Kilogram običnog čipsa trenutno košta kao i ista količina junetine, oko 20 maraka, a dva puta je skuplji od svinjetine te čak 10 puta od krompira, namirnice od koje se pravi.

Pokazuje ovo računica, koja otkriva da čak i kilogram dvopeka, ali i ma kako to čudno zvučalo štapića, košta više od kilograma svinjetine te dostiže cijenu pilećeg filea. Oni punjeni kikirikijem su pak u rangu teletine. 

Inflacija, sankcije i nestašica određenih sirovina doveli su do rasta cijena. Međutim, na prikriveni rast cijena uticalo je i smanjivanje gramaže proizvoda. Da li ste se ikada zapitali koliko zapravo košta kilogram čokolade, džemova, ajvara, nes kafe ili recimo popularnih osvježavajućih tik-tak bombona?!

Proizvođači su odavno shvatili da ukoliko u nedogled povećaju cijene svojih proizvoda, pogotovo u nekim kriznim inflatornim vremenima,  izgubiti konkurentnost na tržištu te su se okrenuli jednom jednostavnom triku – smanjivanju gramaže svojih proizvoda, pri čemu pakovanja prividno ostaju gotovo ista.

Prema riječima stručnjaka, smanjenjem gramaže proizvoda, umjesto povećanja cijena, kompanije iskorištavaju psihologiju kupaca koji će vjerovatnije primijetiti korekcije cijena, nego manju količinu pakovanja nekog kupljenog proizvoda.

Spisak proizvoda koji nemaju standardna pakovanja “okrugle” gramaže je sve duži. Prvo su “kalirale” čokolade. Ono što je nekada težilo 100 grama, danas ima 90, a 300 – 220 ili 270 grama te tako danas kilogram ove nezaobilazne dječije slastice košta između 25 i 45 maraka, u zavisnosti od proizvođača. U slučaju bajadere to iznosi oko 59 maraka.   

Kada bi kojim slučajem kupovali i keks na kilogram najobičniji bi vas koštao najmanje 13 maraka, a u slučaju čokoladnih kokica ispostavljeni račun bi bio čak oko 20 maraka. Pakovanja keksa su sve manja te se kreću od 125 grama, 220 do 420 grama.

Slična priča i kod drugih artikala. Kilogram osvježavajućih bombonica tik-tak košta oko 60 maraka, a začinjenog dvopeka oko 18. Ako bi kojim slučajem kupovali kilogram peciva za hot-dog, morali bismo izdvojiti oko 12 maraka, a za nes kafu, običnu, ili neki kapućino, 35, odnosno 50 maraka.

Vjerovatno najočitiji primjer zbunjivanja potrošača može se vidjeti na primjeru ajvara, koji se trenutno prodaje u pakovanjima 290, 310, 370, 550 i 690 grama. Manja pakovanja trebalo bi da prikriju to da kilogram ove sezonske namirnice u maloprodaji košta između 18 i 20 maraka.

Sve ovo u konačnici dovodi do toga da krajnji kupci, potrošači, nisu svjesni stvarne cijene nekog proizvoda. U Evropskoj uniji postoji zakon koji sprečava dovođenje potrošača u nedoumicu, da nije svjestan koliko uistinu košta nešto po jednoj mjernoj jedinici, a što onda utiče i na sam odabir proizvoda – šta je to povoljnije. Kako bi stali u kraj ovoj praksi jedne vrste prikrivene prevare kupaca u Francuskoj su donijeli propis koji je na snagu stupio 1. jula ove godine, a prema kom su sve prodavnice bile obavezne da prikazuju upozorenja na proizvode koji su gramažno smanjeni, a cijene su ostale iste. Nešto slično nedavno je propisala i Italija, a sličan zakon postoji i u Južnoj Koreji.

Prema riječima izvršne direktorice Udruženja za zaštitu potrošača “Don” Murise Marić, na ovaj negativni trend, koji je sve više prisutan i kod nas, a koji dovodi i do prikrivenog rasta cijena koji se stručno naziva šrinkflacija, na već izvjesno vrijeme upozorava, ističući da je predlagala da se i kod nas uvede sličan propis nalik onom u Francuskoj. Navodi da oni koji su tako nešto propisali, nažalost, nisu imali sluha.

– Mislim da smo svi mi, kao društvu, upali u jednu kolotečinu. Ni na šta ne reagujemo. Pa ni na negativne pojave koje nam prazne novčanike. Komentariše se samo po društvenim mrežama, ali nema neke prave i istinske inicijative da se stane u kraj poskupljenjima, trgovačkim i proizvođačkim trikovima i obmanama – istakla je.

Kako kaže, na trgovačkim rafovima gotovo da nema više proizvoda koji važu kilogram pa ni sama so, koju odnedavno pojedini proizvođači pakuju u pakovanja od 900 grama. Ukazuje da zbog svega najveći danak plaćaju sami građani, koji uglavnom nisu svjesni svih ovih marketinških trikova.

Prema zakonu koji vlada u zemljama Evropske unije, trgovci su obavezni da ispod proizvoda, pogotovo ukoliko se radi o mliječnim i mesnim prerađevinama, stave dvije cijene – prva koja govori koliko neko pakovanje košta, a druga koja otkriva stvarnu vrijednost nekog proizvoda po mjernoj jedinici, na primjer po kilogramu ili litru. Te informacije moraju biti razumljive, lako čitljive i prepoznatljive. To pravilo odnosi se i na oglase u kojima se spominju prodajne cijene. Ova praksa je tek sporadično primjetna i kod nas, u većim tržnim centrima, kod recimo sireva i suhomesnatih proizvoda, ali ne i kod ostalih proizvoda, prenosi Glas Srpske.

(Glassrpske.com/DEPO PORTAL/au)