Na području Tuzlanskog kantona danas je Dan žalosti u znak sjećanja na stradanje civila 25. maja 1995. godine na tuzlanskoj Kapiji, kao i na sve civilne žrtve rata u Tuzli i Bosni i Hercegovini.

Vlada Tuzlanskog kantona je još 2016. godine proglasila 25. maj Danom žalosti, a u skladu s tom odlukom zastave na institucijama spuštene su na pola koplja. Medijske kuće, organizatori manifestacija, ugostiteljski objekti i druge organizacije dužni su svoje sadržaje prilagoditi obilježavanju ovog dana.

Ove godine navršava se 31 godina od masakra na Kapiji, jednog od najtežih zločina počinjenih nad civilima tokom agresije u Bosni i Hercegovini.

Granata ispaljena sa položaja Vojske Republike Srpske na planini Ozren, 25. maja 1995. godine u 20 sati i 55 minuta, pogodila je centar Tuzle – Kapiju, mjesto okupljanja mladih. Ubijena je 71 osoba, dok je više od 150 ranjeno. Prosječna starost ubijenih bila je svega 23 godine, a najmlađa žrtva bio je dvogodišnji Sandro Kalesić.

Za zločin na Kapiji pravosnažno je osuđen Novak Đukić, nekadašnji komandant Taktičke grupe "Ozren" Vojske Republike Srpske. Sud Bosne i Hercegovine osudio ga je na 20 godina zatvora, ali se Đukić godinama nalazi u Srbiji i kaznu nikada nije odslužio.

Među porodicama žrtava danas je bio i Dino Kalesić, otac najmlađe žrtve Sandra Kalesića, koji je prvi put nakon dugo godina prisustvovao zvaničnom dijelu obilježavanja godišnjice.

– Mislim da je ovo prvi put da sam u ovom ceremonijalnom dijelu kada su delegacije i polaganje cvijeća. Sve se mijenja, pa što da ne promijenim i taj stav – rekao je Kalesić.

Kazao je da je godinama izbjegavao ceremonije i ovaj datum uglavnom provodio u krugu porodice.

– Generalno ne volim te ceremonije. Na ovaj dan sam najmirniji kada sam sam, između četiri zida sa svojima – naveo je.

Istakao je da danas osjeća obavezu da govori o Kapiji, posebno jer je sve manje roditelja i svjedoka tragedije.

– Sve je manje roditelja, sve manje priča o Kapiji, a s druge strane sve je više negiranja. Zato sam to sebi shvatio kao zadatak i obavezu. Dok sam živ, pričat ću o Kapiji što više mogu – poručio je Kalesić.

Govoreći o boli koju porodice nose više od tri decenije, kazao je da čovjek nakon gubitka djeteta nikada više ne može biti isti.

– Kad čovjek spusti dijete u zemlju, više nikad ne može biti normalan. Može samo pokušati da izgleda normalno, da živi i radi normalno – rekao je Dino Kalesić.

Sličnu bol danas nose i drugi roditelji ubijene djece.

Nedžiba Memić, majka stradale Edise Memić, kroz suze je govorila o noći koja joj je zauvijek promijenila život.

– Svaki dan je sve teži, ali 25. maj posebno. Ja se i danas probudim u isto vrijeme kada su mi te noći pokucali na vrata – kazala je Memić.

Prisjetila se posljednjeg pokušaja da dobije kćerku telefonom te večeri.

– Zvala sam je oko pola devet, ali mi se nije javila. Onda je narod počeo da trči i osjećaš da nešto nije dobro. Rekla sam da ne gase televizor. Prva sam svoju Edisu vidjela na patologiji – ispričala je.

Edisa Memić imala je 19 godina i završavala srednju školu. Planirala je upis fakulteta.

– Ne može to proći. Svake godine je sve teže – rekla je njena majka.

Otac ubijenog Elvisa Alagića prisjetio se svog sina kao vrhunskog sportiste i omiljenog mladića iz komšiluka.

– Imao je 17 i po godina. Bio je vrhunski stonoteniser, osvojio je 25 medalja, od toga 17 zlatnih. Trebao je ići na Evropsko prvenstvo u Haag – rekao je Alagić.

Govori da je Elvis odmalena živio za sport.

– Igrao je fudbal, košarku, sve sportove. Na kraju se opredijelio za stoni tenis i bio je izuzetno talentovan. Svi su ga voljeli, od djece do starijih ljudi iz komšiluka – kazao je.

Dodao je da godine ne donose olakšanje.

– Čovjek misli da će s vremenom biti lakše, ali nije. Kako starimo, sve je teže. Maj je roditeljima najteži mjesec. Svaki dan je težak, ali ovo je više nego teško – rekao je Elvisov otac.

Komemorativnim skupovima, polaganjem cvijeća i minutama šutnje Tuzla danas još jednom čuva sjećanje na ubijenu mladost i šalje poruku da Kapija ostaje trajna opomena i simbol borbe za istinu i sjećanje.

(FENA/af)