Započelo je 17. izdanje festivala književnosti Vrisak, a na otvorenju koje se održalo jučer, 14. rujna u prepunoj dvorani MMSU-a, najveće se iščekivanje osjetilo prije proglašenja pobjednika V.B.Z.-ove nagrade.

Nakon uvodnog predstavljanja ovogodišnjeg programa, konačno je izgovoreno i ime – Goran Samardžić. Riječ je o piscu i pjesniku iz Sarajeva, koji je jučer primio nagradu od 15.000 eura, za svoj roman “Grobar pasa”.

Na ovogodišnji natječaj pristiglo je 108 različitih rukopisa koji su se isticali raznolikošću u temama i stilovima, što je žiriju, kao i svake godine, otežalo odabir. U drugom krugu natjecanja, članovi žirija kojeg su činili Vanja Kulaš, Strahimir Primorac, Mile Stojić, Drago Glamuzina te predsjednica žirija Jagna Pogačnik, odabrali su pet romana koji su prema njihovom mišljenju, svojom kvalitetom i originalnošću nadmašili ostale.

Rukopis koji se otisnuo u roman podijeljen je brojnim posjetiteljima uz prethodno detaljno obrazloženje žirija: „Žiri za V.B.Z.-ov roman godine svakog proljeća u mogućem je problemu, raspoloženje oscilira između uzbuđenja pred kutijama novih anonimnih rukopisa i strepnje, jer što ako se među više od stotinu proznih tekstova ne nađe nijedan za koji bi se članovi žirija zalagali da, baš taj, ponese naslov najboljeg i vrlo vrijednu novčanu nagradu? S druge strane, što ako odličnih bude više? Otkad natječaj postoji u dva smo navrata imali slučaj da je dvoje autora podijelilo nagradu – čitatelji su bili na dobitku jer su, umjesto jedne, neočekivano mogli pročitati dvije knjige vrijedne pažnje, dok su laureati bili ipak u nekoj mjeri oštećeni, jer lišeni su ekskluzivnosti. Ove smo godine pak imali iznimnu situaciju jer izdvojila su se čak tri rukopisa, umjetnički neupitna, a tematski i stilski intrigantna; rukopisi u tom času još nepoznate nam autorice ili autora, koje smo na našim sastancima gorljivo, nadam se i argumentirano zagovarali kao moguće pobjednice, odnosno pobjednike. Iako su imena autora bili šifra, bilo je jasno da su u pitanju apartni autorski glasovi. Važno je naglasiti da odluku nismo donijeli ishitreno, o kandidatima se promišljalo i vijećalo dugo, između susreta uživo nizale su se dinamične prepiske. Preostala dva rukopisa koja žiri bezrezervno pohvaljuje i preporučuje za objavljivanje večeras nećemo otkrivati, o njima će se u nadolazećim mjesecima zasigurno govoriti, bit će čitani i voljeni, i tome se radujemo. Taj jedan, međutim, za koji smo se naposljetku jednoglasno odlučili ima moć da čitatelja zgrabi i ne pušta, ma kako to zvali – faktor x ili je ne sais quoi. Ima, dakle, specifičan pripovjedački drive i neospornu literarnu privlačnost, konačno, strast, sigurno i očaj, čak brutalnost životnog iskustva koje je moralo biti ispisano baš evo sada i upravo tako. Priča je to o gašenju jedne velike ljubavi, o roditeljstvu, psima, jednom mitskom gradu, o užasu, ali i komici srednjih godina, o rizicima te svakako i nužnosti novih početaka. O vjeri u život u dobi kad se čini da bi možda najjednostavnije bilo od njega odustati. „Grobar pasa“ izmrvljena je proza rašpaste teksture i velikog dramskog naboja, melanž brutalnih epizoda i žovijalnih ekshibicija, fatalističko balansiranje na rubu titrava ushićenja i prijeteće melankolije. Saldo trijumfa i gubitaka, samoizlažuće i autoironično pismo poraženog enfant terriblea. Teško je tu, doduše, govoriti o kakvom kobnom životnom debaklu, jer kod pripovjedača, velikog dječaka nespojivog s njegovom kronološkom dobi šezdesetogodišnjaka, i previše je još mangupske vitalnosti, zaigranosti, spremnosti na svaki rizik. Pripovjedni je glas sav u kontradikciji, i drečav i iznemogao, opor, a opet i iznimno nježan. Priču pokreće i nosi njegov monkey mind, hiperaktivni, razbarušeni um koji taj izlomljen tekst pumpa prema neočekivanu kraju, a sve u kratkim fragmentima, u efektnim praskovima. Na stranu tema i struktura, ono što tu knjigu čini magnetičnom naprosto je dobar stil, proza krcata poezijom i šašavi humor, uvijek i isključivo na vlastiti račun. Debi ovog prozaika, pjesnika, izdavača poodavno je ušao u mit, a s ‘Grobarom pasa’, taman dvije decenije kasnije, dobiva punokrvnog nasljednika. Nakon čitanja tog romana možemo raspravljati je li Goran Samardžić autorski tek u zenitu ili čak možda na novom početku, no obje varijante za nas čitatelje itekakva su premija.”

Goran Samardžić je istaknuti sarajevski pisac, pjesnik i izdavač, rođen 1961. godine. Diplomirao je književnost u Sarajevu, a tijekom svoje bogate karijere radio je kao novinar, urednik, promotor i priređivač. Suvlasnik je jedne od najznačajnijih izdavačkih kuća u regiji, „Buybook“, koja je značajno utjecala na književnu scenu Balkana. Samardžić je pisao poeziju, prozu i književne prikaze, a njegovi radovi su prevođeni na strane jezike i uključeni u antologije poput „Best European Fiction 2011“. Dobitnik je brojnih književnih nagrada, kako za prozu, tako i za kratke priče. Njegova djela često su tematizirala intimne ljudske borbe, društvene promjene te gubitke i pobjede pojedinca.

Nakon svečanog otvorenja održan je koncert Zorana Predina koji će danas u dvorani MMSU-a predstaviti i svoj roman „Bezgrešna“. Roman je politička satira s elementima krimića, prepuna crnog humora i erotike.

(DEPO PORTAL/mm)