Lako je kada dolijećeš. Znaš da ćeš za koju uru biti na nekom plavom morskom žalu. Uživaćeš u valovima najljepšeg mora na svitu i jedino kontati kada ide ona krema za sunčanje faktora 30, a kada, poslije prvih kolor nijansi na koži o kojima sanjaš cijelu godinu, ona sa faktorom 10. S mazanjem ne treba pretjerati. Ako te faktori previše zaštite nećeš skužiti zavist na licima susjeda. I neće oko tebe pitati ono ko može još, u ova teška vremena, dok te plaše sa onim šta će nam donijeti jesen i zima, lovu trošiti na ljetovanje. Čuvaj peneze za teške dane što nam obećavaju naše vlade potpomognute Putinom!

Ali, eto nekako mi se moglo. Valjda sam ulovio posljednje dane pred najezdu novih varijanti straha i pred sve jaču kanonadu topova, što postaje nova muzika Evrope danas.

E, belaj je kada se vraćaš. Kada letiš tamo gdje su te putevi sudbine odnijeli. Put putuješ, bol boluješ dok gledaš ono plavetnilo što polagano nestaje u obrisu horizonta. Kada si na točkovima dok odlaziš nekako ni svjestan nisi težine gubitka u pogledu na vale i otoke. Jer, očima ne možeš doprijeti daleko. Ovo iz aviona je pravo mučenje. Posebno kada znaš da te za koji sat čeka nadlijetanje tamnog Sjevernog mora. Kako zamijeniti modrinu sa tmurnim sivilom?!

E, moji Dalmoši, niste ni svjesni koliko vas je priroda pomazila. Mjesecima možete grijati kosti i dušu. Vama prijeteći mjeseci kojim će nas evropski premijeri i političari uskoro počastiti, ne znače ništa.

I dok gledam posljednja jadranska žala tužno, gotovo plačno pjevam onu Arsenovu - ko ovo more platiti?!

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/au/Foto: Dragana Pavlović Salamunović)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook