U gotovo svakom našem kraju postoji neko ko će vam reći da se dobra rakija ne pravi na brzinu. Godina dana rada u voćnjaku, pažljivo pečenje i strpljivo odležavanje stanu u jednu čašicu koja se na sto iznosi sa posebnim ponosom.

Mnogi domaćini smatraju da je njihova rakija najbolja baš onakva kakva izađe iz bureta. Ipak, sve je više onih koji koriste proverene trikove kako bi dodatno oplemenili aromu, ublažili oštrinu ili dobili ljepšu boju ovog tradicionalnog pića.

Dobra vijest je da za to nisu potrebni skupi sastojci niti komplikovani postupci. Nekoliko jednostavnih dodataka može značajno da promijeni miris, ukus i izgled domaće rakije, a mnoge od ovih metoda prenose se sa koljena na koljeno.

Suho voće daje puniji ukus i prijatnu aromu

Jedan od najpoznatijih načina za poboljšanje ukusa domaće rakije jeste dodavanje mješavine sušenog voća.

Na deset litara rakije dodaje se oko pola kilograma suvog voća koje se koristi za kompot. Ukoliko mješavina sadrži plodove sa košticama, potrebno ih je prethodno ukloniti.

Voće se ostavlja u rakiji najmanje deset dana kako bi otpustilo svoje arome. Nakon toga napitak se procijedi i sipa u flaše ili hrastovo bure. Upravo hrast daje dodatnu dubinu ukusu i prepoznatljivu boju koju mnogi ljubitelji rakije posebno cijene.

Hurme mijenjaju i boju i miris

Malo ko bi na prvu pomislio da hurme mogu da budu saveznik proizvođača rakije.

Na deset litara rakije dodaje se oko 500 grama hurmi bez koštica. Nakon što se prepolove, ostavljaju se da odstoje u piću najmanje deset dana.

Rezultat je izraženija aroma, blaži miris alkohola i zanimljiva nijansa boje koja rakiji daje potpuno drugačiji karakter.

Boja koja privlači pažnju

Mnogi iskusni proizvođači tvrde da se kvalitet rakije prvo procjenjuje pogledom.

Za dobijanje tamnijih tonova često se koristi karamel, dok pojedini domaćini dodaju grančicu duda kako bi rakija dobila prijatnu zlatnožutu boju.

Ljubitelji svjetlijih i voćnijih nota posežu za korom nezrele pomorandže. Na taj način dobija se zlatno-narandžasta nijansa koja rakiji daje poseban izgled i osvježavajuću aromu.

Jedan trik ublažava miris alkohola

Jedan od manje poznatih recepata podrazumijeva pripremu domaćeg sirupa.

U litar vode dodaje se kilogram šećera, a smjesa se zagrijava uz uklanjanje pjene koja se stvara tokom kuvanja. Nakon hlađenja sirup se ostavlja da odstoji dvije nedjelje.

Neki umjesto šećera koriste med, koji daje nešto drugačiju aromu.

Kada je sirup spreman, dodaje se u rakiju zajedno sa nekoliko tableta aktivnog uglja. Smjesa se dobro promiješa, ostavi nekoliko sati, zatim procijedi kroz gazu i sipa u flaše.

Nakon nekoliko dana odležavanja dobija se mekši ukus, dok izražen miris alkohola postaje znatno blaži.

Zašto domaćini sve češće eksperimentišu sa aromama

Tradicionalna proizvodnja rakije ostaje temelj ovog pića, ali sve više proizvođača želi da svom proizvodu doda lični pečat.

Neko bira note suhog voća, neko preferira citrusne arome, dok pojedini domaćini nastoje da postignu što mekši ukus bez gubitka karaktera rakije.

Upravo zbog toga stari recepti i mali trikovi i dalje imaju posebno mjesto među ljubiteljima domaće proizvodnje.

Na kraju je najvažnije ono što ostane u čašici

Dobra rakija ne mjeri se samo jačinom. Miris, boja, punoća ukusa i način na koji ostaje na nepcu često prave najveću razliku između prosječne i zaista dobre domaće rakije.

Nekada je dovoljno samo nekoliko pažljivo odabranih sastojaka da piće dobije potpuno novu dimenziju i postane ono koje će gosti dugo pamtiti, prenosi Ona.

(DEPO PORTAL/au)