Ukidanje američkih sankcija Miloradu Dodiku donijelo mu je političko olakšanje koje nije uspio ostvariti tokom prethodnih godina. Međutim, nezadovoljstvo Donalda Trumpa dijelom svog političkog tima i kongresna pitanja o angažmanu njegovih savjetnika u Republici Srpskoj otvaraju pitanje trajnosti tog uspjeha: koliko je održiva strategija oslonjena na jednu administraciju i ljude čiji utjecaj zavisi od predsjednikovog povjerenja?

James Blair, jedan od Trumpovih političkih savjetnika koji je, zajedno s Chrisom LaCivitom, početkom oktobra putovao u Republiku Srpsku, našao se među saradnicima prema kojima predsjednik usmjerava nezadovoljstvo izbornom strategijom. Reuters je 17. oktobra, pozivajući se na izvore upoznate s internim razgovorima, izvijestio da Trump kritizira Blairovo upravljanje izbornim sredstvima. Njegov plaćeni angažman u RS izazvao je dodatno nezadovoljstvo.

Bijela kuća odbacila je navode Reutersovih izvora, a Blair je poručio: „Sve ovo blaćenje je besmisleno i kontraproduktivno“.

Izvještaj ne potvrđuje da je Dodik izgubio pristup administraciji. Pokazuje, međutim, koliko se položaj političkih posrednika može promijeniti i dok isti predsjednik ostaje na vlasti.

Šta je Dodik dobio?

Američke sankcije Dodiku, članovima njegove porodice, saradnicima i povezanim kompanijama ukinute su 29. oktobra 2025. Ministarstvo finansija SAD-a, odnosno njegov Ured za kontrolu strane imovine (OFAC), uklonilo ih je sa sankcijske liste. State Department je tada pozdravio poteze vlasti RS kao doprinos deeskalaciji, dok objava o uklanjanju sa liste nije obrazložila razloge odluke.

Ukidanje sankcija jeste konkretan dobitak. Međutim, dostupni podaci ne omogućavaju da se precizno razdvoje učinci lobiranja, političkih ustupaka i ideološke bliskosti s Trumpovom administracijom.

Stručnjak za političku komunikaciju Krešimir Macan ocijenio je za N1 da su vlasti RS ostvarile rezultate, objašnjavajući šta se lobiranjem može postići.

- Lobiranjem često plaćate taj pristup, ulaz, da možete negdje ući, da možete postaviti temu na stol - rekao je.

Američki analitičar Kurt Bassuener upozorio je da nije moguće pouzdano utvrditi koliko je promjena američke politike posljedica lobiranja, a koliko podudaranja s porukama koje administracija želi čuti.

Upravo je razlika između pristupa i dugoročne podrške ključna za procjenu Dodikove računice. Mogućnost da se određena tema iznese pred utjecajne ljude ne predstavlja garanciju da će je američke institucije trajno prihvatiti.

Od političkog kapitala do pitanja za predsjednika

Trumpova reakcija na otkriće angažmana Blaira i LaCivite pokazala je koliko brzo takvi kontakti mogu postati politički teret.

Predsjednik ih je 7. oktobra opisao kao vanjske konsultante i zaprijetio prekidom saradnje ako utvrdi sukob interesa. Kasnije istog dana izjavio je da sukoba interesa nema.

Angažman u RS tako je postao dio američke rasprave o privatnim poslovima predsjednikovih saradnika. Pismo Trumpu od 16. oktobra, koje je objavila demokratska kongresmenka Dina Titus, tu raspravu pretvara u konkretna pitanja.

- Članovi Kongresa i javnost zaslužuju jasno objašnjenje uloge administracije i toga jesu li Sjedinjene Države - čak i posredno - pomogle usmjeriti izbore u drugoj zemlji u proruskom pravcu - navodi se u pismu.

Autori traže informacije o savjetovanju, kontaktima s Bijelom kućom i eventualnoj koordinaciji s američkim institucijama. Odgovore očekuju do 23. oktobra.

Pismo nije dokaz nezakonitosti niti potvrda pokretanja formalne istrage. Pokazuje, međutim, da odnosi predstavljeni kao politički uspjeh u Banjoj Luci mogu postati predmet propitivanja u Washingtonu.

Republikanci nisu jedinstveni oko Dodika

Rizik za Dodika ne zavisi samo od mogućeg demokratskog izbornog uspjeha.

Republikanski i demokratski članovi Kongresa još su u martu 2026. zajedno zatražili ponovno uvođenje sankcija, navodeći njegove secesionističke aktivnosti i lobiranje za nezavisnost RS.

- Jasno je da nedavni postupci gospodina Dodika zahtijevaju kontinuiran i pažljiv nadzor - napisali su.

Među potpisnicima bili su republikanski senatori Chuck Grassley, Roger Wicker i Thom Tillis, demokratski senatori Jeanne Shaheen, Dick Durbin i Elizabeth Warren te članovi Predstavničkog doma Mike Turner i Ann Wagner.

Približavanje Trumpovom užem krugu zato nije isto što i osiguravanje podrške Republikanske stranke ili šireg američkog političkog konsenzusa.

Shaheen je početkom oktobra za CNN poručila: „Činjenica da u istom dahu hvali Vladimira Putina i Donalda Trumpa nije u američkom interesu“.

Šta ako demokrate osvoje većinu?

Najnovija anketa Washington Posta, ABC Newsa i Ipsosa daje demokratama osam procentnih poena prednosti među vjerovatnim biračima za Predstavnički dom.

Izborni ishod ostaje otvoren. Demokratska većina u Predstavničkom domu ne bi promijenila predsjednika, automatski donijela kontrolu nad Senatom niti sama po sebi vratila sankcije Dodiku.

Mogla bi, međutim, promijeniti intenzitet nadzora nad administracijom. Kongresni odbori imaju ovlasti da traže dokumentaciju i saslušavaju svjedoke, a Associated Press je izvijestio da demokrate za slučaj osvajanja većine pripremaju širi nadzorni program. Nije izvjesno koje bi pojedinačne slučajeve obuhvatio.

Političko klatno, dakle, ne mora promijeniti stanara Bijele kuće da bi promijenilo okolnosti u kojima djeluju njegovi saradnici i njihovi strani klijenti.

Strategija duža od jednog mandata?

Dodik održava odnose i s Moskvom i drugim međunarodnim partnerima. Pitanje zato nije je li sve vanjske veze podredio Trumpu, nego koliko je popravljanje svog položaja u SAD-u vezao za jednu administraciju i njeno neposredno okruženje.

Za sada može pokazati da su sankcije ukinute i da su kontakti uspostavljeni. Dugoročnost te strategije mjerit će se time koliko podrške ostaje nakon promjene posrednika, kongresne većine ili predsjednikovih prioriteta.

Najveći rizik takve računice jeste mogućnost da politički uspjeh zavisi od ljudi čiju budućnost Dodik ne može kontrolirati - čak i dok Trump ostaje na vlasti.

(N1/DEPO PORTAL/au)