Srbija je bez sumnje ključna zemlja za mir i stabilnost u regiji Zapadnog Balkana, i to je jedan od razloga zašto su Europska unija i NATO bili toliko oprezni u odnosima s vlastima u Beogradu.

Izvor tog utjecaja uglavnom je kapacitet Srbije za destabilizaciju susjednih država, od Kosova i Crne Gore do Bosne i Hercegovine. Tu je u proteklih 14 godina vlast Aleksandra Vučića igrala svoju igru, kombinirajući pokušaje utjecaja na susjedne države, a s druge strane uvjeravanje Bruxellesa da nipošto neće ugroziti mir i stabilnost. Mir je nekako održan, koliko god krhak bio, piše Jutarnji list u današnjem komentaru.

Što Bruxelles i NATO očekuju od nove vlasti?

Europska unija i NATO od nove vlasti u Srbiji očekuju nastavak ispunjavanja uvjeta preuzetih i od prethodne vlasti, a to se ponajviše tiče sporazuma o normalizaciji odnosa s Kosovom, jamčenja poštovanja suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine te nemiješanja u unutrašnje stvari Crne Gore. U odnosima s Hrvatskom očekuju suradnju u otkrivanju sudbine nestalih i pristup arhivima. EU neće promijeniti stav da Srbija, tko god bio na vlasti, mora procesuirati odgovorne za ratne zločine, prestati veličati osuđene ratne zločince i negirati genocid.

Za očekivati je da će nova vlast relaksirati odnose sa susjedima, na što ukazuju i prve izjave lidera iz pobjedničke studentske liste. Međutim, teško je očekivati da će doći do neke velike promjene politike Srbije, pogotovo kada je u pitanju odnos prema Kosovu i prema Bosni i Hercegovini. Već tijekom slavlja u nedjelju navečer u Beogradu su uzvikivane uvrede prema Albancima.

Obveze iz Bruxellesa i slučaj Banjska

Međunarodna zajednica će od nove vlasti tražiti poštivanje obveza koje je u ime Srbije preuzela prethodna vlast, a to uključuje i normalizaciju odnosa s Kosovom te implementaciju Sporazuma iz Bruxellesa i aneksa iz Ohrida. Vučić je tu igrao igru: nešto je od obveza ispunjavao, a nešto ne, ali je uvijek pazio da Bruxelles ne krivi Srbiju za destruktivno ponašanje. A taj sporazum, između ostalog, obvezuje Srbiju da se ne protivi članstvu Kosova u međunarodnim organizacijama, da poštuje državne simbole, teritorijalni integritet i načelo ravnopravnosti.

Obveze koje je Srbija preuzela Sporazumom iz 2023. godine tumačene su kao de facto priznanje neovisnosti Kosova. EU je normalizaciju odnosa između Kosova i Srbije postavila kao ključni uvjet za napredak i jedne i druge države prema EU, ali i za korištenje novca iz Plana rasta za Zapadni Balkan. Odustajanje od tih obveza dovelo bi novu vlast u sukob s međunarodnom zajednicom. Isto EU očekuje i od Kosova, uključujući provedbu obveze o osnivanju Zajednice općina sa srpskom većinom na teritoriju Kosova.

Teško je reći hoće li i kada nova vlast promijeniti ponašanje prema Kosovu, ako ne i politiku. Hitni zahtjev bit će procesuiranje odgovornih za oružani napad u selu Banjska – napad koji je Visoki predstavnik EU-a nazvao terorističkim, a odgovornost za njega preuzeo Milan Radoičić. Uoči izbora Radoičić je snimljen na predizbornom skupu SNS-a uz sina Aleksandra Vučića, što je osudila Europska unija.

Nova vlast trebala bi prestati s pritiscima na Srbe izvan Srbije, pogotovo na Kosovu i u Crnoj Gori. Na Kosovu je, prema izvještajima Europske komisije, bilo čestih zastrašivanja i prijetnji prema Srbima koji nisu podržavali Srpsku listu, praktički filijalu SNS-a. No, nije realno očekivati promjenu politike Srbije prema Kosovu i neki napredak u dijalogu kojim posreduje Europska unija već više od desetljeća.

Odnosi s Dodikom i olakšanje u Podgorici

Pobjednici izbora dobili su čestitke i od Milorada Dodika, praktički lidera Srba u BiH. I Vučić je u govoru u kojem je priznao poraz zatražio od Dodika da surađuje s novom vlašću. No, međunarodna zajednica očekuje da nova vlast ne podrži Dodika u njegovim stalnim prijetnjama otcjepljenjem od BiH, veličanju ratnih zločinaca i bliskim odnosima s Rusijom.

Crna Gora je zemlja koja ima najviše razloga za olakšanje. Nova vlast vjerojatno neće pokušati otežati put Crne Gore prema EU kao što je to činio Vučić preko medija ili drugih kanala. Beograd je imao važnu ulogu u dizanju tenzija u odnosima Crne Gore s Hrvatskom. Napredak Crne Gore u rješavanju otvorenih pitanja u odnosima s Hrvatskom Vučićevi mediji i političari iz Crne Gore nazivali su “kapitulacijom pred ustašama”. Upravo su premijer Crne Gore Milojko Spajić i predsjednik Jakov Milatović među prvima uputili čestitke studentskoj listi na pobjedi i izrazili nadu u izgradnju dobrih odnosa.

Zanimljivo će biti vidjeti kakve će odnose nova vlast u Srbiji imati s Albanijom. Proteklih godina se govorilo i u Beogradu i u Tirani da su odnosi dviju zemalja “najbolji ikada u povijesti”, a jedina razlika bio je stav o neovisnosti Kosova. Međutim, tako dobri odnosi Albanije i Srbije bili su više plod osobnih veza i prijateljstva Aleksandra Vučića i premijera Albanije Edija Rame.

Oni su zajedno pokrenuli i inicijativu “Otvoreni Balkan”, koja je praktički propala jer joj se priključila samo još Sjeverna Makedonija, dok su izvan ostali BiH, Kosovo i Crna Gora. Vučić i Rama su čak napisali i zajednički tekst u njemačkim medijima, gdje su iznijeli njihovu viziju budućih veza regije s Europskom unijom. Ironično, i u Albaniji se nastavljaju prosvjedi na kojima se traži odlazak Edija Rame, a ti prosvjedi postaju sve nasilniji. Razlog prosvjeda u Albaniji nisu odnosi Rame s Vučićem, već korupcija i opće nezadovoljstvo političkim establišmentom.

Heterogeni pokret pred ispitom Europske komisije

Pobjednik izbora u Srbiji nije neka etablirana politička stranka koja ima jasan program i viziju. To je heterogeni pokret koji je porazio vlast, ali i uništio dosadašnju oporbu.

Zbog toga je teško odmah predvidjeti kakav će stav buduća vlada zauzeti oko ključnih pitanja koja zanimaju Europsku uniju, a odnose se na regiju.

Sljedeći tjedan Europska komisija objavit će izvješće o napretku zemalja regije, a dobrosusjedski odnosi i otvorena pitanja među tim državama ponovno će se spomenuti kao ključna prepreka na putu prema EU i trajnom miru u regiji.

(Jutarnji.hr/DEPO PORTAL/ad)