Piše: Redakcija

Mostar je dugo bio grad “slučaj” u kojem se politika vodila glasno, često iscrpljujuće i gotovo uvijek kroz prizmu identitetskih razlika. U takvom ambijentu, politička vidljivost bila je važnija od političke korisnosti. Međutim, posljednjih godina pojavljuje se drugačiji obrazac djelovanja – tiši, operativniji i, za građane, mjerljivo korisniji.

U središtu tog pomaka nalazi se i profil političara kakav utjelovljuje Sanjin Hadžiomerović – profesionalni pilot, zamjenik direktora Agencije za pružanje usluga u zračnoj plovidbi Bosne i Hercegovine (BHANSA) i gradski vijećnik u Mostaru iz reda SDP-a. Ono što ga jasno razlikuje od političkog obrasca na koji su građani navikli posljednjih trideset godina jeste činjenica da on nije “klasični političar”. Ne gradi svoj javni profil na retorici, konfliktima i stalnoj prisutnosti u medijima, zapaljevim facebook objavama i video snimcima, već kao profesionalac koji kroz rad daje konkretne i mjerljive rezultate. 

Upravo taj profesionalni pristup – preuzet iz sistema u kojem su odgovornost i preciznost neupitni – prenosi i u politički prostor. Takav pristup sve više dolazi do izražaja i u samom Mostaru. Grad koji je godinama bio simbol zastoja i podjela danas, korak po korak, pokazuje znakove velikog napretka – kroz uređenije usluge, funkcionalnije institucije i opšti utisak da grad posataje jedan prostor. Taj proces nije rezultat velikih političkih parola, već upravo ovakvog tipa rada: tihog, upornog i fokusiranog na rezultat.

Takav pristup nije izoliran slučaj. Sličan obrazac može se prepoznati i kod SDA-ovog predsjedavajućeg vijeća Đanija Rahimića, koji svoju ulogu gradi kroz stabilizaciju i operativnost rada vijeća, bez prevelike medijske eksponiranosti. Njegov fokus na proceduru i konkretne odluke doprinosi stvaranju institucionalne ozbiljnosti koja je Mostaru dugo nedostajala.

Istovremeno, gradonačelnik Mario Kordić svojim javnim nastupima i simboličkim potezima pokazuje spremnost da Mostar posmatra kao jedinstven prostor. Njegovo prisustvo na događajima koji okupljaju građane s obje strane grada, poput tradicionalnih skokova sa Starog mosta, šalje poruku koja nadilazi dnevnu politiku i vraća fokus na zajednički identitet grada.

Ono što povezuje ove aktere jeste odmak od stare matrice političkog djelovanja. Nacionalna retorika, sukobi i stalna potreba za javnim pozicioniranjem više nisu dominantno sredstvo političkog opstanka. Umjesto toga, u prvi plan dolazi rad – često nevidljiv, ali kumulativno značajan. Rezultat svi vide. Mostar liči na ozbiljan Grad, čist i utegnut.

U tom kontekstu, primjer SDP-ovog Hadžiomerovića posebno ilustrira kako bi mogao izgledati dugoročni zaokret. Ne kao političar koji će dominirati naslovnicama, već kao profesionalac koji razumije da se povjerenje građana ne osvaja riječima nego rezultatima. A upravo ti rezultati, iako nenametljivi, sve se jasnije reflektiraju na Mostar – grad koji, polako ali sigurno, vraća svoj stari sjaj.

Primjer Hadžiomerovića posebno ilustrira kako bi mogao izgledati dugoročni zaokret. Ako se ovakav model nastavi razvijati, pitanje političke pripadnosti gradonačelnika – hoće li biti Bošnjak ili Hrvat – moglo bi vremenom postati sekundarno u odnosu na stvarnu sposobnost i rezultate. U tom scenariju, Mostar bi prvi put u dužem periodu mogao doći u fazu u kojoj je važnije da grad vodi stručna i operativno sposobna osoba koja radi za sve građane podjednako, nego sama etnička ili politička pripadnost.

Takav model, iako još uvijek u nastajanju, nosi potencijal da Mostar postepeno izvuče iz okvira u kojima je predugo bio zarobljen. Ne kroz velike i nagle promjene, nego kroz dosljedan rad ljudi koji razumiju da politika, u svojoj suštini, treba biti servis građanima.

(DEPO PORTAL/ad)