parlamentarne skupštine u VE, podnijeli izvještaj o 'Industrijskom naslijeđu u Evropi' koji je jednoglasno usvojen. Možete li nam ukratko predočiti šta je sve obuhvatio taj izvještaj?

Izvještaj sadrži definiciju i obim te trenutno stanje industrijskog naslijeđa u Evropi, aktere uključene u očuvanje industrijskog naslijeđa u Evropi,  pregled uvažavanja industrijskog naslijeđa širom Evrope uz  priznavanje, zaštitu i očuvanje industrijskog naslijeđa,najbolje primjere konzerviranja industrijskog naslijeđa kroz njegovu preobrazbu za novu održivu upotrebu, prakse finansiranja projekata industrijskog naslijeđa te pitanja i preporuke  koje smo razmotriti  i uvrstili u usvojenu  Rezoluciju VE 1924 (2013).

Zanimljivo je i da ste izvještaj prezentovali čak 10 mjeseci prije roka, na čemu su Vam priznanje odali i članovi Stalnog komiteta VE. Kako je moguće odraditi posao prije roka u zemlji u kojoj se gotovo u pravilu krše svi rokovi i pravila? 

Loša situacija u radu i potpuno poremećeni odnosi u RTVFBiH su doveli do toga da sam, u cilju očuvanja svog ljudskog i profesionalnog dostojanstva i referenci, odlučila dati otkaz i sa 57 godina starosti i 37 godina radnog staža potražiti drugi posao. Ponuda koju sam dobila od gospodina Radončića, da dođem raditi kao projekt menadžer u Avaz roto press, omogućila mi je daljnju egzistenciju ali i dovela me u vezu sa SBB BiH... U opredjeljenjima i ciljevima SBB BiH sam prepoznala ono iza čega mogu stati i prihvatila poziciju na listi za Parlament BiH, sa minimalnim šansama!... Ali u mom slučaju su glasači odlučili drugačije!

Komiteti Vijeća Evrope, u kojima nastaju izvještaji, prave  planove rada  na dvo i trogodišnjoj osnovi. Dešava se da se  planirani termin za izradu izvještaja i rezolucija  prolongira i na duži rok, i nerijetko započeti izvještaj završava novi izvjestitelj (u slučajevima isteka mandata članova Komiteta). Ja sam imenovana za izvjestiteljicu  6.12.2011. a predviđeni rok za završetak izvještaja je bio  oktobar 2013. Nakon prvih sastanaka sa ekspertima i stručnim službama, bilo je jasno da imamo odličnu atmosferu  i elan kod svih sudionika . Kako sam ja neko ko je cijeloga života navikao da ima plan, dinamiku realizacije, analizu obavljenog zadatka, svojom sam energijom doprinijela da smo sve konsultacije, analize, planiranu konferenciju eksperata kojom sam predsjedavala  u Mariboru, konačne prijedloge, uradili i završili 10 mjeseci prije planiranog roka.

Ovo je ujedno i prvi izvještaj koji je načinio neko od članova bh. delegacije u Vijeću Evrope, kako to komentirate?

To da je ovo prvi izvještaja članice ili člana naše delegacije od pristupanja Vijeću Evrope  2001. govori možda o tome da se nedovoljno vodi  računa o ovom segmentu  našeg parlamentarnog djelovanja koje je u cijeloj Evropi važno i cijenjeno. Čini se da nam baš ni malo nije stalo do toga da uhvatimo korak na svim nivoima sa kolegama iz Evrope i regiona. A u našoj javnosti se uz  to stvara još i slika o “turističkim putovanjima” i one koji žele i mogu da rade na ovom planu se onda onemogućava i u našim institucijama. A sve ima svoje posljedice, samo da li iko osjeća odgovornost za to?

Možete li konkretnije pijasniti šta sve potpada pod definiciju industrijskog naslijeđa?

