VIDEO/ 'U KONTRU SA MARKOVINOM'

Suada Kapić: 'Ljudi neće da govore o Grbavici, a to je zapravo bio logor... Ne znam ni koliko je ljudi ubijeno'

Nedjeljni magazin05.05.26, 16:31h

Suada Kapić: 'Ljudi neće da govore o Grbavici, a to je zapravo bio logor...  Ne znam ni koliko je ljudi ubijeno'
Oni koji su bili na Grbavici neće da govore o tome. To je zapravo bio logor. Ne znam ni koliko je ljudi ubijeno na Grbavici, ne usuđujem se o tome govoriti jer ne znam. To je tema koju niko ne radi - navodi Suada Kapić u razgovoru sa Draganom Markovinom

 

 

Suada Kapić pripada generaciji umjetnica i autorica čiji je profesionalni put nepovratno obilježen iskustvom rata u Sarajevu. Upravo iz tog iskustva razvila je dugogodišnji rad na prikupljanju svjedočanstava o životu u opsjednutom gradu, formirajući jedinstvenu arhivu koja danas broji oko šest hiljada ličnih priča i odgovora. Ideja je od početka bila jasna: Sarajevo kao neponovljiv slučaj, kao dokument života pod opsadom koji može poslužiti budućim istraživačima.

 

Kapić je glumica, rediteljka i scenaristkinja, ali i osnivačica prve nezavisne medijske kuće u tadašnjoj Jugoslaviji - FAMA. Godine 2014. pokrenula je FAMA metodologiju kroz projekat Škole znanja, unutar kojeg je nastala FAMA kolekcija. Riječ je o sveobuhvatnom arhivu koji tematizira rat, genocid i odnos prema tim iskustvima, ali kroz edukativni okvir. Kolekciju nastoji sačuvati izvan dnevne politike, kao trajni izvor znanja za generacije koje dolaze.


Da se svijet nije razvio u smjeru rata i opsade Sarajeva, njena karijera išla bi smjerom novinarstva, ali sasvim drugog tipa.


Dragan Markovina je podcast U kontru, čija je gošća Suada Kapić, započeo pričom o inovativnom političkom šou “Umijeće življenja” kojeg je pokrenula 1991. godine, s Aleksandrom Tijanićem, Draganom Babićem i Mirjanom Bobić - Mojsilović kao voditeljima.


Bilo je zanimljivo čuti iz prve ruke koliko je s tom idejom bila ispred vremena, o tome kako su političari izgledali u tim razgovorima, kako tumači Tijanićev zaokret i je li se ikada kasnije čula s njim.


Pričali su o tome, kako ga Kapić nazva, „međuvremenu između prvih višestranačkih izbora i početka rata“. Zatim o prvoj okupaciji Grbavice 2. 3. 1992. godine koju je doživjela direktno, kada je izgubila oca zbog nemogućnosti dolaska hitne pomoći i kada je ubrzo nakon toga pobjegla u drugi dio grada te bila izbjeglica u svom gradu četiri godine.


- Dakle, 2. 3. 1992. moj tata je bio bolestan i ponoć je. Sestra me budi i kaže: "Tata, nije dobro, pao je u komu". Ja nazovem hitnu pomoć. Dakle, sve dotle je normalno, normalna urbana atmosfera. Kaže meni ovaj iz hitne pomoći   "Nema govora da vam dođemo", ja mu kažem: "Jeste normalni? Pa doktori ste. Zašto". "Pa vi ste okupirani", kaže on meni. "Kako sam okupirana", pitam ga - "Pa pogledajte kroz prozor" kaže on meni. I ja pogledam kroz prozor, noć je, ne vidi se dobro, ali ti vidiš sjene. Poslije se ispostavi da su te sjene bile sa fantomkama i oružjem. Ostali su dan i po i onda su se povukli. Moj otac je umro jer nisu došli iz hitne pomoći i ležao je u stanu dva dana, prisjeća se Kapić.


Nakon svega što se dešavalo u narednih mjesec dana odlučila je da ode sa Grbavice...


Kompletan razgovor gledajte u podcastu "U kontru sa Markovinom':

 

 

(DEPO PORTAL/ad)


Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook