Za DEPO PORTAL iz SAD: Edin MUJKIĆ 

Zadnjih nekoliko dana smo svjedoci do sada nezabilježenih prijetnji Sjeverne Koreje prema Južnoj Koreji, Japanu i SAD.

Prijetnje uništenjem Južne Koreje za Sjevernu Koreju nisu ništa novo. Sjeverna Koreja obično svoju retoriku pojačava uvijek kada UN izglasa nove sankcije. Međutim, izuzetno opasna retorika sjevernokorejskog lidera, Kim Jong Una, je zabrinula sve zemlje u svijetu, pa i Kineze, koji su do sada bili garant opstanka ove države.

Kada je drugi lider Sjeverne Koreje, sin osnivača države, Kim Il Sunga, Kim Jong Il umro, njegov sin Kim Jong Un je naslijedio nuklearni program i najbrojniju vojsku na svijetu sa samo 26 ili 28 godina (niko tačno ne zna koliko je star trenutni lider Sjeverne Koreje, ali pretpostavlja se 28 ili 30 godina). Mlađahni Jong Un je morao da pokaže narodu da drži sve konce u svojim rukama a generalima vojske da je odlučan da stvari ostavi onakvim kakve jesu.

Međutim, nakon što je u februaru Sjeverna Koreja testirala snažniju i što je najvažnije, manju nuklearnu bombu (što je nakon uspješnog lansiranja rakete sa tri stadija, očit znak da Sjeverna Koreja cilja ka opremanju iste sa nukleranom bojevom glavom), stvari su krenule nizbordo za sjevernokorejski režim.

Razlog za oštre reakcije Pyongyanga je taj što nove UN sankcije imaju očitu podršku Kine (sva robna razmjena Sjeverne Koreje ide manje više preko Kine) i što sankcije direktno ciljaju vladajuću elitu. Nove sankcije zabranjuju izvoz u Sjevernu Koreju nakita, dijamanata ali alkohola i ostale luksuzne robe, to jest onoga u čemu vladajuća elita uživa u Sjevernoj Koreji. Viski, a pogotovo nakit, su misaone imenice gladnim Sjevernokoreancima, dok se vladajuća elita ne libi voziti u mercedesima (omiljeno vozilo sjevernokorejskih političara) i piti najskuplje viskije na svijetu.

Takođe, nove sankcije bi trebale onemogućiti pranje para preko banaka u Makau, što je bio slučaj do sada, dok ostale mjere uključuju dosta onih koje su nametnute Iranu, a koje su se pokazale vrlo efikasnim.

Nakon što su detalji novih sankcija izašli na vidjelo, čime je postalo očito da su Kinezi vrlo ljuti na Sjevernu Koreju koja je ignorisala poziv Pekinga da ne vrši nuklearna testiranja u trenutku promjene vlasti u Pekingu, Kim Jong Un je pooštrio retoriku i zaprijetio uništenjem Washingtona.

Nakon toga, ubrzo je objavljeno da poništavaju i sporazum o prekidu vatre sa Južnom Korejom iz 1953 godine (što nije prvi put), a prekinuta je i jedina telefonska veza između Sjeverne i Južne Koreje, ona između dva telefonska aparata na 38 paraleli, jednog na sjevernoj a drugog na južnoj strani.

Međutim, najvažnije pitanje u svemu je: da li će Sjeverna Koreja stvarno krenuti u rat?

Takva opcija je malo vjerovatna, međutim, zabrinjava što ta retorika dolazi u vrijeme kada dolazi do promjene vlasti u Južnoj Koreji. Park Geun-hye je nova predsjednica Južne Koreje, i kćerka Generala Parka Chung-hee, diktatora Južne Koreje koji je zemlju uveo uz američke subvencije u industrijski razvoj nezapamćenih razmjera. Predsjednica Park je poznata po oštrom stavu prema Sjevernoj Koreji ali i fleksibilnosti kada je u pitanju mogućnost postepenog ujedinjenja dvije Koreje. Park kao nova predsjednica ne smije dozvoliti da pokaže slabosti u svom stavu odmah na početku svog mandata.

Kada je drugi lider Sjeverne Koreje, sin osnivača države, Kim Il Sunga, Kim Jong Il umro, njegov sin Kim Jong Un je naslijedio nuklearni program i najbrojniju vojsku na svijetu sa samo 26 ili 28 godina... Mlađahni Jong Un je morao da pokaže narodu da drži sve konce u svojim rukama a generalima vojske da je odlučan da stvari ostavi onakvim kakve jesu.

