Izvor: Gloria.hr
Razgovarala: Mia Bukva

Na prvu, ime joj zvuči egzotično - Anila. U Bosni i Hercegovini jedinstveno, u Indiji znači "vjetar". I doista, cijeli život Anile Gajević (45) nosi obilježje tog neuhvatljivog, pokretačkog daha: od odrastanja u Sarajevu, preko novinarskih dana tijekom kojih je intervjuirala najveće zvijezde današnjice poput Orlanda Blooma, pa sve do osnivanja Zone Talents - najutjecajnije glumačke agencije u jugoistočnoj Europi. 

U svijetu u kojem se moć najčešće mjeri kapitalom, Anila pokazuje da se može graditi i drugačije, kroz vrijednosti, viziju i predanost. Zahvaljujući njoj glumci s naših prostora našli su se u holivudskim produkcijama i na setovima Netflixa, HBO-a i Amazona. Iza tog impresivnog profesionalnog puta stoji žena koja je istovremeno i osebujna i prizemna, ranjiva i hrabra, odana poslu i onima koje zastupa. U razgovoru za Gloriju Glam otkriva kako izgleda život agentice koja je otvorila vrata svjetske kinematografije našim glumcima, ali i kako je njezin osobni svijet oblikovan ljubavlju prema glazbi, putovanjima, mačkama, parfemima i, nadasve, inspirativnim i talentiranim ljudima.

Počnimo od samog početka, što vas je uopće privuklo ovom poslu?

Moj put nije bio linearan. Studirala sam književnost, zatim radila kao novinarka i urednica, a onda se, pomalo slučajno, a pomalo namjerno, našla u svijetu filma. Kako sam pratila kulturna događanja, najviše teatar i film, te festivale i filmske premijere, bila sam u dodiru i s glumačkom scenom. Glumci su bili i moji prijatelji te sam s njima prvima i razgovarala o ideji da pokrenem glumačku agenciju. U početku je, naravno, bilo teško jer sam ulazila u područje koje kod nas nije imalo ne samo tradiciju nego uopće nije poznavalo profesiju agenta. No, ta praznina je istovremeno bila i nedostatak i prednost jer sam sama stvarala i sistem i vrijednosti kada je u pitanju talent menadžment u Bosni i Hercegovini, ali i regiji.

Riječ je o velikom profesionalnom iskoraku zbog kojeg ste napustili siguran posao i uredničku funkciju...

Istina je da sam se malo otisnula u avanturu. Nije bilo ni pravila ni jasnog puta kojim se treba ići pa sam često učila na vlastitim greškama. No, istovremeno to je davalo osjećaj slobode, da možeš stvarati nešto novo, graditi od nule. Ono što me obilježilo jest možda neka unutarnja ekscentričnost. U šali kažem da sam malo poput Josipe Lisac u glazbi iako se ja na prvi pogled uklapam u šablone i ne odskačem od prosjeka. No, te neke ideje, koje su ponekad bile i fiks, ali nekad i fantastične, iznjedrile su i neke stvarne vrijednosti, među ostalim i Talent agenciju Zona. U svijetu u kojem je moć često rezervirana za muškarce, dogodilo se da je Zona postala jedna od najutjecajnijih agencija u regiji i šire.

Kad se osvrnete na svoj put, koji su najveći izazovi s kojima ste se susreli?

Izazova je bilo mnogo. Najveći su vezani uz ambijent u kojem radim - ogromna i nefunkcionalna administracija, zastarjeli zakoni, sveopće nerazumijevanje kulturne industrije i gotovo nikakva podrška njoj. Primjerice, kod nas ne postoji zanimanje agenta u službenim registrima, a moja je agencija u šifrarniku djelatnosti upisana pod šifrom "ostale znanstvene, stručne i tehničke djelatnosti". Kad sam zapošljavala vođu statista, ni to zanimanje nije postojalo, pa smo morali izabrati nešto slično. To su svakodnevni problemi. U inozemstvu stvari izgledaju posve drukčije. Nedavno sam bila na panelu s casting direktorima iz Italije, Njemačke i Danske. Tamo postoji uređen sustav, talent agencije, casting uredi. Kod nas još ništa od toga. To je ogroman izazov. Tu su i globalni udarci - pandemija koja je ugasila kinematografiju na dvije godine, zatim štrajk u Hollywoodu. Zbog štrajka nam je propao dogovoreni film s Arnoldom Schwarzeneggerom, u kojem su trebali igrati i naši glumci. Takve situacije pokazuju koliko je ova industrija krhka, ali trudimo se stalno preskakati te prepreke.

Kako ste uspjeli otvoriti vrata Hollywooda i svjetske scene?

Jedan od ključnih kontakata na samom početku bila je Nancy Bishop, američka casting direktorica koja je tada živjela u Pragu. Na platformi E-Talenta vidjela sam casting za seriju "Filantrop", koja se snimala u Pragu, a tražili su glumce za albanske i srpske uloge u epizodi "Kosovo". Javila sam se Nancy i rekla da tek osnivam agenciju u Sarajevu te upitala bi li bila zainteresirana pogledati glumce s naših prostora. Odmah je pristala i zatražila da joj pošaljem casting snimke, što sam i učinila i ona je odabrala dvoje glumaca - Visara Višku iz Makedonije i Nikolinu Jelisavac (danas Friganović) iz BiH. Oni su otišli snimati seriju za NBC, koja je bila ozbiljna televizijska produkcija. Nakon toga pozvala sam Nancy da posjeti Sarajevo Film Festival, gdje je održala radionicu na Talent kampusu. Tada mi je povjerila da radi casting za "Nemoguću misiju". Pozvala sam nekoliko glumaca, među njima Miraja Grbića i Gorana Navojca. Obojica su prošli casting i dobili uloge.

Na setu "Nemoguće misije" upoznali ste i Toma Cruisea...

Da, gledala sam Miraja kako snima scene u zatvoru s Tomom Cruiseom, razgovarala sam s njim u pauzama i pomislila kakva bi to bila ekskluziva - jer tad sam izašla friško iz novinarstva - da je mogu objaviti. Sada kada je prošlo dosta vremena, napokon mogu i govoriti o tome. I Tom i redatelj Brad Bird bili su jako ugodni, pohvalili su Miraja i njegov šarm i duhovitost.

Nastavak razgovora čitajte ovdje. 

(DEPO PORTAL/ad)