Piše: Neven Anđelić
Oslobođenje

Iskazana tuga i ljubav, poštovanje nadasve, prema djelu i ljudskosti Halida Bešlića u post-jugoslavenskom prostoru te gradovima u svijetu gdje žive naši ljudi, nije zabilježena od 4. maja 1980. godine, a i tada je upitno da li su baš svi ispratili vođu iz ljubavi, a ne iz osjećaja obaveze. Nazif Gljiva je rekao "Halide, ispraćaju te ljudi kao nikog prije" i po tom kriteriju izgleda da je pogodio. Naravno da je bilo velikana koji su odlazili u međuvremenu, ali moguće je da građanstvo novostvorenih država ovih prostora nije jednako cijenilo preminule velikane, ili su vremena bila takva da se zajednička tuga nije masovno dijelila. Nije da ih nije bilo, Kinđe je sigurno upečatljivi primjer, Monteno, Davorin, Sidran, ima još velikih ljudi, ali vjerovatno vremena nisu bila takva da dozvole ljudima, masama ljudi, da slobodno iskažu žalost i poštovanje prema čovjeku kojeg nisu obavezno poznavali, ali kojega su cijenili i čije pjesme su ih činile sretnima.
 

Dakle, smrt Halida Bešlića ukazala je, potvrdila ne samo njegovu ljudsku i profesionalnu veličinu, već i proces pomirenja Južnih Slavena, završetak mentalnih sukoba, barem na nivou masa, zajedničke elemente kulture prisutne među ovim narodima i individualnim ukusima i respektu, čak i ljubavi koju je Halid privukao i zaslužio.
 

Sarajevski aerodrom su svojedobno lokalne SDA vlasti pokušale imenovati po svojem prvom lideru te bosanskohercegovačkom državniku, ali je tadašnji visoki predstavnik u posljednjem momentu naložio uklanjanje već postavljenih slova na aerodromskoj fasadi. Zagrebački i ljubljanski aerodromi su nazvani po političkim ličnostima, skopski je nosio ime istorijskog lika koje je morao promijeniti nakon promjene državnog imena i sporazuma sa susjedima. Politička imena dijele ljude i nacije. Slovenci su brzopleto imenovali aerodrom po ne univerzalno popularnom, Hrvati opet po nacionalnom lideru kojeg mnogi analitičari označavaju kao jednog od krivaca za ratne strahote. Srbi svoj aerodrom zovu po velikom naučniku iz Hrvatske, a hercegovački Srbi su namjeravali po drugom naučniku iz Hrvatske i Italije prije nego su zakopali prvu lopatu da izgrade aerodrom.
 

Zašto Sarajevo ne bi iskazalo zrelost pa nazvalo aerodrom po čovjeku kojeg, pokazalo se, cijene svi kolektiviteti ovih prostora. Pokušaji ostalih velikih gradova u regiji pokazali su se kontroverznim, kao i nekadašnjih vlasti u Sarajevu. Karijere gradonačelnika Samira Avdića, tokom košarkaških dana popularnog Avdije, obilježile su koševi, skokovi, zakucavanja ali i mudrost, profesionalnost kao i strast za svoj klub, reprezentaciju i grad. Možda najlakši potez u ovoj bogatoj karijeri mogao bi mu biti inicijativa za imenovanje aerodroma Halid Bešlić. Zakucaj, Avdija, sada za Sarajevo, Bosnu, Hercegovinu, nadasve za Halida.

Ljudi kada posjete New Orleans, uglavnom slete na aerodrom Louis Armstrong. Grad je poznat po muzici i poistovjećen je sa najvećim jazz umjetnikom. Na vječno počivalište ispratili su ga najveći umjetnici tog doba, baš kao i Halida. Da su nacionalističke vlasti Makedonije nazvale aerodrom po, recimo, Toši Proeskom, niko od susjeda, kao niti Makedonaca, ne bi se bunio. Rijetke su pjevačke i ljudske veličine koje su univerzalno popularne. Upravo svjedočimo o značaju Halida. Sarajevo je, kao i New Orleans, poznato kao grad muzike. Ljude obazima toplina kada slete na aerodrom koji se zove po muzičkom velikanu.

Akcija je jednostavna i preventivna jer neka buduća vlast može poželjeti da obilježi neku samo svoju ideološku veličinu. Halid je imao svoja ubjeđenja koja su univerzalna - socijalna pravda, jednakost, građanske slobode – svima je prihvatljiv. Čak i Manijaci ga vole, duhovito primjećuje Nermin Tulić, i navodi mu jedinu manu - navijao je za Sarajevo.

Na početku karijere bila su dva popularna Halida. Zabranjeno pušenje je imalo stih "slikao se s oba Halida". Već dugo je jasno – jedan je Halid.

(DEPO PORTAL/dg)