Postalo je već nepodnošljivo gledati do koje mjere pojedini medijski i politički krugovi pokušavaju građanima Bosne i Hercegovine nametnuti osjećaj kolektivne propasti, beznađa i društvenog raspada. Iz dana u dan, iz kolumne u kolumnu, iz emisije u emisiju, proizvodi se gotovo histerični narativ prema kojem se Federacija raspada, Sarajevo nestaje, ekonomija tone, društvo kolabira, a građani navodno žive posljednje dane prije potpunog sloma sistema.

Tako Danijal Hadžović iz Avaza Sarajevo naziva “Afganistanom”, govori da je grad “prazan”, da “nema urbanog života, da se pretvara u “buvljak”, da gubi evropski duh i tone u provincijalizam. Paralelno s tim, Kenan Efendić i Haris Imamović kroz tekstove na portalu Odgovor.ba crtaju gotovo postapokaliptične slike Federacije: “slobodni pad”, “gladne godine”, “kolaps”, “potpuna šteta”, “raspad društva”, “spengavanje”, “finansijska klizišta”, “haos”.

Kada čovjek pročita te tekstove, očekivao bi prizore napuštenih ulica, zatvorenih hotela, redova za hljeb i masovnog egzodusa ljudi iz Sarajeva. A onda dođe stvarnost i potpuno razbije taj propagandni balon.

Histerični narativ prema kojem se Federacija raspada, Sarajevo nestaje, ekonomija tone, društvo kolabira, a građani navodno žive posljednje dane prije potpunog sloma sistema

Dovoljno je bilo pogledati šta se dešavalo za Prvi maj. Kilometarske kolone iznadprosječno skupih automobila od Sarajeva prema Makarskoj i cijeloj obali. Hoteli puni. Restorani prepuni. Cijene nikad veće, a mjesta gotovo da nema. Društvene mreže zatrpane fotografijama mora, roštilja, vikendica, izlazaka, koncerata i putovanja...

I sada se postavlja jednostavno pitanje: u kojem to “raspadu” ljudi masovno putuju, troše, izlaze i pune turističke centre širom regiona?
Naravno da Bosna i Hercegovina ima ozbiljnih problema. Ima ih svaka država Balkana. Korupcija postoji. Inflacija postoji. Socijalne razlike postoje. Ali između realne kritike i planskog proizvođenja društvene depresije postoji ogromna razlika.

Ono što danas rade Hadžović, Imamović, Efendić i dio opozicionog medijskog kruga više nema veze sa analizom. To je industrija apokalipse. Kontinuirani pokušaj psihološkog iscrpljivanja građana pričom da je sve mrtvo, sve propalo i da nema nikakve budućnosti osim povratka starih političkih struktura koje su izgubile temelj za upravljanje našim živpotima.

Bosna i Hercegovina ima ozbiljnih problema. Ima ih svaka država Balkana. Korupcija postoji. Inflacija postoji. Socijalne razlike postoje. Ali između realne kritike i planskog proizvođenja društvene depresije postoji ogromna razlika

Posebno je simptomatično kako isti ljudi pokušavaju Sarajevo predstaviti kao grad koji je izgubio evropski identitet i “postao Bliski istok”. To je možda i najbesmislenija propaganda koju danas slušamo. Sarajevo nikada nakon rata nije bilo otvorenije prema Evropi i svijetu. Nikada nije imalo više stranih turista, više međunarodnih događaja, više kulturnih festivala, više regionalne pažnje.

Sarajevo Film Festival danas je regionalni brend. Grad je tokom ljeta pun turista iz Njemačke, Austrije, Hrvatske, Slovenije, Italije i cijele Evrope. Hoteli su puni. Aerodrom ruši rekorde. Grad živi. U Sarajevu se danas održavaju i regionalno poznati festivali elektronske muzike, koncerti i događaji koji okupljaju hiljade mladih iz cijelog regiona. Upravo zbog toga posebno apsurdno zvuče tvrdnje da je Sarajevo nekakav “mrtvi islamski grad bez urbanog života”.

To je baš matrica koju godinama koristi Milorad Dodik kada pokušava Bosnu i Hercegovinu predstaviti kao fundamentalističko društvo i Sarajevo kao navodno zatvoreni, radikalni centar. I zato je porazno kada dio sarajevskih medijskih krugova svjesno ili nesvjesno preuzima gotovo identične narative — priče o “Afganistanu”, “nestanku urbanog Sarajeva”, “islamskom gradu bez života” i “evropskom duhu koji je nestao”. To nije kritika urbanizma niti društva. To je direktno hranjenje propagande koja Bosnu i Hercegovinu pokušava prikazati kao strano i opasno mjesto.

Posebno je simptomatično kako isti ljudi pokušavaju Sarajevo predstaviti kao grad koji je izgubio evropski identitet i “postao Bliski istok”. To je možda i najbesmislenija propaganda koju danas slušamo

Jer ako Sarajevo nije “mrtvo”, ako Federacija nije “pred kolapsom”, ako ljudi ipak žive, rade, putuju i troše — onda pada u vodu cijela konstrukcija o “spasiteljskom povratku” političkih opcija koje su tri decenije kontrolisale sistem.

Zato danas slušamo svakodnevno pretjerivanje, dramatizaciju i gotovo opsesivno prizivanje katastrofe. Svaki infrastrukturni projekat je “haos”. Svaka rekonstrukcija “kataklizma”. Svaka saobraćajna gužva “raspad sistema”. Tramvajska pruga prema Hrasnici predstavlja se kao smak svijeta bespotrebna,  iako je riječ o projektu koji Sarajevo čeka decenijama i kakav je normalan u svakom ozbiljnom evropskom gradu.

Najveći paradoks svega jeste što isti oni koji danas govore o “raspadu” godinama nisu napravili ni minimum ozbiljne modernizacije javnog prevoza, infrastrukture ili urbanog razvoja. Ali sada, kada se nešto gradi, renovira i mijenja, pokušavaju ubijediti javnost da je upravo razvoj dokaz propasti.

Ali problem za propagatore apokalipse jeste što ih realnost svakodnevno demantuje. Sarajevo danas nije savršen grad. Ali je bolji, napredniji i uređeniji i moderiniji nego što je bio prije 5 ili 10 godina. Vlada Federacija nije idealna ali ne postoji ni jedan pokazatelj da je gora od one prethodne.  Da li se odlomi fasada u centru Minhnea ili Beča I da li tramvaj novi prokisne ili se pokvari? Naravno da se odlomi I da pokvari, ali to ne zanima profesionalne proizvođače katastrofe.

Problem za propagatore apokalipse jeste što ih realnost svakodnevno demantuje. Sarajevo danas nije savršen grad. Ali je bolji, napredniji i uređeniji i moderiniji nego što je bio prije 5 ili 10 godina

I zato je krajnje vrijeme da se prestane sa ovom medijsko-političkom histerijom u kojoj se građanima pokušava oglasiti kraj svijeta dok sjede u punim restoranima, rezervišu ljetovanja, pune autoputeve prema moru i objavljuju fotografije života koji, uprkos svim problemima, ipak ide naprijed.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/ad) 

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook