Na suđenju za zločine u Sarajevu, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine ispričao je kako je jedno lice na Bistriku pucalo u transporter Jugoslovenske narodne armije (JNA) iz kojeg je izašao vojnik s krvavim rukama.

Ibrahim Herak kazao je da je 3. maja bio kod komande JNA na Bistriku. Svjedok je rekao da je u to vrijeme bio rezervni policajac u ratnoj stanici na Širokači, ali da je taj dan došao samostalno. Tužilac Mladen Vukojičić ga je podsjetio da je u istrazi izjavio da je bio raspoređen kao policajac na obezbjeđenju kolone, na šta je svjedok rekao da je možda došlo do zabune.

“Sada tvrdim da sam bio u svojstvu građanina”, rekao je Herak.

On je ispričao kako je iz komande izašao transporter na kojem je bila puškarnica, te kako su u blizini bila lica iz, kako je naveo, Cacine grupe, među kojima Esad Raonić Eso.

“Kad je transporter stao, uzeo je cijev svoje puške, stavio u puškarnicu i opalio unutra”, prisjetio se svjedok.

Kazao je da je iz transportera izašao jedan oficir, govoreći da se ne puca, a iza njega mladi vojnik kome su ruke bile krvave i koji je izgledao kao dijete. Prema riječima Heraka, Raonić je oficira udario kundakom puške po licu i naredio mu da skine uniformu. Naveo je da mladiću za to vrijeme nije pružena pomoć.

Svjedok je kazao da je transporter krenuo, a da je Raonić ponovo pucao prema vozilu iz kojeg su ostale da vise noge oficira. Herak je rekao da nije primjetio da je iz transportera otvarana vatra.

Za napad na kolonu, ubistva, ranjavanje i zlostavljanje pripadnika JNA i civila, optuženi su Ejup Ganić, Zaim Backović, Hamid Bahto, Fikret Muslimović, Jusuf Pušina, Bakir Alispahić, Enes Bezdrob i Ismet Dahić koji su obavljali visoke političke, vojne i policijske dužnosti.

Herak je braniteljici Mirsadi-Beganović Žutić rekao da ispred komande nije vidio pripadnike policije, te ponovio da njega nije rasporedio starješina na to mjesto.

“Bila je pisana naredba komandira Dahića da se ne može nijedan policijski službenik nalaziti u blizini komande armijske oblasti”, rekao je svjedok.

On je kazao da je grupa Mušana Topalovića Cace u maju djelovala samostalno. To je, kako je naveo, zaključio, jer se dešavalo da razoružaju i skidaju policajce.

Svjedok Hamdija Hodžić kazao je da je bio policajac u Policijskoj stanici Stari grad i da je početkom rata povremeno obavljao dužnost šefa smjene. On je naveo da su u knjigu dnevnik događaja evidentirali dešavanja na terenu na osnovu informacija policajaca i građana.

Tužilac Vukojičić prezentovao je listove dnevnika u kojima nema zabilježenih dešavanja između 27. aprila i 30. jula 1992. Svjedok je rekao da ne zna zbog čega ništa nije evidentirano i da to nije uobičajeno.

U njegovom iskazu iz istrage se navodi da bi to mogli znati rukovodioci. Kazao je da je komandir Policijske stanice Stari grad bio Dahić, a načelnik Bezdrob.

Odbranama je potvrdio da je štab stanice bio u Logavinoj, a da su po naseljima bile formirane ratne stanice policije. Složio se s optuženim Bezdrobom da je stotinu metara od štaba bila stanica Logavina, kao i da je moguće da je stanica na Bistriku mogla evidentirati događaje poslije 27. aprila.

On se složio s braniteljicom Sabinom Mehić da iseljavanje JNA iz kasarni nije bilo bezbjednosno interesantno za evidentiranje. Složio se i da stanice policije odlučuju o načinu vođena evidencije i da to ne mora biti kroz dnevnik događaja, ali je na pitanja tužioca ipak kazao da se taj dnevnik mora voditi.

Hodžić je Odbranama rekao da je 2. maja njegova porodica bila u skloništu jer je grad bio pod dejstvom iz svih oružja te da je oštećen krov njegove kuće.

Nastavak suđenja zakazan je za 25. mart.

(DEPO PORTAL/dg)