Industrijsko naslijeđe obuhvata vađenje, proizvodnju i obrađivanje svih vrsta sirovina – mineralnih i organskih, rad, manufakturu i prodaju tih proizvoda kao i podržavanje infrastrukture – naselja, komunalija, transporta i komunikacija. Industrijski stambeni prostori su najrasprostranjeniji preživjeli dokazi industrijske ere, ali i najmanje shvaćeni i najmanje istraženi. Mašine su važan dio industrijskog naslijeđa, i, premda se teško njima baviti, njihovo proučavanje i čuvanje zaslužuje istu pažnju kao i zgrade u kojima se one nalaze. Industrijsko naslijeđe se stalno mijenja. Mnoge od industrija koje su se uveliko proširile od 1800. godine, u drugoj polovini 20. stoljeća su se značajno suzile, a njihova okolišna ostavština je krajnje ranjiva i krhka. Glavne industrije onoga što se zove Veliko industrijsko doba – ugalj, željezo i čelik, tekstili i teška gradnja – u velikoj su mjeri nestale i zamijenjene su kreacijama 20. stoljeća kao što su automobil, avion i elektronske industrije, uslužne i rekreativne industrije kao i masovna proizvodnja hrane i pića. Ove su također pretrpjele velike promjene te predstavljaju dio evropskog industrijskog naslijeđa. Promjene u tehnologiji, procesima i organizacionim obrascima također su dio industrijskog naslijeđa i naročit izazov za industrijsko naslijeđe je da se bilježe ove promjene tokom raznih perioda.

Iako je evropsko industrijsko naslijeđe kumulativni poizvod industrijskog djelovanja na okruženje i ljude u periodu od više od dva milenija,  postoji promjena na proizvodnoj skali u protekla dva stoljeća koja je vodila uveliko industrijaliziranom društvu na velikom dijelu evropskog kontinenta. Stoga se moj  izvještaj fokusirao na taj kasniji period (19. i 20. stoljeće).

Nakon dugog niza godina koje ste proveli u medijima, i u muzici, mnoge je zatekla Vaša odluka da se aktivno uključite u bh. politiku i to kao član Saveza za bolju budućnost ... Šta je presudilo da donesete takvu odluku? da li ste se zbog nje pokajali? 

Rad na radiju i TV-u  je, nakon moje karijere na estradi, bio moje opredjeljenje i vjerovala sam da ću to, što sam jako voljela i u čemu sam istinski uživala, raditi do penzije. Vjerujem da sam ja rijetko privilegirana osoba koja je radni vijek provela na poslovima koje je voljela! Međutim, loša situacija u radu i potpuno poremećeni odnosi u RTVFBiH su doveli do toga da sam, u cilju očuvanja svog ljudskog i profesionalnog dostojanstva i referenci, odlučila dati otkaz i sa 57 godina starosti i 37 godina radnog staža potražiti drugi posao. Ponuda koju sam dobila od gospodina Radončića, da dođem raditi kao projekt menadžer u Avaz roto press, omogućila mi je daljnju egzistenciju ali i dovela me u vezu sa SBB BiH. Radila sam, naime, kao  organizatorica Prvog kongresa stranke, upoznala  članove, ciljeve, planove. Nakon pionira i izviđača nisam bila članica niti jedne organizacije ili stranke, ali sam uvijek bila društveno aktivna i osjetljiva na socijalne probleme društva. U opredjeljenjima i ciljevima SBB BiH sam prepoznala ono iza čega mogu stati i prihvatila poziciju na listi za Parlament BiH, sa minimalnim šansama! Naime, u pravilu  bude izabran nosilac liste (naravno muškarac!), ali u mom slučaju su glasači odlučili drugačije! Po prvi put u istoriji demokratskih izbora u BiH žena je sa druge pozicije, preferencijalnim glasovima, direktno birana u PS BiH.

Ipak, da li ste se ijednog trenutka pokajali zbog takve odluke? 

Nisam se pokajala, ni jednoga trenutka. Ne bojim se posla, a ovo smatram poslom, u sve ulazim sa čistim i poštenim namjerama i držim se svojih principa - u okviru vlastitih mogućnosti napravi najviše moguće.

Kao iskusan televizijski radnik i odličan poznavalac medijskog prostora u BiH, kako komentirate trenutnu medijsku bh. scenu?

