Kada je Zdravko Čolić stigao iz Sarajeva u Beograd, dočekao ga je Kornelije Kovač. Tada su se u svijetu kolekcionari gramofonskih ploča raspravljali o tome jesu li bolji Beatlesi ili Rolling Stonesi, dok su u Jugoslaviji zvijezde bile Indeksi, Yu Grupa i Korni Grupa. U Korni Grupi je, umjesto Dade Topića, novi pjevač postao Zdravko Čolić. S njima je snimio samo jedan singl, “Kukavica”.

‘Što nam je vrijeme donijelo, ili bolje rečeno, što je odnijelo’ – pravi stih koji najbolje opisuje razdoblje od Jugoslavije do danas. A Čoli je svakako mnogo donio. “Na Brijunima sam prvi put bio za Novu godinu, Lokice, ja u uniformi”, prisjetio se Zdravko Čolić. Ispod njegove kože ostala je i rečenica koju mu je tom prilikom rekao Josip Broz Tito: “Lako je tebi, moj Zdravko, dok su tvoji na zaduženjima, ti uz pjesmu s djevojkama”.

U drugoj polovini sedamdesetih godina mladi pjevač nizao je uspjeh za uspjehom. Pjesma Eurovizije, Opatijski festival, velika turneja ‘Putujući zemljotres’ i, naravno, poziv da nastupi pred Titom. Tada mlad i slavan, a danas jedan od legendi, Čola se rado odazvao da nastupi ispred maršala i delegacije, prenosi Dnevno.

- Pred Titom sam nastupio četiri puta. Moj prvi nastup bio je u Bosni, u Bugojnu, gdje je organizacija programa bila povjerena Radio-televiziji Sarajevo. Program smo izveli oko 13 sati, pred ručak, poslije nekog velikog lova. U ekipi su bili Kemal Monteno, narodni pjevači, orkestar… Tu sam ja otpjevao ‘Ljubav je samo riječ’, fino obučen i dotjeran. Tito me nije znao, nije valjda pratio te pjesme i repertoar, ali Jovanka se nagnula prema njemu i došapnula mu sigurno: ‘Eto, to je neki novi pjevač’. Bio sam uzbuđen. Nije tada bila mala stvar vidjeti maršala i biti u njegovoj blizini - otkrio je Čola.

- Sljedeći moj nastup bio je na velikoj priredbi povodom lova u Karađorđevu i mislim da ne postoji izvođač u bivšoj Jugoslaviji koji se slikao na televiziji a da nije sudjelovao u velikom programu koji je trajao od ručka do kasno u noć. Tu su bili svi ambasadori i naši stari, poznati političari. Brzo je nekoliko puta prošetao do nas. Bio je tu i Džemal Bijedić, onako raspoložen uz čašicu… Poslije sam služio vojni rok u Valjevu kao pješadija i bio sam na obuci za minobacač. Nosio sam onaj, kako smo ga zvali, ‘solunar’. Ja sam strašno volio biti vojnik, da ne pjevam nigdje - dodao je pjevač.

- Bila je sredina desetog mjeseca i tada je uslijedio poziv da pjevam na dočeku Nove godine na Brijunima. Znaš što je to za mene značilo: zima, vojska, vježbe u blatu i snijegu, i odjednom poziv da pjevam drugu Titu na Brijunima! Ja sam tad već snimio pjesmu ‘Druže Tito, mi ti se kunemo’. Postala je kao neka himna, pjevao sam je na svim priredbama kao vojnik, a izvedena je i za Brozov rođendan. Inače, tu pjesmu sam pjevao na Festivalu revolucinarne pjesme u Zagrebu 1977., na koji me pozvao Đelo Jusić. Pjesmu je komponirao Đorđe Novković na stihove Mire Alečković, a sjećam se da je festival održan u sali Vatroslav Lisinski - otkrio je Zdravko Čolić.

- Što se mog nastupa tiče, to je bila posljednja Nova godina kad je Tito bio zdrav. U ponoć on je krenuo čestitati, a mi počeli pjesmu ‘Druže Tito, mi ti se kunemo’. Vidim ja da on pokušava naći ko to pjeva i što se događa, i tek na trećoj strofi nekako nam se sretnu oči. Primijetio sam da ga je to podiglo, herojska je pjesma, lijep tekst… - nastavio je.

- Kada je došao do mene, bio sam s Lokicama, koje su nosile one svoje suknjice, poljubio sam ga, a on me gleda i kaže: ‘E, dobro je tebi, dobro je tebi, volio bih da sam na tvom mjestu’. Ja odgovorim: ‘Dobro je, druže predsjedničke, dobro je…’. Bila je tu pjevačica iz Banjaluke Sandra Kulijer, koja je tada bila aktivna. Imala je debeo sloj ruža na usnama i kada je Tita poljubila, njemu je ostao ruž na obrazu. Uzela je maramicu i obrisala ga, a on se smije, pa izusti: ‘Navikao sam ja, navikao…’. Tada sam pred Titom nastupio u uniformi. On je bio vrhovni komandant i to mi je bila čast, jer sam ja jedan od rijetkih koji je Titu pjevao kao vojnik - ispričao je Čola.

- ‘Sedmorica mladih’ i ja dobili smo zadatak da naučimo za taj nastup pjesmu – zdravicu. Vojkan Borisavljević ju je komponirao, dali su nam note u fasciklama i mi smo je to popodne naučili. Kada je došao trenutak da nastupimo, stali smo neposredno ispred Tita i zapjevali: Da si živ i zdrav, druže Tito… Uslijedila je neugodna situacija: ide pjesma, pa mali instrumentalni dio, a Tito mislio da je kraj pa počeo aplaudirati. A meni neugodno, nije kraj! Bio sam metar – dva od njega, mi se smješkamo i nastavljamo… - rekao je.

U razgovoru za Jutarnji list Čola je jednom prilikom otkrio da je jako vezan za bivšu Jugoslaviju. 

- Za bivšu državu nisam bio politički vezan, ali za ljude jesam pa mi ne smeta kada me etiketiraju tako. Poštujem sve i bitno je da se volimo, a ne u kojoj smo državi. Ja sam volio druga Tita i nisam od onih koji se toga odriču. Sjećam se vremena kada sam mu pjevao i to su lijepe uspomene. Ima ljudi kojima to smeta, ali se ne obazirem. Dogodi se i sada da traže da zapjevam ‘Druže Tito, mi ti se kunemo’, ali u kafanama. Na koncertima nikada - kaže Čola, koji godinama opstaje na domaćoj sceni.

(Dnevno.hr/DEPO PORTAL/au)