Ono što zabrinjava jeste da bi dvije Koreje svojom retorikom mogle završiti u ponovnom sukobu i time vjerovatno uvući i Japan u sukob, a sigurno SAD koje u Kužnoj Koreji imaju 28.500 vojnika, ali koje i po svom zakonu moraju braniti Južnu Koreju.

Takođe, mnogi psiholozi se brinu da je Kim Jong Un postao zaslijepljen vlašću i da previše uzima zdravo za gotovo savjete svojih generala. Realno pitanje je ko ima i stvarnu vlast u Sjevernoj Koreju, Jong Un ili generali, i na to pitanje praktično niko ne može odgovoriti.

Međutim, šta ako dođe do sukoba? Kakve bi bile posljedice po svijet.

Sjeverna Koreja raspolaže sa najmnogoljudnijom vojskom na svijetu. U svakom trenutku ova država pod oružjem ima oko 1,2 miliona vojnika dok vrlo brzo može da mobiliše rezervne snage koje broje oko 3,5 miliona vojnika. Nakon toga, u vrlo brzom vremenu, država bi mogla da opremi oružjem još oko četiri miliona ljudi koji bi mogli učestvovati u borbi.

Iako su ove brojke vrijedne pažnje, Sjeverna Koreja ima i previše strukturalnih slabosti naspram Južne Koreje a pogotovo SAD. Sjeverna Koreja svoju snagu pokazuje kroz brojnost svoje vojske a ne kombinaciju brojnosti i tehničkih mogućnosti. Ova država ima vrlo zaostalu avijaciju sa malim brojem modernih borbenih aviona tipa MIG-29M2 (oko 35 komada, te je upitna ispravnost svih). Avijacija raspolaže sa još oko 200 MIG-21 lovaca koji datiraju još iz 60-tih godina, te neodređenim brojem mlaznih lovaca MIG-17 i MIG-15. Tu je još oko 30 aviona SU-25 namjenjenih napadima na zemlju.

Međutim, sam broj aviona nije prava slika stanja. Iako se broj od 200 MIG-21 aviona čini impozantnim, radi se o avionu koji je debitovao još u vijetnamskom ratu, a Sjeverna Koreja, za razliku od mnogih evropskih zemalja kao što je Hrvatska, svoje avione nije modernizovala tokom devedesetih godina. Takođe, analize govore da zbog manjka rezervnih djelova kao i mlaznog goriva, prosječan sjevernokorejski pilot godišnje leti oko 60 sati, dok je za pilote MIG-29 aviona broj sati sveden na oko 25. Za usporedbu, prosječni američi pilot provede u zraku oko 350-450 sati godišnje, što je slučaj i sa južnokorejskim pilotima.

Stoga, u slučaju rata, mogli bi biti svjedoci klasičnom ratu druge generacije, sa velikim pomjeranjem trupa na obje strane.

Sjeverna Koreja posjeduje oko 3000 tenkova, sve od ruskih tenkova iz drugog svjetskog rata tipa T-34 pa do sjevernokorejskih verzija ruskih tenkova T-80 i T-72.

S druge strane, Južna Koreja nema uopšte ni blizu veliku armiju kao Sjeverna Koreja, međutim tehničku nadmoć Južne Koreje uopšte nije moguće porediti sa Sjevernom Korejom. Južna proizvodi sama mnoge dijelove za neke od najmodernijih američkih vojnih sistema. Boeing je za Južnu Koreju isporučio posebnu verziju vjerovatno najubojitijeg američkog lovca-bombardera, F-15E ''Strike Eagle'' pod nazivom F-15K. Razlog je što Južna Koreja proizvodi za tu verziju oko 40% sistema upravljanja i nadzora, a zadnji kontigent od 24 aviona je opremljen i južnokorejskom verzijom mlaznog motora P&W F-100.

Takođe, pješadijske snage Južne Koreje, tenkovske jedinice kao i opremljenost i obučenost vojnika je na daleko višem nivou, i svaka usporedba je nepotrebna.

Efekat koji bi ovaj rat imao na svijet je trenutna recesija. Razlog je što je Južna Koreja petnaesta po veličini ekonomija u svijetu, dok bi ulazak SAD u ovakav rat značio i vanredno funkcionisanje američke privrede sa naglaskom na ratno stanje.

