Ratni reporter Tony Birtley, prvi strani novinar koji je ušao u Srebrenicu u martu 1993. godine, poručio je danas na obilježavanju 31. godišnjice genocida da istina o onome što se dogodilo u Srebrenici nikada ne smije biti izgubljena te da svijet još nije naučio lekcije iz tog zločina.

Obraćajući se okupljenima u Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari, Birtley je kazao da ga svaki dolazak u Srebrenicu vraća u najmračnije dane rata u Bosni i Hercegovini, čijim je strahotama svjedočio tokom višegodišnjeg izvještavanja.

- Devedesete godine bile su mračno razdoblje za Bosnu i Hercegovinu, a ja sam proveo više godina svjedočeći patnji ljudi. Boravak ovdje vraća me u te teške dane. Mentalni i fizički ožiljci još su uvijek sa mnom - rekao je Birtley.

Podsjetio je da već gotovo četiri decenije izvještava iz ratnih područja širom svijeta te da je vidio brutalnost koju ljudi mogu nanijeti jedni drugima, ali da je rat u Bosni i Hercegovini na njega ostavio poseban trag.

Kazao je da prije rata nije znao mnogo o Bosni i Hercegovini te da ga je posebno pogodila činjenica da su ljudi koji su prije sukoba živjeli normalnim životom, bili obrazovani i zadovoljni, u kratkom vremenu postali žrtve nezamislive patnje.

Birtley je podsjetio da je četiri godine izvještavao iz Bosne i Hercegovine, većinom iz Sarajeva i drugih dijelova zemlje, dok je u Srebrenici proveo svega mjesec dana, ali da je upravo taj period ostavio neizbrisiv trag u njegovom životu.

Govoreći o uslovima u kojima su živjeli stanovnici tadašnje enklave, opisao je nedostatak hrane, lijekova i osnovnih sredstava za život, kao i gubitak dostojanstva kojem je svjedočio.

- Nikada neću zaboraviti prizore razaranja kada sam prvi put stigao. Ljudi su mahali granama drveća, a kasnije sam saznao da su ih mljeli kako bi od njih napravili hranu. Živjeli su u strašnom siromaštvu - rekao je.

Prisjetio se i kolona izbjeglica koje su pješice, kroz snijeg, stizale u već prenapučenu Srebrenicu noseći tek ono malo stvari koje su uspjele ponijeti sa sobom.

- Ne mogu zaboraviti svakodnevne prizore smrti. Beživotna tijela djece ubijene bez ikakvog razloga nešto su što nikada neće izblijediti iz mog sjećanja - kazao je Birtley.

Istakao je da se u zapadnim medijima često ne prikazuje puna stvarnost rata te da se njegova brutalnost nerijetko ublažava za televizijsku publiku.

- Ljudi mogu gledati rat dok večeraju, a zatim nastaviti sa svojim svakodnevnim životom. Ali ljudi u Bosni i Hercegovini i Srebrenici vrlo dobro znaju šta rat zaista jeste i šta granate čine ljudima fizički i psihički - rekao je.

Dodao je da je svakodnevno svjedočio strahu, granatiranju i ranjavanju civila, gledajući ljude kako gube živote pred njegovim očima.

- Slušao sam vriskove i gledao ljude kako uzimaju posljednje uzdahe. Kao novinar bio sam emocionalno preplavljen onim što sam morao snimati kako bih svijetu pokazao šta se događa - rekao je.

Birtley je naglasio da ljudi moraju vidjeti stvarnost rata kako bi razumjeli njegove posljedice i preispitali način na koji ga posmatraju.

Govoreći o vlastitom iskustvu, podsjetio je da je u Srebrenici ranjen u nogu te da ga i danas prati osjećaj krivice zbog toga što je preživio.

Prisjetio se i hrabrosti ljudi koji nisu bili vojnici, nisu željeli ubijati niti biti ubijeni, već su samo željeli živjeti normalan život, kao i čovjeka koji ga je pod granatama izvukao na sigurno.

- Ono što sam doživio u Srebrenici ostalo je dio mene. Srebrenica i danas živi sa mnom - poručio je.

Ocijenio je da događaji iz Srebrenice pokazuju kako ljudi često postaju žrtve političkih interesa te da se slični obrasci mogu prepoznati i u drugim sukobima širom svijeta.

- Duhovi Srebrenice ostali su sa mnom dugo vremena i vjerujem da će ostati zauvijek - rekao je.

Naglasio je da su mnogi izgubili svoje najmilije, nadu i dostojanstvo, ali da jedna stvar nikada ne smije biti izgubljena.

- To je istina o onome što se dogodilo u Srebrenici, bez obzira kako to neko pokušavao nazvati - kazao je.

Prema njegovim riječima, upravo ta istina treba da nauči svijet važnim lekcijama o potrebi ranijeg djelovanja, suprotstavljanja agresiji i sprečavanja zločina prije nego što bude prekasno.

- Da smo ranije učinili ono što je trebalo učiniti u Srebrenici, mnoge stvari možda bi bile drugačije. Na kraju, riječ je o zauzimanju ispravnog moralnog stava i činjenju onoga što je ispravno i dobro. Nažalost, čini se da tu lekciju još uvijek nismo naučili - poručio je Birtley.

(FENA/af)