Karadžić, u to vrijeme predsednik RS, optužen je za progon muslimana i Hrvata širom BiH. Po optužnici, hiljade nesrba bile su nezakonito pritvarane, zlostavljane i ubijane u logorima u RS, pre no što bi ih srpske snage proterale.

"Gdje je god mogao, Karadžić nalagao da se bezuslovno oslobode civili i obezbjedi čovječno postupanje, u skladu sa međunarodnim pravom", rekao je svjedok.

Svjedok je kazao i da je oktobra 1992, po nalogu Vlade, posjetio centre za pritvorenike u RS, "poslije izveštaja da je stanje u zatvorima kritično". U Prijedoru i Banjaluci obavjestili su ga da su svi "ratni zarobljenici" već odvedeni, a u Vlasenici je video da "nije bilo ni zatvora, ni pritvorenika".

Zvaničnici u Prijedoru, uključujući ratnog gradonačelnika Milomira Stakića i šefa policije Sima Drljaču, po Avlijašovim rečima, uveravali su ga da je "sabirni centar" u Trnopolju raspušten, uprkos suprotnim tvrdnjama medija i Crvenog krsta. Kazali su mu i da su ponovno otvaranje Trnopolja inicirali "neodgovorni pojedinci time što su muslimane nagovarali da se okupe tamo da bi bili prebačeni u inostranstvo".

Tribunal je Stakića osudio na 40 godina zatvora zbog progona nesrpskog stanovnistva. Drljaču su 1996. ubile međunarodne snage u BiH, pokušavajući da ga uhapse.

U sarajevskoj opštini Hadžići, Avlijaš je, kako je kazao, zatekao "haos", zbog čega je obezbedio da pritvoreni Muslimani budu prebačeni u zatvor Kula kako ne bi bili podvrgnuti odmazdi zbog "mučenja Srba" u pritvoru u Tarčinu.

Avlijaš je, odgovarajući na pitanja tužioca Alana Tigera (Tieger), potvrdio da je u pritvoru zvanom "Bunker", u Vogošći, koji je ranije nazvao "užasnim mestom", bio svjedok nehumanog ponašanja prema pritvorenim Muslimanima i da je tražio da to prestane.

Svjedočio je i da su pritvorenike tu držali lokalni krizni štab i "vojska", koji su mu rekli da su svi Muslimani zarobljeni u zoni borbenih dejstava. Provera te tvrdnje nije bila zadatak svjedoka, već samo da utvrdi, kako je rekao, da li se sa pritvorenima postupa u skladu s međunarodnim propisima i Karadžićevim uputstvima.

Svjedok je potvrdio da je u skladištu u Ilijašu video samo pritvorene civile koji su ga molili da im pomogne. Rekao je da je pritvorenicima prenio da se pregovara o razmeni "svi za sve", da bi ih "rasteretio pakla u kojem su se našli". Ta razmena je kasnije propala.

Na sugestiju tužioca Tigera, svjedok je izjavio da je u sportskoj sali u Hadžićima zatekao 90 Muslimana koje su pripadnici srpskih paravojski "užasno mučili" i "žestoko zlostavljali". Napomenuo je da su to bili njegovi nekadašnji susjedi i da je je isposlovao da oni budu prebačeni u sarajevski zatvor Kula gdje ih je posjetio i saslušao.

Upitan zašto nije odmah utvrdio da su njegovi susjedi nezakonito pritvoreni i naložio da budu oslobođeni, Avlijaš je odgovorio da je bio "običan smrtnik" i da "nije mogao da interveniše". "Ko je mnogo pričao - nije dobro prošao. Trebalo je mudrosti da se glava sačuva", kazao je svedok.

Na pitanje o 200 muslimana na Korićanskim Stijenama koje su avgusta 1992. ubili pripadnici policije iz Prijedora, Avlijaš je kazao da "nema opravdanja" za taj zločin koji je "ukaljao čast srpskog borca" i da je šefa prijedorske policije Drljaču "trebalo odmah uhapsiti".

Upitan da li li je znao da je Karadžić 1993. odlikovao policijsku stanicu u Prijedoru i samog Drljaču koji je i unapređen, Avlijaš je odgovorio odrečno.

Prije Avlijaša, u Karadžićevu odbranu je svjedočio Tomislav Puhalac, bivši pripadnik tajne policije RS. On je za izbijanje rata u Sarajevu okrivio Stranku demokratske akcije, tvrdeći da su njene paravojske "Zelene beretke" i "Patriotska liga" napadale i proterivale i pljačkale Srbe.

Suđenje Karadžiću se nastavlja sutra. Bivši lider bosanskih Srba je optužen i za genocid u Srebrenici; terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada i uzimanje za taoce pripadnika mirovnih snaga UN, 1992-95. godine.

(DEPO, BLIN/eb)