Efekti bi se osjetili svugdje u svijetu, a posebno u nestabilnim ekonomijama kao što je bosanskohercegovačka.

Pod znakom pitanja je kako bi Kina reagovala u slučaju rata. Ono što se zna jeste da bi svaki napad Sjeverne Koreje na Južnu Koreju bio i njen kraj. Kina definitivno ne bi ugrozila svoje ekonomske odnose sa SAD niti bi mogla naći opravdanje ako bi stali u odbranu Sjeverne Koreje. Ono što nije baš najjasnije jeste šta ako dođe do postepene eskalacije sukoba, tj. ako dođe do sporadične razmjene vatre i na kraju do opšteg rata, bez jasne naznake ko ga je počeo?

Kina će definitivno pokušati da zadrži status quo na korejskom poluotoku, te definitivno neće ući u sukob ni sa kim zbog Sjeverne Koreje. Šta više, zbog svoje stabilnosti i stabilnosti svoje ekonomije, koja se u potpunosti oslanja na izvoz u SAD i EU, Kina bi prećutno mogla da dopusti slom režima u Pyongyangu. Rusija bi isto tako mogla sve da mirno posmatra, a poraz Sjeverne Koreje za oblast Vladivostoka bi mogao biti ustvari ekonomski poticaj.

Ono što ostaje nepoznanica jeste da li bi Sjeverna Koreja pokušala da upotrijebi nuklearno oružje. Da li bi južnokorejska i američka avijacija mogla eliminisati lansere prije nego postanu operativni? To je glavni problem, ali ono što se zna, jeste da bi svako aktiviranje nuklearnog oružja značio i definitivno kraj režima u Pyongyangu. Čak i da dođe do lansiranja raketa, one još uvijek nemaju mogućnost da dosegnu 48 država u Americi, dok su Havaji i Aljaska izuzetno dobro zaštićeni protivraketnim sistemima zemlja-zrak i zrak-zrak (Amerikanci su u zadnjoj sedmici skoro učetverostručili broj zračnih patrola iznad Aljaske, Havaja i zapadne obale).

Uopšte nije isključeno da zbog veličine vojske Sjeverna Koreja dođe na prag Seula (koji je udaljen od 38 paralele oko sat vremena vožnje) pa čak i uđe u ovaj grad, međutim u slučaju da se to desi, opet se kraj rata manje više zna.

Ako ova retorika prati prijašnje prijetnje, što je vjerovatno slučaj, moglo bi doći do određene razmjene vatre, ali za par sedmica će nastupiti primirje i sjevernokorejski lideri će vjerovatno opet ući u pregovore da bi dobili gorivo i hranu u obliku humanitarne pomoći. Čak se Južnokereanci nisu previše ni uzbudili. Kada je Sjeverna Koreja 1994. uputila slične prijetnje (tada je umro Kim Il Sung i naslijedio ga Kim Jong Il), Južnokoreanci su skoro pa 'počistili' namirnice iz prodavnica. Takvo nešto se danas uopšte ne dešava.

Međutim, pitanje je koliko dugo će svijet trpiti ovakvo ponašanje ovog režima prije nego što dođe do pogrešne procjene jednih ili drugih i dođe do stvarnog sukoba.

Ono što se zna 100% jeste da je broj satelita koji nadgledaju ovu zemlju u zadnjih nekoliko dana veći nego ukupan broj satelita koji nadziru ostatak svijeta, dok je ambasador Sjeverne Koreje u UN-u vjerovatno čovjek koji je u SAD trenutno pod najvećom prismotrom.

Kina s druge strane mora pokazati svijetu da nije spremna slijepo štititi lidere u Pyonyangu samo da bi imali zonu razdvajanja između sebe i Južne Koreje. S obzirom koje se pare vrte kada je ekonomska razmjena između Kine i SAD-a, kao i EU u pitanju, Kim Jong Un i generali u Sjevernoj Koreji su se ovaj put izgleda preračunali u svojim planovima.

Na kraju, Južna Koreja i SAD danas su pokrenule masovnu vježbu pod nazivom 'Key Resolve' i koja će trajati skoro mjesec dana. U isto vrijeme i Sjeverna Koreja pokreće vojne vježbe. Ne treba ni naglašavati da su uz ovakve tenzije manevri vojski na obje strane recept za katastrofu.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/aa)