Izaslanici vladajućih i opozicionih stranaka saglasni su u ocjeni da Srbima na Kosovu ni danas nije bolje nego u danima pred  ožujski pogrom i da žive u veoma teškoj situaciji bez ikakvih ekonomskih perspektiva.

Predsjednik skupštinskog odbra za Kosovo i Metohiju Milovan Drecun naveo je da je pogrom marta 2004. godine bio organizovan i planski i da su za njegove pripreme znale pojedine obavještajne službe, a posebno njemačka i američka.

"Srbi na Kosovu nisu građani drugog, već nekog petog ili šestog reda, bez ikakve ekonomske perspektive, sa minimumom ljudskih prava", ukazao je Drecun i dodao da je Srbima na Kosovu i Metohiji život svakodnevno ugrožen.

Izaslanik JS Dragan Marković je ocjenio da sigurnost za Srbe na Kosovu i Metohiji ne postoji, a da su za razliku od njih Albanci zaštićeni i da imaju sva prava koja nedostaju srpskoj zajednici.

Svake nedelje imamo napad na neku srpsku obitelj, a međunarodna zajednica nikada nije niti će pronaći počinioce. Mi koji se bavimo politikom moramo odlučnije da podignemo svoj glas protiv onoga što se  događa Srbima na Kosovu i Metohiji, kazao je Marković.

Izaslanik DS i bivši ministar za Kosovo i Metohiju Goran Bogdanović rekao je da se veoma mali broj proganih vratio na Kosovo i dodao da je takođe mali broj kuća i stanova, crkva i manastira uništenih u pogromu obnovljen.

"Srbi se s punim pravom boje šta će se dalje dogoditi, zato su i zainteresirani za dijalog (Beograda i Prisstine) i kako će se riješiti politički status Kosova i Metohije", istakao je Bogdanović.

Izaslanik LDP Bojan Djurić je ocjenio da položaj kosovskih Srba ni danas nije bolji nego uoči ožujskog pogroma 2004. godine, ali i ukazao da su oni mnogo puta od tada zloupotrebljeni od strane vlada u Beogradu.

"Nadam se da su trenuci političke zloupotrebe za izvlačenje ljudi na barikade i stradanje na njima iza nas i da će u narednim mjesecima sa prištinskim institucijama kosovskim Albancima i pomoću insititucija u Beogradu pronaći način da žive koji prilići normalnom svetu u 21. veku", naveo je Djurić.

Izaslanica D S S Sanda Rašković Ivić je navela da je položaj Srba na Kosovu i Metohiji "svakoga dana sve gori" i navela podatak da je 2006. godine u Prisstini živelo 98 Srba, a da ih danas ima oko 40.

"Srbi na Kosovu i Metohiji još nemaju slobodu kretanja, kao ni mogućnost na rad i zapošljavanje", ukazala je Rašković Ivić.

U valu nasilja ubijeno je 19 osoba, od kojih osam Srba, dok je 11 Albanaca život izgubilo u obračunu sa međunarodnim snagama  sigurnosti.

Uništeno je ili do temelja spaljeno 35 hramova SPC, medju kojima 18 spomenika kulture, poput hrama Bogorodice Ljeviške u Prizrenu iz 14. veka. Po podacima Eparhije raŠko-prizrenske SPC, iz travnja 2004, ukupan broj uništenih crkvenih zgrada je bio blizu 100.

Međunarodni tužioci i sudije na Kosovu procesuirali su sedam slučajeva uništavanja crkava i 67 osoba osudili na zatvorske kazne od 21 mjeseca do 16 godina.

Povod ili izgovor za pogrom bila je kampanja medija na albanskom u kojoj su lokalni Srbi optuženi da su psima natjerali preko reke Ibar grupu dječaka Albanaca iz sela Čabar kod Zubin Potoka od kojih se jedan utopio u reci.

Istraga UNMIK policije utvrdila je da su optužbe bile lažne a glasnogovornik međunarodne policije Neridn Sing izjavio je tada da su ''preživjeli dječaci posle tragedije bili pod jakim pritiskom albanskih novinara i političara da optuže Srbe iz susjednog sela".

(Fena/eb)