Nakon pogibije pet državljana BiH na Elbrusu, Emir Musić za Oslobodjenje.ba prisjeća se dramatične ekspedicije iz 2024. godine, kada je s ostalim članovima tima satima vodio borbu za goli život i upozorava da ova planina ne prašta ni najmanju grešku

Dvije godine nakon što je na Elbrusu jedva izvukao živu glavu, Sarajlija Emir Musić ponovo proživljava najteže trenutke svog života. 

Vijest da je na najvišem vrhu Evrope tokom ekspedicije poginulo pet državljana Bosne i Hercegovine vratila ga je u noć kada je i sam, zajedno s ostalim članovima ekspedicije, vodio očajničku borbu za život pod nemilosrdnim udarima vjetra, snijega i grmljavine. Agonija je trajala satima.

Danas, nakon tragedije koja je potresla cijelu Bosnu i Hercegovinu, ponovo je podijelio svoje iskustvo i upozorio koliko je Elbrus nepredvidiv, čak i za iskusne planinare.

Posebno je naglasio da je Elbrus nepredvidiv za sve, da se tragedija dogodila spletom nesretnih okolnosti te da nikako planinari iz BiH nisu krivi.

- Kada sam čuo da je na Elbrusu poginulo pet planinara iz Bosne i Hercegovine, prvo sam osjetio šok i ogromnu tugu. Prije svega, iskreno saučešće porodicama stradalih, neka im je vječni rahmet. Odmah su mi se vratile slike naše ekspedicije i noći kada smo se i sami našli u borbi s nevremenom. Znam koliko se na Elbrusu sve može promijeniti u nekoliko minuta i koliko je tanka granica između uspješnog uspona i tragedije. Posebno me pogodilo jer znam kroz šta su ti ljudi vjerovatno prolazili - kaže Musić.

Čovjek je nemoćan pred prirodom

Na Elbrusu je, prisjeća se, prvi put shvatio koliko čovjek može biti nemoćan pred prirodom.

- Pravi osjećaj opasnosti došao je kada nas je na oko 5.000 metara dočekalo nevrijeme. Vjetar je dostizao oko 60 kilometara na sat, temperatura je pala na minus 20 stepeni, a vidljivost je u svega pet minuta gotovo potpuno nestala. Jedan od trenutaka kada sam shvatio koliko je situacija ozbiljna bio je kada je jednog od naših vodiča pogodio manji strujni udar - rekao je Musić.

Zbog grmljavine i opasnosti od novog udara morali su skinuti dereze, bez kojih je kretanje po ledenoj padini gotovo nezamislivo.

- One su ključni dio opreme za sigurno kretanje pri usponu i silasku, ali je zbog grmljavine i opasnosti od novog strujnog udara postojala realna prijetnja da metalna oprema predstavlja dodatni rizik. Tada smo shvatili da više nije riječ o osvajanju vrha, nego o tome da se svi živi vratimo. Na Elbrusu dovoljan je jedan pogrešan korak ili nekoliko minuta loših odluka da se situacija pretvori u tragediju - poručio je.

A agonija koju je preživio 2024. godine desila se svega nekoliko stotina metara prije vrha.

- Na svega 200 ili 300 metara do vrha suočili smo se s vjetrom koji je puhao 60 kilometara na sat, temperaturom od minus 20 stepeni i stravičnom olujom i snijegom. Bili smo prepušteni sami sebi ispod nemilosrdnog neba, bez ikakvih informacija možemo li se i kako spasiti. Čitava ekipa bila je izložena životnim opasnostima, a agonija spašavanja trajala je nekoliko sati, što je meni djelovalo kao vječnost - kazao je naglasivši da je bio svjestan da je ispred njih vrh planine, ali i smrt.

Osjećao se nemoćno pred Elbrusom, koje za njega nije samo planina, već ga opisuje kao živo biće - nepredvidivo i moćno. 

Danas kaže da ljudi koji nikada nisu bili na Elbrusu teško mogu razumjeti koliko ta planina može biti opasna.

Svaka odluka je presudna

- Mnogi misle da je najveći problem visina, ali Elbrus je mnogo više od toga. Vrijeme se mijenja nevjerovatnom brzinom, jaka oluja može doći gotovo bez upozorenja, a hladnoća, vjetar i nedostatak kisika vrlo brzo iscrpe čovjeka. Kada nestane vidljivost, vrlo lako izgubite orijentaciju i tada svaka odluka postaje presudna. Iskustvo mnogo znači, ali ni ono nije garancija sigurnosti ako se priroda okrene protiv vas - istakao je Musić.

Njih je, smatra, spasio samo Bog.

Na kraju razgovora uputio je poruku svima koji sanjaju uspon na najviši vrh Evrope.

- Planinu nikada ne treba potcijeniti i nijedan vrh nije vrijedan ljudskog života. Ako uslovi nisu dobri, treba imati hrabrosti odustati i vratiti se, jer planina će ostati tu i sutra. Elbrus traži maksimalnu fizičku i psihičku pripremu, ali prije svega traži poštovanje. To je najveća lekcija koju sam ponio s te planine - zaključio je u razgovoru za Oslobodjenje.ba.

Njegove riječi danas zvuče snažnije nego ikada. Ono što je za njega prije dvije godine bila borba iz koje se uspio vratiti živ, za pet državljana Bosne i Hercegovine završilo je tragedijom na krovu Evrope.

(Oslobodjenje.ba/DEPO PORTAL/au)