Piše: Indira KUČUK-SORGUČ

Glumačka izvedba predstavlja vrhunac predstave. Hasija Borić demonstrira transformacijsku moć kakva se rijetko susreće na savremenoj bosanskohercegovačkoj sceni. Svaki lik oblikovan je s preciznošću minijaturiste: promjena glasa, tempa govora, pogleda, držanja tijela ili tek diskretne geste dovoljna je da pred publikom nastane potpuno nova ličnost. Nijedna transformacija nije površna niti imitatorska; svaka proizlazi iz dubokog razumijevanja psihologije lika i njegove društvene pozicije.

Posebna vrijednost predstave ogleda se u mjeri kojom autorica balansira između humora i satire. Smijeh nikada nije sam sebi svrha, nego postaje sredstvo razotkrivanja stereotipa, provincijalizama, nacionalnih taština, političkih apsurda i svakodnevnih ljudskih slabosti. Borić ne ismijava pojedince, nego obrasce ponašanja, ostavljajući publici prostor da se u njima prepozna. Upravo zato humor djeluje oslobađajuće, a satira ostaje inteligentna, nenametljiva i višeslojna.

U okviru jubilarnog 30. festivala Baščaršijske noći, pred ispunjenom salom Bosanskog kulturnog centra izvedena je monodrama „Zgode i nezgode djevojke Nure - Sarajevske stilske vježbe, autorski projekt Hasije Borić-Stojić, koja je publici priredila istinski praznik glumačke umjetnosti.

Polazeći od jedne jednostavne narodne pjesme “Majka Nuru počesto izruži” i njene gotovo arhetipske fabule – da je Nura izbirljiva i svakom proscu pronalazi manu, osim onome koji je ne prosi – Hasija Borić-Stojić ostvarila je izuzetno originalan, duhovit i višeslojan scenski rukopis. U duhu Queneauovih Stilskih vježbi, ista priča postaje poligon za virtuoznu glumačku transformaciju i beskrajne mogućnosti scenskog izraza.

Tokom sedamdeset minuta gotovo hipnotičke igre, Borić prolazi kroz trideset šest (mislim, a možda je manje a možda je i više!) različitih likova, glasova, mentaliteta, društvenih i kulturnih obrazaca, jezičkih registara i ideoloških perspektiva. Pred gledaocem se smjenjuju moderni pjesnici i klasici, komšinice i savremeni mladići, intelektualci i tzv. obični ljudi, žene i muškarci, glumci i pjevači, Sarajlije i Sandžaklije, Bošnjaci, Srbi, Hrvati i Albanci, Amerikanci, Indijanci, političari, susjedi i mnogi drugi. Svaki od njih Nuru vidi drugačije, tumači je iz vlastitog iskustva, predrasuda, frustracija ili simpatija, a upravo u toj raznolikosti nastaje slojevita satira o našem društvu.

„Zgode i nezgode djevojke Nure - Sarajevske stilske vježbe“, daleko nadilazi okvire monodrame. To je glumačka studija karaktera, satirični presjek bosanskohercegovačkog društva i inteligentna meditacija o identitetima koje svakodnevno gradimo i nosimo. Istovremeno je duhovita i gorka, jednostavna u formi, a slojevita u značenjima. Upravo u toj sposobnosti da iz jedne narodne pjesme izraste univerzalna priča o ljudima, njihovim slabostima, sujetama i iluzijama leži najveća vrijednost ovog autorskog projekta

Ono što ovu predstavu čini posebno vrijednom jeste činjenica da Hasija Borić-Stojić nikada ne sklizne u karikaturu radi jeftinog efekta. Naprotiv, svaki lik nosi vlastitu unutrašnju logiku, ritam, govor, pokret i emociju. U nekoliko sekundi ona mijenja identitet, energiju i scensko prisustvo, ostavljajući utisak da se na pozornici nalazi čitav ansambl, a ne jedna glumica. To je demonstracija glumačke discipline, zanatske preciznosti i rijetke umjetničke inteligencije.

Minimalistička scenografija, tek poneki rekvizit i diskretni znaci prepoznavanja prostora i karaktera dodatno naglašavaju ono što je najvažnije – glumicu. Bez oslanjanja na vanjske efekte, Hasija Borić-Stojić gradi predstavu isključivo snagom glasa, tijela, ritma, izraza i neposredne komunikacije s publikom. Njena transformacija djeluje prirodno, gotovo neprimjetno, kao da se likovi sami rađaju jedan iz drugoga.

Posebnu vrijednost predstavi daje njen satirični sloj. Ispod humora i duhovitih dosjetki krije se precizna dijagnoza društva koje vlastite komplekse, stereotipe, ideološke podjele i mentalitetske obrasce projicira na jednu bezazlenu narodnu priču. Hasija Borić suptilno, ali beskompromisno, razotkriva naše slabosti, predrasude i apsurde, ne osuđujući nikoga, nego pozivajući publiku da se prepozna i nasmije – najprije sebi.

Dugotrajni smijeh, spontani aplauzi tokom igre, a potom gromoglasan višeminutni aplauz i standing ovacije na kraju večeri bili su najiskrenija potvrda da je Hasija Borić ostvarila predstavu koja ne samo da zabavlja nego i ostaje u sjećanju kao primjer vrhunskog glumačkog i autorskog ostvarenja.

Ovo je monodrama koja potvrđuje kako veliko pozorište ne nastaje iz raskošne scenografije ili spektakla, nego iz susreta vrhunskog teksta, snažne autorske ideje i glumačke izvrsnosti. Hasija Borić-Stojić još jednom potvrđuje zašto pripada samom vrhu bosanskohercegovačke i regionalne glumačke scene. Njena scenska harizma, osjećaj za ritam, izuzetna transformacijska moć, precizna karakterizacija likova i neposrednost u komunikaciji s publikom svrstavaju ovu predstavu među najuspjelija monodramska ostvarenja posljednjih godina.

Publika je to prepoznala od prvog do posljednjeg trenutka. Smijeh, spontani aplauzi tokom izvedbe, a na kraju gromoglasan višeminutni aplauz i standing ovacije bili su najljepša potvrda da je Hasija Borić-Stojić publici podarila večer vrhunske umjetnosti koja će se dugo pamtiti.

P.S. Za mene je Hasija uvijek bila čudo, mnogo više od odlične glumice, ona je glas javnosti, humanitarka, kreator društvenih promjena i rijetka ptica koja nosi najbolje kvalitete bosanskog čovjeka (baška - bosanske žene) u sebi ali i u modelu svoga življenja. 

(DEPO PORTAL/ad)