Ne, ne tražim da mi vratite vrijeme! Da mi podarite još jedan sat, ili da ga ukinete. Nisam ljut niti radostan što ću u nedjelju, 26-og oktobarskog listopada imati 60 minuta više u krevetu. U ovim godinama bio bih budan i bez tih vaših zimskih i ljetnjih varijanti igranja sa urama i dekikama.

Samo tražim da mi vratite kazaljke! Kada u ovaj nedjeljni produženi sabah počnem da štimam vekere, sa tugom u srcu, ponovo ću skužiti da u cijeloj cjelcatoj kući nemam ni jedan časovnik sa najobičnijim kazaljkama. Sve sama digitalija do digitalije. 

Nema više meraka, osjećaja da si kreator vremena u svom domu kada važno, kao gospodar tvojih meridijana i paralela, pomičeš kazaljku gdje joj je, recimo, od ovog posljednjeg vikenda listopada, tmurnog oktobarskog jutra, mjesto.

Koji je ćeif samo stisnuti dugme da svjetlucava cifra preskoči na neko drugo vrijeme? Šezdeset minuta naprijed ili nazad donijeće ti hladna moderna kutija, uređaj što nas je odvojio od najljepših dana prohujalog vremena kojeg samo kazaljke i ono tik-tak-tik-tak mogu vratiti.

Nema više meraka, osjećaja da si kreator vremena u svom domu kada važno, kao gospodar tvojih meridijana i paralela, pomičeš kazaljku gdje joj je, recimo, od ovog posljednjeg vikenda listopada, tmurnog oktobarskog jutra, mjesto

Tada si znao da živiš i da vrijeme teče. Znao si da ćeš biti sretan i tužan uz tik-tak i kazaljke što uporno grabe u krug. Bio si još radosniji kada si trebao nježno navijati opruge i federe časovnika da ure i kazaljke ne bi stale. Nije to bilo kao danas. Samo uključi u struju ili promijeni baterije i ode vrijeme, a da se niti pitaš, niti miješaš. O tvom vaktu, o prolasku života odlučuju neki tihi manji ili veći ekrani što ti prijeteći svijetle u teškim i lakim noćima.

Ni radosna tišina, ni napeta praznina nisu više iste bez onog tik-tak-tik-tak.

A, tek kada tome dodaš i vlastoručno pomicanje kazaljki, životna storija je u potpunosti zaokružena.

To mi fali, to me rastužuje svakog ovog zimskog ili ljetnjeg podešavanja u bilo kojoj vremenskoj zoni. I taman kada se naviknem da sam zauvijek izgubio drage kazaljke i ono tik-tak-tik-tak, uz koje sam sretno rastao i stasao, dođe naredba sat nazad, sat naprijed.

I sada mi se to čini kao da je bilo uvod u ove neke zaraze, vakcine, čipovanja. Život po komandi. Upravo zbog toga španski premijer Pedro Sanchez želi stati na kraj pomicanju sata i uvjeriti Europsku uniju da ukine zimsko i ljetno računanje vremena. Jer, to sve teže pada građanima koji loše podnose promjene. Tokom prilagodbe mnogi od njih traže liječničku pomoć. 

I sada mi se to čini kao da je bilo uvod u ove neke zaraze, vakcine, čipovanja. Život po komandi

Inicijativu je podržao i Europski parlament, ali sve je zapelo u Vijeću 2018. godine. Države nisu postigle dogovor treba li ostati ljetno ili zimsko vrijeme.
I kako godine idu, sve manje smo slobodni, sve manje gospodari svojih sudbina. Kakvo vrijeme dolazi, biće nam ovo zimsko i ljetno računanje vremena lijepa i draga uspomena. Džaba smo vekere štimali, jer ni naprijed ni nazad jedna ura, ili sahat, ne mogu promijeniti strah od mraka kojeg nam najlošiji političari u istoriji planete donose.

E, moj Orwelu, da li si i ti imao sat sa kazaljkama kada si ono pisao?!

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.  

(DEPO PORTAL/ad)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook