Nedavna tramvajska nesreća u Sarajevu ujedinila je ljude u Bosni i Hercegovini u žalosti za poginulim Erdoanom Morankićem i strepnji za teško povrijeđenom djevojčicom (17). Zahvaljujući timu doktora Opće bolnice „Prim. dr. Abdulah Nakaš“ u Sarajevu, djevojčica je dobila životnu bitku.

Spasili su jedan mladi život, bili uz nju svakog momenta i dali joj snagu za dalje. Usput su nam svima, kroz ovaj slučaj, poručili da su tu za građane, spremni da reaguju srcem, rukama, jedinstvom i neizmjernim znanjem i stručnošću.

Direktor Opće bolnice prof. dr. Ismet Gavrankapetanović za Oslobođenje je govorio o svojim saborcima, herojima u bijelom, kojima dugujemo jedno veliko hvala.

- Nama je to nekako u okviru našeg redovnog dnevnog posla. Ovo je bio poseban slučaj zbog toga što se takva tragedija dogodila u srcu Sarajeva. Stradao je mladić. Mi smo, hvala Bogu, uspjeli da spasimo život djevojke. Ja ovu priliku koristim da izrazim zahvalnost svim našim timovima, vaskularnim hiruzima, našim ortopedima, anesteziolozima, bez kojih ništa ne bi bilo moguće, urgentašima koji su cijelo vrijeme tu. A svaki put još naglasim posebno medicinsku sestru iz Doma zdravlja i vozača kola Doma zdravlja koji su u pravom trenutku bili na tom mjestu, koji su pružili tu prvu pomoć koja je nama jako važna i što su tako brzo doveli pacijenticu. Mi smo bolnica u srcu grada, najbliža i ustvari to se u svega nekoliko minuta desilo tako da smo mogli da učinimo sve ono što je najbolje, rekao je prof. dr. Gavrankapetanović.

Kako bi javnost mogla znati kome sve biti zahvalna u ovom slučaju, prof. dr. Gavrankapetanovića smo zamolili za imena doktora Opće bolnice i Doma zdravlja koji su spasili život djevojčici, brinuli se o njoj i na kraju je ispratili kući.

- Naravno, uz ove timove, tu su timovi svih drugih specijalnosti, s obzirom na povrede, naši pulmolozi... Naša vrijedna doktorica Tijana, doktor Totić, tu su bili i doktor Žujo i doktor Đozić... Čitav niz divnih mladih ljudi koji su pomagali, naši fizijatri, na čelu sa doktoricom Sumejom.  Naravno, naše medicinske sestre i pomoćno osoblje... Svi smo disali zajedno jednom dušom za našu mladu pacijenticu. Hvala Bogu, doživjeli smo dan kada je ona sve to preživjela i pošla kući. Sve nas to čini ispunjenima, kazao je, te dodao:

- Tu su i naše mlade kolege, pa doktor Totić, kardiovaskularni hirurg koji je učinio zaista veliku stvar. Tu su bili naši urgentaši koju je predvodila naša doktorica Merima Šišić, naši anestezolozi na čelu sa doktoricom Belmom Pašić. Naravno, mnogo nam je pomogla i ekipa naših pumologa. Tu sam i spomenuo našu doktoricu Tijanu, koja je također uradila veliku stvar. Nakon ovog prvog zbrinjavanja, poslije hiruškog stalnog nadzora, provodili smo fizikalnu terapiju, rehabilitaciju na odjeljenju gdje su naše vrijedne doktorice na čelu sa doktoricom Sumejom.
 

Iskoristio bih priliku da spomenem i čitav niz naših sestara koje su mnogo toga učinile, počevši od našeg glavnog tehničara Mahira, sestre Merime, sestre Selme, sestre Hadžere, sestre Aide... Tu je i doktorica Lejla Vidović, koja je medicinski direktor. Čitav je niz ljudi koji su pomagali.

Na mjesto nesreće prva je stigla ekipa Doma zdravlja Kantona Sarajevo u kojoj su bili medicinska sestra Šejla Ramić i vozač sanitetskog vozila Alen Kadrić.

- Bili smo u sanitetskom vozilu i stajali na semaforu kada smo u momentu svjedočili stravičnom prizoru. Tramvaj je velikom brzinom iskočio iz šina i vidjeli smo veliku prašinu i paničan bijeg ljudi koji su stajali u blizini tramvajske stanice. Pogledala sam vozača Alena i samo rekla:” Vozi naprijed !”, ispričala je ranije Šejla Ramić.

Oni su teško povrijeđenoj djevojčici pružili hitnu medicinsku pomoć i transportovali je u Opću bolnicu.

Šejli Ramić i Alenu Kadriću u ime menadžmenta JU Dom zdravlja KS-a uručene su zahvalnice uz prigodne poklone.

Ispričao nam je Gavrankapetanović i interesantnu, simpatičnu i emotivnu priču o vezi koju je osoblje Opće bolnice imalo sa povrijeđenom pacijenticom.

- Naša pacijentica ima mnogo plišanih igračaka. Svaki ljekar koji se bavio, pomagao, svaka medicinska sestra,  uključujući i porodicu naše pacijentice, ima ime jedne od tih plišanih igračaka. Ja sam neki bijeli zeko, vidio sam. Mahir je žirafa, doktorica Vidović jedan medo sa tašnom. Čitav je niz ljudi koji su zaista srcem radili, pomagali, učinili sve ono što mi možemo, što je naša dužnost, prije svega prema našem pacijentu i porodici, prema gradu u kojem smo rođeni, odrasli i živimo, naveo je prof. dr. Gavrankapetanović.

U nastavku pogledajte cijeli intervju. Prof. dr. Gavrankapetanović je, između ostalog, ispričao šta je bilo ključno za spašavanje života pacijentice, koliko su ovakve situacije test spremnosti bolničkog sistema i koliki je bio emotivni teret na ljekarima i osoblju Opće bolnice "Prim. dr. Abdulah Nakaš".

(DEPO PORTAL/dg)