Mediji su jako važni za kreiranje atmosfere u društvu, moraju informirati, zabaviti, obrazovati, čuvati  tradiciju i kulturu naroda. Osim što je na snazi kontunuirani pokušaj uticaja politike na medije, tu je i užasno podaničko ponašanje novinara u interesu uskih centara moći, svjedoci smo autocenzure, nedopustivo neargumentiranog komentiranja umjesto informiranja, potpunog nedostatka kvalitetnih zabavnih i obrazovnih programa. O profesionalnosti i odnosu prema profesiji da i ne govorim. Radio se nekako još i drži, ali tv i printani mediji…

Pomenuli ste poremećene odnose na RTV FBiH zbog kojih ste prije nekoliko godina napustili ovu kuću... Kako danas gledate na sve ono što se dešava u i oko Javnog rtv. servisa?

Javni servis je pretrpio, mislim, nepopravljivu devastaciju. Nezainteresiranost i nestručnost onih od kojih zavise procesi kreiranja i proizvodnje programa doveli su do potpunog osipanja profesionalaca, nedostatka elementarnih tehničko tehnoloških uslova za rad, demotiviranosti među zaposlenima. Da li se iko od njih sjeća na kakvim temeljima počiva RTV u Bosni i Hercegovini, imena i postignuća tolikih uglednih i nagrađivanih urednika, autora, reditelja programa čiji je rad utkan u uspjehe RTV Sarajevo, RTV BiH?!

U sve to upliće se i inicijativa oko izmjene Zakona o Javnom RTV servisu i uspostavljanju trećeg - hrvatskog kanala, Kao član Komisije za saobraćaj i komunikacije pri Predstavničkom domu PSBiH, kakav je Vaš stav prema ovakvim namjerama?

Postojeći Zakon o Javnom RTV sistemu  nikada nije  implementiran i to u, moglo bi se kazati, jednom od najvažnijih dijelova - uspostavi korporacije. Dakle, izbjeglo se ono što se kontinuirano radi u BiH, mjesto sa kojega se upravlja  i planira. Niti jedan od emitera nije, istini za volju, zbog ovoga dobio pravu poziciju niti uvjete za rad i poslovanje. Nekako je najbolje RTRS koja je “slobodni strijelac” kad god joj to odgovara, a uzima iz sistema kad joj je potrebno. Prijedlog, kako vi kažete trećeg kanala, je prijedlog isključivo baziran na etničkoj osnovi i izvjesno je da se već prečesto koristi u jeftine političke, predizborne ciljeve. Treba li podsjećati koliko je do sada medija, baziranih na ovoj osnovi, doživjelo sudbinu zatvaranja i prestanka rada? Neopravdan je i iz finansijskih i tehničkih razloga i mogućnosti. Ja za ovakve želje vidim rješenje u budućem procesu digitalizacije – ko to bude mogao organizirati, programski i kadrovski kapacitirati, finansirati, mjesta na platformama će biti koliko hoćete. A u našoj zemlji bi rad javnih emitera trebao biti posvećen i cilju zbližavanja, a ne podjelama po bilo kojoj osnovi.

Međutim, u javnosti su se, između ostalog, pojavile i tvrdnje da bi hrvatski kanal pospješio naplatu tv takse, koja se gotovo u cijeloj Hercegovini godinama ne plaća, što bi znatno poboljšalo finansiranje javnih servisa. Slažete li se sa ovakvim procjenama?

Ne. Potpuna je zabuna o tome šta mi plaćamo a u javnosti je formirana zahvaljujući i političarima. RTV taksa se plaća za mogućnost korištenja frekvencija, a ne za neku određenu televiziju ili radio kojima onda jesmo ili nismo skloni. Ispravna percepcija bi sigurno otklonila ove politikanstvom proizvedene razloge neplaćanja obaveze. U Hrvatskoj, npr, ne možete izbjeći plaćanje obaveze rtv pristojbe bez obzira što možda gledate i slušate samo programe privatnih medija. Država je odredila urgentnu pljenidbu i štiti svoje resurse. A uz to, taksa im je 2,5 puta viša nego kod nas.
 
S druge strane brojni prigovori upućuju se i na račun raspodjele zajedničkih marketinških prihoda, od kojih bi 20 posto pripadalo ovom kanalu, bez obzira na kvalitet i rejting programskih sadržaja... Uzimajući sve u obzir, kakve su posljedice moguće ako zaista dođe do uspostavljanja hrvatskog kanala?

