Televizijsko zlatno doba, potaknuto platformama poput HBO-a i Netflixa, redefiniralo je audiovizualnu zabavu i pretvorilo serije u dominantnu umjetničku formu. Kroz veće budžete, narativnu slobodu i privlačenje vrhunskih talenata, mali ekran je postao platno za najambicioznije priče našeg vremena, često nadmašujući filmsku industriju u kvaliteti i uticaju. Međutim, sve više znakova ukazuje da bi slobodnoj kreativnosti streaming servisa mogao doći kraj. Zašto je tako i kako je sve počelo?

Nekoć smatrane drugorazrednom zabavom u sjeni Hollywooda, televizijske serije doživjele su nevjerovatnu transformaciju i postale epicentar kreativnosti i kvalitete. Prijelomni trenutak dogodio se 1999. godine s premijerom serije "Porodica Soprano", koja je zauvijek izbrisala granicu između filma i televizije. Uvodeći filmsku estetiku, složen razvoj likova i moralno ambivalentne anti-junake, HBO je postavio temelje za ono što danas poznajemo kao prestižnu televiziju. Njihov poslovni model, temeljen na pretplati, oslobodio je kreativce okova oglašivača i cenzorskih pritisaka, omogućivši im da ispričaju mračnije, kompleksnije i zrelije priče koje su se rijetko viđale na velikom platnu, zaokupljenom franšizama i blockbusterima. Serije poput "Žice" (The Wire) i kasnije "Igre prijestolja" (Game of Thrones) potvrdile su njihov status predvodnika, dokazujući da serije mogu biti ne samo zabavne, već i kulturno relevantne i umjetnički superiorne, prenosi Večernji.

Drugu fazu revolucije pokrenuo je Netflix 2013. godine s debijem serije "Kuća od karata" (House of Cards). To nije bila samo prva velika originalna serija jednog streaming servisa, već i temeljita promjena u načinu na koji konzumiramo sadržaj. Nestalo je sedmično iščekivanje novih epizoda; umjesto toga, cijele sezone postale su dostupne odjednom, popularizirajući "binge-watching" i pretvarajući gledanje serija iz sedmičnog rituala u imerzivno iskustvo. Netflix je iskoristio svoj algoritam i podatke o gledateljima kako bi ulagao u raznolik sadržaj, od serija poput "Narandžasta je nova crna" (Orange Is the New Black) koje su u fokus stavile nedovoljno zastupljene grupe, do globalnih fenomena kao što su španska "La Casa de Papel" i južnokorejska "Squid Game". Ta strategija nije samo stvorila ogromnu biblioteku sadržaja, već je i dokazala da kvalitetne priče nemaju jezičnih ni geografskih granica.

Ova kombinacija HBO-ove posvećenosti kvaliteti i Netflixove disruptivne distribucije stvorila je eru poznatu kao "Peak TV" (Vrhunac televizije), termin koji je 2015. skovao direktor FX-a John Landgraf. Produkcija je eksplodirala, a broj novih serija godišnje rastao je eksponencijalno, dostigavši gotovo 600 samo na engleskom jeziku 2022. godine. Gledatelji su se odjednom našli u raskošnom, ali i neodrživom obilju izvanrednog sadržaja. Svake sedmice pojavljivala se nova prestižna drama vrijedna pažnje: "Nasljeđe" (Succession), "Fleabag", "Severance", "Kruna" (The Crown), "Ted Lasso" – popis je bio gotovo beskrajan. Više se nije postavljalo pitanje ima li se što dobro za gledati, već kako pronaći vremena za sve. Serije su postale glavna tema razgovora, a kvaliteta produkcije, scenarija i glume dostigla je razinu koja je redovito parirala, a često i nadmašivala, onome što su nudila kina.

Ovaj uspon nije bio slučajan, već je rezultat žestoke konkurencije koja je pokrenula pravi rat za talente i budžete. Kako bi privukle pretplatnike, streaming platforme su bile spremne uložiti nezamislive svote novca. Godišnji budžet Netflixa za sadržaj narastao je na 17 milijardi dolara, dok su troškovi pojedinih serija dostizali astronomske iznose – posljednja sezona "Igre prijestolja" koštala je oko 15 miliona eura po epizodi, a četvrta sezona serije "Stranger Things" vrtoglavih 270 miliona dolara. Takva finansijska moć privukla je najveća rediteljska i glumačka imena iz Hollywooda, koji su u serijskom formatu pronašli kreativnu slobodu i prostor za razvoj kompleksnih priča koje filmska industrija, usmjerena na sigurne opklade i superherojske spektakle, više nije nudila. Serije su postale mjesto gdje se odvijala prava drama, gdje su se istraživale duboke ljudske teme i gdje su se pomicale granice naracije.

Međutim, model "rasta pod svaku cijenu", finansiran jeftinim kapitalom i obećanjima o beskonačnom broju pretplatnika, pokazao se ekonomski neodrživim. Pukotina se pojavila 2022. godine, kada je Netflix prvi put u deceniji prijavio gubitak pretplatnika, što je izazvalo paniku na Wall Streetu i potres u cijeloj industriji. Era beskonačnog trošenja naglo je završila, a fokus se s rasta prebacio na profitabilnost. Uslijedili su bolni rezovi budžeta, masovna otpuštanja i nagla otkazivanja čak i uspješnih serija. Prestižni, skupi i kreativno rizični projekti, koji su bili zaštitni znak zlatnog doba, postali su teret. Kulminacija nezadovoljstva dogodila se 2023. s velikim štrajkom scenarista i glumaca, koji su se borili za pravedniji udio u profitu u novom, surovijem poslovnom okruženju.

San o beskonačnom nizu vrhunskih serija bez reklama za desetak eura mjesečno bio je, kako su mnogi zaključili, samo privremena anomalija osuđena na propast. Industrija se sada konsolidira i vraća starim, provjerenim modelima koji podsjećaju na eru kablovske televizije koju je streaming trebao uništiti. Platforme poput Showtimea uvode jeftinije pretplate s reklamama, cijene rastu, a sadržaj se ponovno objedinjuje u velike pakete. Kreativna sloboda ustupa mjesto odlukama temeljenim na podacima, a studiji se sve više okreću sigurnim opkladama: provjerenim hitovima, jeftinijim reality formatima i franšizama s postojećom bazom fanova.

Iako se čini da je zlatno doba streaminga u svom najraskošnijem obliku završilo, standardi kvalitete i očekivanja publike podignuti su zauvijek. Serije su dokazale da mogu biti najmoćniji, najsloženiji i kulturno najrelevantniji medij za pripovijedanje u 21. stoljeću, a na filmu je tek da pronađe svoju novu, hrabriju, a ne samo isplativiju nišu.

(Vecernji.hr/DEPO PORTAL/au)