Visoki predstavnik u ostavci Christian Schmidt govorio je za njemački list Frankfurter Allgemeine Zeitung o razlozima svog odlaska iz BiH. Autor intervjua i novinar FAZ-a Michael Martens je uoči objavljivanja intervjua na društvenoj mreži X napisao da je Schmidt pokušao zaustaviti objavu ovog intervjua, ali da je na kraju popustio i pristao da intervju ide u javnost, svjestan da bi, u protivnom, slučaj izazvao samo još više pažnje, prenosi Oslobođenje. 

Schmidt se u intervjuu složio sa time da je provedba projekta Južna interkonekcija netransparentna, ali više je kritikovao EU zbog pasivnosti, nego SAD zbog nametanja svoje agende. Schmidt nije negirao konstataciju novinara da Dodik ima podršku u Trumpovoj administraciji.

Gospodine Schmidt, SAD su vas u biti prisilile pištoljem da što prije date ostavku na mjesto visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini. Što ovaj energičan pristup govori o europsko-američkim odnosima?

- Svi razgovori bili su mirni i bez upotrebe oružja. Dobrovoljno sam pristao, u postojećim okolnostima, spriječiti da različiti stavovi predstavljaju rizik za Ured visokog predstavnika. Stoga sam donio ovu odluku nakon intenzivnih, ali i uspješnih razgovora.

Govorite o "intenzivnim razgovorima". Koliko se morate gristi za jezik dok to kažete? Djelujete kao neko ko bi mogao reći toliko više, a možda bi i htio, ali ne smije - barem ne još.

- Nisam od onih koji govore što misle ne mareći za osnovni diplomatski bonton. Nisam ovdje da objašnjavam osjetljivosti, već da iznosim činjenice. Nakon pet godina na dužnosti, drugog najdužeg mandata bilo kojeg visokog predstavnika u Bosni, donio sam tešku odluku da odstupim. Međutim, također znam da imamo neke probleme koje moramo riješiti. Svatko ko vjeruje da će se stvari riješiti odlaskom jedne osobe ili dolaskom druge, nije razumio probleme u Bosni i Hercegovini.

Svoju poziciju ovdje u Sarajevu, s koje su vas Amerikanci sada više-manje izbacili, dugujete, ne samo Angeli Merkel. Na događaju CSU-a 2017. godine, ona je slavno izjavila da su vremena kada se čovjek mogao potpuno osloniti na SAD "donekle prošla", zbog čega Europljani moraju preuzeti više odgovornosti. Slažete li se s tom izjavom?

- Slažem se – ali s jednim pitanjem: Šta smo mi Evropljani zapravo učinili da razvijemo vlastitu strategiju? Gledajući situaciju ovdje u Bosni, vidim znatnu potrebu za prilagodbama. Gdje su Evropljani u svojim odnosima s ovom zemljom?

Vidimo kako pokret MAGA podržava prijatelje Rusije i protivnike EU diljem Europe: u Njemačkoj AfD; u Mađarskoj Viktora Orbána; a ovdje separatističkog vođu bosanskih Srba Milorada Dodika, Putinovog najodanijeg sljedbenika u regiji. Kako EU može i treba odgovoriti na to?

- Prije svega, EU ne bi trebala reagirati, već djelovati. Uzmimo za primjer pitanje opskrbe Bosne energijom. Bosna se opskrbljuje isključivo plinom iz Rusije, koji stiže preko Srbije. Kako bi se to suprotstavilo, ideja o izgradnji plinovoda od Hrvatske do Bosne postoji već godinama, a u početku ju je snažno promovirala EU. Amerikanci to guraju naprijed, što nije njihova krivnja. Sada EU kaže da to više ne može podržavati jer ne uključuje obnovljive izvore energije. Dakle, Bosna ostaje ovisna o ruskom plinu. Ne može biti dovoljno samo kritizirati druge s odmakom. Što je s našom evropskom strategijom?

Kritike američkih planova za naftovod nisu se toliko usredotočile na samu ideju, koliko na način njezine planirane provedbe. Uključivanje tvrtke u vlasništvu brata bivšeg savjetnika Donalda Trumpa za nacionalnu sigurnost Michaela Flynna, tvrtke nepoznate čak i stručnjacima iz industrije do nedavno, u zakonodavstvo kojim se odobrava izgradnja naftovoda, protivi se svim standardima dobrog upravljanja...

- Nemam što dodati na to - osim pitanja zašto je dopušteno da stvari dođu tako daleko. Europa mora fleksibilnije reagirati na potrebe pojedinih država - što nipošto ne znači da se mora slagati sa svime.

U bazi podataka američkog Ministarstva pravosuđa postoji ugovor o lobiranju iz Republike Srpske, obično skraćeno RS. Njihov ugovorni partner je izraelsko-kanadska kompanija Dickens & Madson iz Montreala. Ključne klauzule ugovora glase: "Nezavisnost RS od Bosne i Hercegovine naš je krajnji cilj. Također ćemo osigurati podršku američke vlade za smjenu Christiana Schmidta s mjesta visokog predstavnika." Kada ste prvi put vidjeli ovaj ugovor, koliko ste ga ozbiljno shvatili?

- Primio sam to na znanje i shvatio kao važan znak upozorenja da je u toku usklađeni napor koji nema dobre namjere ni za Bosnu ni za moj ured. Zahtjev za nezavisnošću Republike Srpske očito je u suprotnosti s Daytonskim mirovnim sporazumom iz 1995, kao i sa službenim američkim stavom.

Jeste li sigurni u to?

- Američki stav, koji je sada potvrđen u Vijeću sigurnosti UN-a, jest očuvanje Bosne i Hercegovine u skladu s Daytonskim mirovnim sporazumom. To isključuje nezavisnost Republike Srpske. Međutim, sporazum o lobiranju ocrtava jasnu namjeru, a za njezino postizanje troši se mnogo novca - navodno gotovo koliko i cijeli godišnji budžet Ureda visokog predstavnika.

Nastavak intervjua možete pročitati ovdje. 

(DEPO PORTAL/ad)