Raspodjela marketinških prihoda je potpuno pogrešno postavljena i u sadašnjim zakonima i nije čudo da se ta stavka ne poštuje. Jednostavno nije logično da vi trošite ono što ja stvorim i zaradim zahvaljujući svom kvalitetu i zalaganju. I to je ono što mora pretrpjeti korekcije. Kako sam već kazala, ne vjerujem da postoje niti pravi razlozi niti preduvjeti da se u ovim okvirima uspostavi bilo koji novi kanal. 

Nedavno ste javno, za govornicom Zastupničkog doma PSBiH, oštro osudili stavove načelnika sarajevske Općine Novi Grad, Semira Efendića, i tražili da se izvine svim ženama BiH. Kako komentirate njegovo navodno izvinjenje koje je objavio putem Facebooka i stavove koje je tamo iznio, odnosno pojasnio?

Iz svega navedenog proizlazi da je izabrani zvaničnik, osim što je ženomrzac, neobavješten da je u Bosni i Hercegovini uspostavljen mehanizam zaštite od nasilja na osnovu spola, seksualnog uznemiravanja i uznemiravanja na osnovu spola te da se u ovom slučaju zaštita i sankcioniranje mogu ostvariti i kroz krivični postupak. Ovo iz razloga jer ovakva  krivična djela sadrže subjektivni element koji se ogleda u posljedici stvaranja "zastrašujućeg, neprijateljskog, degradirajućeg, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja" definirano u članu  5. stav 1. i stav 2. Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH... Pozvala sam Žensku mrežu i brojna udruženja i NVO, koji su se također oglasili nakon onog seksističkog i diskriminirajućeg obraćanja načelnika, da ova prava i mogućnosti iskoriste...

Iskreno, nisam vidjela to "pojašnjenje" na Facebooku . Sramotno je da se onakvi stavovi čuju od mladog čovjeka, izabranog zvaničnika u zemlji koja ima većinsko žensko stanovništvo i glasačko tijelo! Stanovnica sam Općine Novi grad i strahujem za to šta mogu biti daljnje ”ideje i planovi “ takvog načelnika najmnogoljudnije općine u BiH!

Također ste kao članica Komisije za ostvarivanje ravnopravnosti spolova pri PSBiH upozorili da ćete, ukoliko se načelnik Efendić javno ne izvine, preko drugih udruženja i asocijacija žena u BiH, pokrenuti potpisivanje peticije za njegovu smjenu, kao i podnijetu krivičnu prijavu nadležnom tužilaštvu...

Za sve što ste naveli postoje uporišta u Zakonu o ravnopravnosti spolova BiH donesenom još  2003. i inoviranom 2009. godine. Svi oblici diskriminacije, uključujući i djela nasilja na osnovu spola, seksualnog uznemiravanja i uznemiravanja na osnovu spola su zabranjeni ovim Zakonom. Pored toga, Zakonom su djela nasilja na osnovu spola, seksualnog uznemiravanja i uznemiravanja na osnovu spola definirana kao krivična djela, što je također u skladu sa međunarodnim standardima u oblasti ravnopravnosti spolova. Prema važećim zakonima o krivičnom postupku u BiH građani i građanke BiH imaju pravo da prijave izvršenje djela za koje smatraju da imaju elemente ovih krivičnih djela iz Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH.
Iz svega navedenog proizlazi da je izabrani zvaničnik, osim što je ženomrzac, neobavješten da je u Bosni i Hercegovini uspostavljen mehanizam zaštite od nasilja na osnovu spola, seksualnog uznemiravanja i uznemiravanja na osnovu spola te da se u ovom slučaju zaštita i sankcioniranje mogu ostvariti i kroz krivični postupak. Ovo iz razloga jer ovakva  krivična djela sadrže subjektivni element koji se ogleda u posljedici stvaranja "zastrašujućeg, neprijateljskog, degradirajućeg, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja" definirano u članu  5. stav 1. i stav 2. Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH.

Da li ste na osnovu svega toga podnijeli krivičnu prijavu protiv načelnika Efendića?

Pozvala sam Žensku mrežu i brojna udruženja i NVO, koji su se također oglasili nakon onog seksističkog i diskriminirajućeg obraćanja načelnika, da ova prava i mogućnosti iskoriste...

