Dok se svijet suočava s posljedicama američkih i izraelskih napada na Iran, tržišta energenata i zlata već bilježe značajne potrese. O tome šta čeka globalnu ekonomiju, ali i Bosnu i Hercegovinu, u jutarnjem programu N1 govorio je Sanel Halilbegović, profesor finansija i bankarstva.

Komentarišući početne reakcije tržišta, profesor Halilbegović ističe da je skok cijena bio potpuno očekivan, ali ukazuje na zanimljiv trend koji je prethodio samim napadima.

-Potpuno očekivano. Štaviše, normalno je bilo za očekivati da će jučer doći do tog porasta za 7–8%, mada je bilo i više od 10% u jednom momentu, ali smirile su se strasti. Međutim, želim da poentiram jednu drugu stvar, a to je da je već danima, u zadnjih 7–8 dana, cijena sirove nafte, kao i zlata, lagano išla prema gore, što može da znači da je neko znao šta će se desiti. Tržište je u anticipaciji cijele situacije reagovalo na način da cijena polako ide prema gore. Siguran sam, čak i u nekim svojim objavama po društvenim mrežama sam rekao, i to je tako sigurno, da taj tzv. pametni novac, kako se kolokvijalno zovu institucionalni investitori, zna puno više nego i mediji, a i mi, što se kaže, sa druge strane spektra -  izjavio je Halilbegović.

Zatvaranje Hormuškog moreuza: "Džoker" u ratnom stanju

Poseban fokus razgovora bio je na zatvaranju Hormuškog moreuza, koji predstavlja ključnu tačku za globalno snabdijevanje naftom. Halilbegović upozorava na razmjere disrupcije koju ovo donosi.

- Pa ogromnu disrupciju, isto kao kad bi vam iz nekog razloga u BiH zatvorili granice i prolaz žita. Bukvalno potpuno ista stvar. Iako su zemlje OPEC-a na jednoj telefonskoj sjednici povećale output, to povećanje isporuke je svega 10% onoga što dnevno prođe kroz Hormuz. Tako da to povećanje neće moći biti dostatno da, ono što bi se reklo, anulira zatvaranje Hormuza. Samim nekim prolongiranim zatvaranjem Hormuza, vjerujte, ne želim ni da zamislim - smatra  sagovornik.

Na pitanje koliko Iran može izdržati takvo stanje, profesor dodaje:

- U ovakvoj situaciji rata sve se mijenja. Ovo je jednostavno ratno stanje i u tom slučaju nema baš previše kalkulacija koliko to može nauditi Iranu, ali može svakako. Znači, oni gledaju da to iskoriste kao, što bi se reklo, džokera kojeg imaju, koji im je Bog takvu poziciju dao za svoju neku dobrobit. - istakao je.

Novi front: Kina i Tajvan?

Halilbegović upozorava da bi trenutna preokupacija Sjedinjenih Američkih Država mogla otvoriti prostor za nove globalne konflikte.

- Mene cijela ova situacija vuče na drugi front o kojem vrlo rijetko pričaju, a to je front Kina–Tajvan. Znači, ovo bi možda bilo, opet kažem, nisam ratni strateg, ali možda bi mogla Kina da iskoristi ovaj raskorak u kojem se nalazi Amerika ili da možda krene na Tajvan. E tad smo ga, što se kaže, nagrabusili, apsolutno potpuno, i to bi već dovelo do svjetskih razmjera, kriza i tako dalje, da ne kažem recesija i gore- navodi .

BiH i "inflatorna osjetljivost“

Kada je riječ o utjecaju na Bosnu i Hercegovinu, Halilbegović ne krije nezadovoljstvo strateškim upravljanjem domaćom ekonomijom.

- Dobro ste to rekli, vrlo lijepo – izražena inflatorna osjetljivost. Znači, mi smo slabašna jedna ekonomija koja ne radi prave strateške poteze, napominjem, i meni je potpuno nejasno zašto ih ne radimo. Ako nas u Bosni i Hercegovini rat nije naučio da zlato, evo koje sam spomenuo na samom početku, nema nikakvu vrijednost, recimo, u periodu kada vlada glad, mi to nismo naučili, pa šta reći onda za ostale? Znači, umjesto da mi iz rata izađemo pametni i kažemo: dobro, sad ćemo aktivirati cijelu našu Semberiju, da imamo hrane u bilo kojem scenariju, naravno mi to ne radimo. Štaviše, sistemski se uništava bilo kakva domaća proizvodnja i pravimo se isključivim ovisnicima o nekom dileru praktično bilo čega što je izvan BiH - mišljenja je Halilbegović.

Posebno se osvrnuo na problem robnih rezervi i ovisnost o uvozu naftnih derivata:

"Moramo shvatiti, što u zadnje vrijeme slušam po zapadnim medijima, da prosječan stanovnik zemlje koji je u nekom srednjem staležu, otprilike ima nekih tri do maksimum pet dana hrane u svojoj kući za preživljavanje. E sad zamislite taj neki najgori scenarij, da se sve pozatvara i tako dalje – kako ova zemlja namjerava dalje i šta oni koji donose odluke misle o svemu ovome. Ja bih volio to da čujem, ali ne samo da čujem nego i da nam to dokažu. Da nam na djelu pokažu šta misle i kakve efekte njihovog rada zapravo imamo."

Cijene goriva i profiterski mentalitet

Profesor je prokomentarisao i trenutne cijene goriva na pumpama u BiH, ističući da one ne odražavaju realno stanje sirovine na tržištu, već našu ovisnost o uvozu gotovog proizvoda.

- Bazirano na trenutnoj cijeni nafte, kada bi se isključila povećanja cijena u smislu transporta i tako dalje, cijena bi trebala da bude možda čak i ispod dvije KM. Govorim sada o cijeni u odnosu na barel sirove nafte. Međutim, pošto mi nemamo svoju preradu nafte, nego smo sami sebe osudili da budemo uvoznik finalnog proizvoda, naftnog derivata, mi u principu ovisimo o nekom drugom i tako dalje. Sami sebe smo doveli u tu situaciju. E sad, ukoliko bi nafta, ne daj Bože – i opet kažem, ne daj Bože – iako sam ja investitor u naftu, imam dio svog portfelja uvijek u nafti, meni bi odgovaralo da nafta ode gore, ali s druge strane sigurno ne bi odgovaralo mojim sugrađanima, pa onda ni samom meni. U smislu, kada bi nafta otišla na nekih 90 dolara, imali bismo cijene negdje bliže tri KM -  pojasnio je profesor.

Nastavka teksta i video na linku

(DEPO PORTAL/af)