Kako bi se približili djeci, seksualni predatori koriste se taktikom „groominga“, odnosno vrbovanja. Taj proces često traje mjesecima, počinitelji su vrlo strpljivi i puno vremena troše kako bi izgradili odnos povjerenja s djetetom.

Grooming uključuje predatorska ponašanja odrasle osobe namijenjena “pripremi” maloljetne/mlade osobe ili djeteta za seksualnu aktivnost i/ili vezu u kasnijem dobu. Ovo su oblici komunikacije i stvaranja odnosa prijateljstva, povjerenja, ili emocionalne povezanosti, često sa maloljetnom osobom ili njihovim starateljima, i prethodnik je seksualnom zlostavljanju. Ovakva ponašanja se često čine kao normalno brižno staranje o djetetu sve dok ne dođe do incidenta seksualnog zlostavljanja.

Kako to izgleda, za Avaz je objasnila psihologinja Amina Cerić, ali i naglasila da zlostavljači često ne izgledaju kao čudovišta, nego baš suprotno.

Psihološko pripremanje

- Grooming je određena vrsta psihološkog pripremanja djeteta za zlostavljanje. Kada govorimo o digitalnom nasilju, ono je nešto što je svakako naša svakodnevnica sa čime se suočavaju djeca, mladi, a često i odrasli. Zlostavljači djece, osobito oni koji se nalaze u digitalnom prostoru, ne izgledaju kao čudovišta. Oni obično budu jako strpljivi, manipulativni emocionalno i socijalno te vješto iskoriste djecu i mlade za neke veće interese. Njihova komunikacija sa djecom i mladima se zasniva na uspostavljanju povjerenja, a poznato je da mladi, tinejdžeri, traže povjerljive i bliske veze, posebno ako ih nemaju s porodicom – objasnila je Cerić.

Zlostavljač koristi upravo taj segment da bi ušao u prostor žrtve, dobio osnovne informacije, suosjećajući i slušajući, stavljajući se na raspolaganje.

- Pritom, manipulativno prikuplja informacije koje poslije koristi da bi uznemirio žrtvu, ucijenio, kako bi dobio šta želi. Dakle, zbog toga što izgleda i ponaša se brižno, zlostavljač jako vješto priprema teren i upravo iz tog razloga je izuzetno teško prepoznati grooming, odnosno samog zlostavljača. On ulazi u svijet mladih koristeći njihov prostor, pokazuje razumijevanje i ističu posebnost „žrtve“, daju joj na važnosti tako da dijete ili mlada osoba stiče dojam da je viđeno, da ima svoje kvalitete što je najčešće ono čemu adolescent teži – navela je Cerić.

Zlostavljači ipak ne moraju biti osobe koje su izvan našeg okruženja, često su bliski nama, pa korištenjem emocionalnih manipulacija sprečava žrtve da uopće pomisle da je riječ o groomingu.

Neka od ponašanja koja se ovdje ubrajaju su:

1. Davanje poklona, dijeljenje “tajni” ili davanje posebne pažnje djetetu/maloljetniku ili njihovim starateljima kako bi se dijete osjećalo posebno ili dužno odrasloj osobi.

2. Blizak fizički kontakt sa kasnijim neprikladnim ponašanjem poput golicanja, igre, ili rvanja uz postepeni prelazak na dodirivanje genitalija, grudi, stražnjice, usana i slično.

3. Otvoreno ili “slučajno” prikazivanje seksualnih sadržaja, golotinje, ili seksualnih aktivnosti, ispitivanje o seksualnosti i seksualnom interesu ili simpatijama.

4. Kontroliranje djeteta kroz prijetnje, silu, ili upotrebu autoriteta zbog čega se plaši razgovora sa nekim o neželjenom ponašanju.

5. Korištenje društvenih mreža i mobilnih telefona za interakciju i dogovor da se njihov odnos taji od drugih. Grooming se može odvijati online i mjesecima prije prvog fizičkog susreta.

Radi se o postepenoj izgradnji odnosa i kontrole nad izabranim djetetom ili mladom osobom prije nego što dođe do izlaganja seksualnim radnjama, drugim neprikladnim aktivnostima poput opijanja ili korištenja droga, koje se onda iskorištavaju kao izvor prijetnje odnosno kontrolisanja žrtve “Ako mi ne uradiš ovo svima ću da kažem za ono”.

Nastavak teksta čitajte ovdje. 

(DEPO PORTAL/ad/Foto:Arhiv)