BiH je među prvim u regiji usvojila zakon o ravnopravnosti spolova. Međutim, koliko ga uopšte sprovodi, s obzirom na poražavajuće podatke o fizičkom, seksualnom i drugim oblicima nasilja kojima su bh. žene i dalje izložene?

Moramo istaknuti da je naša zakonska regulativa najbolja u regionu, u skladu sa svim evropskim normama Željela bih svjedočiti jednakim uvjetima i mogućnostima za obrazovanje i zapošljavanje žena i muškaraca, ali to je ono sa čime se bore svi oni kojima je stalo do ravnopravnosti u cijelom svijetu. Upravo smo 8. marta  potpisali  Istanbulsku konvenciju, konvenciju VE za prevenciju i sprečavanje nasilja nad ženama i nasilja u porodici i njenom ratifikacijom ćemo dobiti novi, najjači do sada pravni mehanizam u ovoj oblasti. Počeli smo otvoreno  govoriti o ovom, istina, globalnom problemu. Ne smatra se više da je to problem porodice koji mora ostati iza četiri zida ili da se to “tradicionalno“ podrazumijeva! Nasilje u svim svojim oblicima nanosi nesagledive štete generacijama koje odrastaju sa nasiljem kao primjerom ponašanja. Ja se nadam rodno osjetljivom budžetu koji će prepoznati potrebe za rješavanje i minimiziranje ovog problema. Nedostaju nam sredstva za edukaciju kadrova, sigurne kuće, programi resocijalizacije žrtava nasilja... I da, želim kazati da je ravnopravnost spolova  možda jedina oblast u kojoj u BiH nema entitetskog preglasavanja! Suradnja svih involviranih je na izvanrednom nivou i to prate do sada postignuti rezultati na entitetskim i državnom nivou..

Smatrate li da su žene dovoljne zastupljene u političkom životu BiH?

Žene imaju dobru osobinu da znaju slušati, da se znaju i žele dogovarati, lakše pristaju na kompromis, ego im je manji nego kod muškaraca i nije u prvom planu, opreznije su, odgovorne i sa više empatije. U našoj zemlji je nažalost stvorena slika o politici i političarima koja je gora od slike onih koji se bave najgorim zanimanjima na svijetu. A imamo i političare poput Efendića koji onako misle i javno govore o ženama i njihovom angažmanu. Vjerujem da  će nove generacije obrazovanih, sposobnih žena imati više hrabrosti i prihvatiti rizik jednako kao i mogućnosti koje ovaj posao nudi. Upravo usvojen Zakon o izmjenama i dopunama izbornog zakona, koji sam ja inicirala, ženama garantira kvotu od 40% mjesta na listama. Treba se odlučiti, pristupiti opcijama koje su nam bliske i aktivno sudjelovati u kreiranju vlastite budućnosti. U kojoj neće biti mjesta za “efendiće”.

I za kraj jedno kratko podsjećanje... Kako danas, nakon svih svojih angažmana, što bivših - što trenutnih, gledate na vrijeme kada ste svoj put gradili kao solistica grupe 'Ambasadori'? Kakva Vas sjećanja vežu za te, kako danas mnogi kažu, zlatne i neponovljive '70-te?

Hvala mojoj majci koja je imala povjerenja u to kako me odgojila i pripremala za život i koja je dozvolila da kao 15-godišnjakinja uđem u svijet muzike, estrade. Doduše, u to doba je uspjeh u tom poslu bio cijenjen i vrednovan statusom i materijalnim uspjesima. Bilo je inspirativno, poticajno, uzbudljivo, živjeti u svijetu mojih Ambasadora, Indexa, Bijelog dugmeta, Čole, Keme, Jadranke, divnih suradnika i prijatelja. Odrastali smo zajedno, sudjelovali i radovali se uspjesima svakog ponaosob, doprinijeli tom velikom uspjehu i poziciji sarajevske pop rock škole o kojem se i danas govori. Mislim da sam već kazala, privilegirana sam da sam u životu radila ono što sam jako voljela I u čemu sam imala satisfakciju za uloženi trud. Iskreno se nadam da ću tako otići i iz politike.

(DEPO PORTAL)