Izvor: Tačno.net
Piše: Adis Nadarević

Bosanskohercegovački entitet Republika Srpska nije – niti je izgledno da će ikad biti – država. Ali jest republika. I to onakva kakva u potpunosti odgovara Porterovom opisu ondašnjeg Hondurasa i onome za šta se kolokvijalno koristi izraz „banana-republika“.

Dugogodišnji vladar Republike Srpske Milorad Dodik od nje je napravio poluprivatnu kleptokratsku prćiju čije su institucije potpuno pod njegovom kontrolom i čije resurse otvoreno nudi stranim silama u zamjenu za podršku svom političkom opstanku, baš kao što su to radili diktatori centralnoameričkih banana-republika. Za to vrijeme narod postaje sve siromašniji, masovno napušta zemlju, ili svojim novcem plaća štete koju su napravili Dodikovi razni vijadukti i serdarovi.

Da mu je dozlogrdilo branje banana za sve bahatiji vladajući režim, narod u RS je poprilično jasno poručio na nedavnim vanrednim predsjedničkim izborima, na kojima je opozicija kao svog kandidata istaknula profesora Branka Blanušu. Samo su izvjesne izborne krađe spriječile njegovu čistu pobjedu nad Dodikovim kandidatom u izbornoj utakmici koju tek čeka treće poluvrijeme.

Vidjet ćemo da li će ponovljeno glasanje na 136 biračka mjesta u 17 općina i gradova ići u Blanušinu korist i da li će skromni i jednostavni banjalučki profesor postati novi predsjednik RS-a. Ukoliko se to desi, nedavno povećani predsjednički budžet od 80 miliona maraka koji je vladajuća većina namijenila svom pulenu ličit će na onu tortu za pobjednika Kupa Maršala Tita u sezoni 1987/88.

Za one koji ne znaju tu legendarnu nogometnu priču, banjalučki Borac je u bivšoj državi bio jedini drugoligaš koji je osvojio državni kup. Bilo je to 1988. godine, kada su sa 1:0 pobijedili favoriziranu Crvenu Zvezdu, te uz pehar ničim izazvani dobili i crveno-belu tortu pripremljenu za očekivane osvajače kupa.

Ponovljeni izbori će pokazati da li će ovu tortu rezati Blanuša ili je narod ipak zadovoljan statusom berača banana za Dodikovu privatnu banana-republiku. U svakom slučaju, profesor ima na šta biti ponosan jer je dokazao superiornost civiliziranosti, pristojnosti i znanja, koji uvijek na kraju trijumfuju nad primitivizmom, bahatošću i glupošću oličenim u ponašanju i retorici Vođe i njegovih miniona.

Ni potpuna kontrola javnih medija i potpirivanje mržnje prema opoziciji, ni SNSD-ova zloupotreba javnih preduzeća za zapošljavanje i kupovinu birača, ni razjedinjenost opozicije i rasulo u vlastitoj stranci nisu bili prepreka da Blanuša propisno odigra meč u koji je ušao svezanih ruku. Taj je meč je vladajući sistem ostavio u dubokom knock-downu i možda nagovijestio nešto od čega se svaki režim najviše plaši – povratak pristojnosti i znanja na scenu.

Ukoliko se to nekad desi, pa na političkoj sceni svijeta kriminalce zamijene pošteni ljudi, diletante upitnog obrazovanja zamijene profesori i naučnici, a nadobudne prostake ljudi pristojnih manira, bit će to novo proljeće naše civilizacije. Lasta koja bi mogla nagovijestiti takvo proljeće na našim prostorima mogao bi biti upravo Branko Blanuša.

(Tačno.net/DEPO PORTAL/ad)