Postoje utakmice koje znače više od samog rezultata, više od devedeset minuta igre, pa i više od samog fudbala. To su one u kojima teren postaje mjesto ponovnog susreta, gdje se dva naroda prepoznaju i pričaju svoju priču kroz loptu koja se kotrlja.

Susret koji sutra navečer u Zenici očekuje reprezentacije Italije i Bosne i Hercegovine upravo je jedan od takvih. Bit će to odlučujuća utakmica, svakako, i kao takva puna napetosti, očekivanja, snova i sujevjerja. Ali bit će to i prilika da se proslavi nešto veće: veza između dvije zemlje koje su kroz povijest uvijek bile povezane iskrenim prijateljstvom.

Značajno je da je upravo prije trideset godina - 6. novembra 1996. - fudbalska reprezentacija Italije, koju je vodio Arrigo Sacchi, došla u Sarajevo da odigra prijateljsku utakmicu protiv Bosne i Hercegovine. Bio je to snažan simbolički čin: rat je tek bio završen, a dolazak Italije posvjedočio je bliskost s bosanskohercegovačkim stanovništvom u teškom periodu obnove. Na terenu su bila velika imena Italije, među kojima Roberto Baggio, Paolo Maldini i Gianfranco Zola. Utakmica je završena rezultatom 2:1 za Bosnu i Hercegovinu, ali rezultat je bio sporedan u odnosu na poruku, jer je to bio jedan od prvih velikih međunarodnih sportskih događaja u Sarajevu nakon rata, koji je pomogao da se vrati osjećaj normalnosti i nade.

Upravo tokom ratnog perioda veze između naše dvije zemlje dodatno su ojačale. Mnogi građani Bosne i Hercegovine pronašli su utočište u Italiji, a i danas čuvaju iskrenu emotivnu vezu s tom zemljom. Mnogi humanitarni radnici, ali i obični građani, tokom rata dolazili su iz Italije u Bosnu i Hercegovinu, čak i rizikujući vlastiti život, kako bi pružili podršku civilnom stanovništvu pogođenom "ratom pred kućnim pragom". Od obnove Starog mosta u Mostaru - da navedemo samo jedan primjer - do brojnih projekata razvojne saradnje i podrške međuentitetskom i međuetničkom pomirenju, Italija od tada konkretno podržava Bosnu i Hercegovinu.

Italija je danas među zemljama koje najviše podržavaju evropski i euroatlantski put Bosne i Hercegovine, priželjkujući "ponovno ujedinjenje" evropske porodice. Svojim kontingentom u vojnoj misiji EUFOR Althea - čije je zapovjedništvo ove godine preuzela - Italija nastavlja podržavati suverenitet, teritorijalni integritet i stabilnost Bosne i Hercegovine. Kao prva izvozna zemlja i drugi trgovinski partner, Italija ima značajnu ekonomsku težinu u Bosni i Hercegovini. Italijanska kultura ovdje uživa jednoglasno poštovanje, a na Italiju se i dalje gleda s iskrenim, gotovo instinktivnim simpatijama.

A tu je i priča koja nas povezuje: priča o brojnim fudbalerima Bosne i Hercegovine - poput Džeke, Pjanića ili Lulića - koji su u Italiji pronašli drugi dom. Donijeli su talenat, odricanje i odlučnost, doprinoseći da naš fudbal postane bogatiji i humaniji.

Na kraju, sutra navečer naše srce će, neminovno, biti podijeljeno na dva dijela. S jedne strane, bit će tu iskrena podrška ekipi zemlje koja nas ugošćava, koja nas dočekuje s toplinom i čini da se osjećamo kao kod kuće. Ovom velikodušnom narodu, koji je prošao kroz duboke teškoće i koji i dalje gleda naprijed uprkos nimalo jednostavnoj sadašnjosti, može se samo poželjeti najbolje. Njegov entuzijazam, strast i humanost zaslužuju poštovanje i uspjeh.

S druge strane, snažno kuca i želja da se Italija vrati na Svjetsko prvenstvo. To ne bi bio samo sportski uspjeh, nego poklon čitavoj jednoj generaciji koja nije doživjela one iste radosti kojih se mnogi od nas još sjećaju - od Svjetskog prvenstva 1982. do onog 2006. - vezane za nezaboravna ljeta.

Zato, kakav god bio rezultat, neće biti poraženih. Jer kada fudbal uspije biti ono što bi trebao biti - univerzalni jezik, zajednički teren - tada uvijek pobjeđuje nešto mnogo važnije.
Bit ćemo protivnici na jednu noć, da. Ali prijatelji, istinski, zauvijek.

Sretno!

Ambasadorica
Sarah Eti Castellani

(DEPO PORTAL/au)